09/10/2014
Intervju baziran na kompetencijama počiva na konceptu kompetencija koje predstavljaju konkretno ponašanje (vještine, stavove, znanja, sposobnosti, crte ličnosti) koje ljudi treba da demonstriraju kako bi efikasno obavljali konkretan posao.
Ovakav pristup omogućava HR profesionalcima bolju pouzdanost prilikom odabira ljudi za određene pozicije, jer se bazira na pretpostavci da ćemo buduće ponašanje čovjeka bolje predvidjeti na osnovu njegovih konkretnih oblika ponašanja u prošlim situacijama, povezanim sa onom za koju radimo procjenu.
Kompetencije se odnose na sve one karakteristike koje pokreću i oblikuju ponašanje koje je od presudnog značaja za uspješnost na poslu. U prvom redu to su osobine ličnosti, lični motivi i sistem vrijednosti, kao i specifična znanja i sposobnosti koje osoba posjeduje i koje unosi u posao.
Kompetencije kao pojam u industrijsku psihologiju uvodi Dejvid MekKlilend 1972. godine, i iznosi zaključak da se na osnovu tradicionalnih testova znanja i sposobnosti, kao i na osnovu uspjeha tokom školovanja ne može predvidjeti buduća uspješnost osobe u poslu i životu. Taj zaključak je otvorio ključno pitanje šta je to na osnovu čega možemo predvidjeti buduću uspješnost osobe ako to nije njena inteligencija ili školski uspijeh.
Kompetencije, sa jedne strane proizilaze iz korporativne kulture kompanije i kompanijskog sistema vrijednosti, a sa druge strane su djelimično definisane i djelatnošću kompanije, ali djelimično i vrstom posla koga zaposleni obavlja.
Tokom procesa selekcije se, u većini kompanija poklanja pažnja na to koliko i u kojoj mjeri kandidat, za određenu poziciju, posjeduje određena znanja, razvijene vještine, sposobnosti, izgrađen sistem vrijednosti i druge karakteristike koje se smatraju važnim. Sve ove individualne karakteristike personala se izražavaju kroz manji broj, obično jasno definisanih, tzv. ključnih kompetencija.
