27/06/2026
📢 FPN organizovao obuku za nastavnike srednjih škola u Bijelom Polju
Centar za medijska istraživanja i trening Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore u okviru projekta „Jačanje povjerenja građana u institucije i izgradnja otpornih zajednica“ koji se realizuje u saradnji sa organizacijama Unesco, Unicef i UNDP uz finansijsku podršku UN Fonda za izgradnju mira, organizovao je akreditovanu obuku za nastavnike srednjih škola u Bijelom Polju od 18. do 20. juna.
Moderator obuke, bila je prodekanica za nastavu i rukovoditeljka Studijskog programa Medijske studije i novinarstvo prof. dr Nataša Ružić.
Obuka je započela predavanjem medijskog eksperta Dragoljuba Vukovića, koji je govorio o medijskoj pismenosti i njenim benefitima po društvo i pojedince. Vuković je kazao da medijska pismenost podrazumijeva sposobnost kritičkog razmišljanja o informacijama koje dolaze iz različitih medija, i da pojedinac neće prihvatati svaku informaciju zdravo za gotovo. Nabrajajući funkcije medija, istakao je političku funkciju kao vrlo bitnu u demokratskom društvu. „Preko medija saznajemo o tome ko šta nudi, ko šta obećava, funkcija medija je da nam pružaju te, i ostale korisne informacije da bismo mogli donositi dobre političke odluke.“
Dragoljub Vuković je održao predavanje i o građanskoj participaciji u obliku crowdsourcinga, i kroz brojne primjere dobre prakse širom Crne Gore i regiona prikazao svrhu crowdsourcinga, koji predstavlja moćan alat za poštovanje ljudskih prava. „Crowdsourcing je skupljanje grupe istomišljenika, da bismo odradili neku akciju koja ima za cilj neki javni interes i dobrobit zajednice“.
Nakon Vukovića, ekspertkinja iz oblasti marketinga i odnosa s javnostima dr Bojana Femić-Radosavović je upoznala polaznike obuke sa savremenim tehnikama manipulacije u oglašavanju, i kazala da razni oglasi sa kojima se danas djeca susrijeću, utiču na njihovo samopouzdanje i formiranje identiteta.
Femić-Radosavović navodi da je manipulacija uvijek prisutna kod različitih oglasa. „Kroz različite tehnike uvjeravanja, oglasi manipulišu željama i potrebama djece. To rade tako što neki proizvod predstave kao neophodan, a ako djeca nemaju taj proizvod, onda nisu prihvaćena u tom društvu i to može napraviti veliki problem.“ Ekspertkinja je kroz brojne primjere objasnila da se u oglasima koriste emocionalni, racionalni i moralni apel kao tehnike uvjeravanja, pri čemu je naglasila emocionalni kroz koji se gradi povezanost i lojalnost prema brendu. Ona je zaključila da je uloga nastavnika veoma bitna, i da trebaju sa učenicima raditi na razumijevanju skrivenih poruka u oglasima. „Vaša uloga je da osvijestite ovu temu kod učenika, da gradite kritičko razmišljanje oglasa kod svakog djeteta.“
Njenim drugim predavanjem o finansijskoj pismenosti u učionici, zaključen je prvi dan obuke. Femić-Radosavović je naglasila da se mladi danas veoma rano susrijeću sa finansijskim odlukama, kroz uzimanje džeparca, online kupovinu i razne pretplate. Ona ističe da se finansijska pismenost odnosi na upravljanje novcem, štednju, ulaganje i kritičko razmišljanje, i zaključila da je ključna stvar da mladi shvate šta su im želje, a šta potrebe. „Finansijska disciplina se postiže time što se nauči razlika između želja i potreba, a nedostatak finansijske pismenosti može dovesti do loših navika“.
Drugi dan obuke, predavanjem o stereotipizaciji vulnerabilnih grupa u medijskim sadržajima, otvorila je profesorica Nataša Ružić. Profesorica je kazala da predrasude mogu rezultirati ksenofobijom, mizoginijom, homofobijom, ili rasizmom. Prema njenim riječima, predrasude mogu biti rezultat usvajanja pogrešnog učenja proširenog u sredini u kojoj pojedinac živi, ili ličnih osobina pojedinca. Govoreći o različitim teorijama nastanka predrasuda, Ružić je posebno istakla situacione teorije. „Smatram da situacione teorije najbliže objašnjavaju predrasude, one zavise od ekonomske, političke ili druge situacije u državi koja može izazvati naše nezadovoljstvo.“ Prisutnim nastavnicima je prikazala brojne primjere loše prakse u različitim medijskim sadržajima.
Priču o stereotipima i vulnerabilnim grupama, nastavila je profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore, Danijela Vuković-Ćalasan koja je govorila o položaju Roma i Egipćana u crnogorskom kontekstu. Ona je akcentovala da se Romi doživljavaju kao stalni gosti, da su najviše izloženi diskriminaciji, i navela da je uzrok takvog odnosa prema Romima antiromizam. „Romi se percipiraju kao fundamentalno drugi, dakle kao oni koji se najviše razlikuju, i koji nikada nisu bili dio političke i društvene zajednice. U najkraćem, opis njihovog života u Evropi, pa i kod nas, rekli bismo da to čak nije ni marginalizacija, već isključenost.“
Frilens novinar, Srdan Kosović održao je predavanje o filmskim narativima i njihovoj ulozi u formiranju stereotipa. On je naglasio da ljudi najčešće gledaju filmove koji opisuju iskustva koje mi nismo imali, i da se u film kroz prečice objašnjavaju neke kompleksne stvari. Film, kako on navodi, normalizuje neka ponašanja, samim tim i stereotipe i predrasude. Kosović je podvukao da se nijedna scena u filmu ne desi slučajno, već je sve unaprijed dobro smišljeno i postavljeno sa određenim ciljem. „Onaj koji je kreirao film mora da ima aktivan čin, kojim će nešto da naglasi, a nešto da isključi. Svaki put kada se prikaže lik određene klase, rase ili roda na bilo koji način, to je urađeno kroz niz izbora.“ Kosović je zaključio da što je film bolje urađen, to je teže prepoznati stereotipe koje nosi.
Srdan Kosović je takođe, govorio o upotrebi vještačke inteligencije u cilju širenja dezinformacija. Naglasio je da dezinformacije postoje koliko i čovječanstvo, vještačka inteligencija dezinformisanje čini mnogo bržim. Prisutnima je objasnio razlike između dezinformacije i misinformacije, sa posebnim fokusom na halucinaciju vještačke inteligencije. „Halucinacija je postupak u kojem vještačka inteligencija doslovno izmišlja podatke koji zvuče savršeno uvjerljivo. Vještačka inteligencija funkcioniše na taj način da vam nikad neće reći da nešto ne zna, i zato će vam dati odgovor šta god vi pitali, pa makar i izmislila podatke.“ On je prikazao primjere u kojima su podaci i vijesti bili izmišljeni od strane vještačke inteligencije, i zatim naveo alate koji mogu pomoći za prepoznavanje sadržaja koji je stvorila vještačka inteligencija. Kosović je zaključio da je vještačka inteligencija samo alat, da nema autonomiju da bude krivac za nešto, i da je odgovornost na čovjeku u koje je svrhe, i kako koristi.
Profesorica Nataša Ružić je zaključila drugi dan obuke, svojim predavanjem o herostratima savremenog doba. Profesorica je istakla da tokom konzumiranja medijskih sadržaja, ljudi kopiranjem nekih aktera mogu stupiti u parasocijalne odnose. Ona je objasnila da se danas na televiziji mogu vidjeti četiri tipa nasilja, bezbolno, srećno, herojsko i nekažnjeno nasilje, što je i kroz brojne primjere filmova ilustrovala nastavnicima.
Poslednji dan obuke otvorila je hrvatska novinarka Lamija Alečković koja je govorila o tehnikama manipulacije u video snimcima. Alečković je objasnila da mladi danas sve više vjeruju u različite videe i informacije, jer istima nedostaje kontekst, zato što je brzina postala važnija nego tačnost. „Mladi znaju razmišljati, ali ne znaju kako kadar snimanja, rezanje videa, usporavanje ili ubrzavanje videa, ili jednostavni odabir muzike može potpuno promijeniti kontekst nekog događaja.“ Novinarka je preporučila nastavnicima da sa svojim učenicima rade na tome da postanu digitalni detektivi. „Radite na tome da postavljaju pitanja šta se krije iza ovog videa, ko je snima i ko je objavio video, zašto sam uznemiren dok gledam i ostala slična pitanja.“
Profesorica Nataša Ružić je govorila o različitim vrstama informacijskih poremećaja, i objasnila da postoji sedam vrsta netačnih informacija i dezinformacija kao što su satira, sadržaj koji dovodi u zabludu, pseudo sadržaj, lažna veza, lažni kontekst izmišljeni sadržaj i izmanipulisani sadržaj. „Informacijski poremećaji se sve više šire, jer ljudi suviše vjeruju svojim prijateljima, i upravo je emocija osnovna hrana informacijskih poremećaja.“
Profesorica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Lejla Turčilo, održala je predavanje o ulozi medijske pismenosti u sprečavanju govora mržnje na društvenim mrežama. Turčilo navodi da je najvažnije prepoznati šta je govor mržnje, definisati granicu slobode govora i shvatiti kada to prelazi u govor mržnje. Profesorica je prepoznala društvene mreže kao sredstvo pomoću kog se govor mržnje najviše širi. „Društvene mreže imaju zatvorene grupe, u kojima se pojavljuje najgori tip govora mržnje. Govor mržnje na tim mrežama, i u tim grupama se sprovodi tako što dehumanizuje neku osobu, ili grupu ljudi.“ Turčilo je zaključila da je ključno osvijestiti mlade da društvene mreže jesu prostor gdje imaju odgovornost, a ne samo da se zabave na njima.
Profesorica je takođe govorila o konceptu cjeloživotnog učenja nastavnika i učenika, i objasnila da koncept podrazumijeva sve ono što individua nauči tokom života, i motivaciju za sticanjem šireg i većeg znanja. Ona smatra da učenici moraju shvatiti da ne uče za školu, već za život. „Mi nastavnici učimo sami sebe, ali smo zaduženi da učenike ne učimo samo one sadržaje što moramo predavati, već da ih naučimo kako da uče, i da shvate da time samo doprinose svom životu.“ Svoje predavanje, profesorica je zaključila porukom da svako ko prestane učiti je star, a svako ko nastavi sa učenjem, ostaje mlad.
Obuka je završena predavanjem profesorice Nataše Ružić koja je govorila o borbi protiv infodemije pomoću medijske pismenosti. Ružić smatra da su mediji postali produžeci čovjeka i da je uticaj tehnologije veoma izražen. „Tehnologija mijenja čovjeka i njegove vrijednosti, danas ljudi nisu empatični, nisu socijalizovani i spremni za komunikaciju uživo.“ Profesorica je istakla da živimo u vremenu infodemije jer obrađujemo veliku količinu informacija u toku samo jednog dana, te da internet nudi mnoge mogućnosti, ali da od nas zavisi kako ćemo ga koristiti. Ružić je zaključila da je veoma bitno biti medijski pismena osoba, i ovladati individualnim, društvenim i tehničkim kompetencijama.
