JU Gimnazija Kotor

Konkurs za upis učenika u prvi razred srednje škole u Crnoj Gori

🟣Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija objavilo je Konkurs za upis učenika u prvi razred srednje škole u Crnoj Gori za školsku 2026/27. godinu.

🟣Prijava na Konkurs podnosi se elektronski, putem sajta www.upisi.edu.me, od 23. do 25. juna 2026. godine, tokom 24 časa, i 26. juna 2026. godine do 15:00 časova. Učenik koji prvi put koristi aplikaciju za upis potrebno je da se prethodno registruje.

🟣U toku trajanja roka za podnošenje prijava za upis u školu, komisija je dužna da svakog dana u 16:00 časova objavi ažuriranu rang listu kandidata, prijavljenih do 15:00 časova toga dana, radi njihovog informisanja o mjestu na rang listi. Rang lista se objavljuje na oglasnoj tabli škole i sadrži za svakog kandidata: ime, ime roditelja, odnosno staratelja, prezime, ostvareni broj bodova pojedinačno po kriterijumima koji se vrednuju za upis i ostvareni ukupan broj bodova.

🟣Rang lista kandidata za upis u školu objavljuje se na oglasnoj tabli škole najkasnije do 30. juna 2026. godine. Nakon objavljivanja rang liste učenici podnose školi originalna svjedočanstva posljednja tri razreda osnovne škole i diplome o rezultatima s državnih i međunarodnih takmičenja, odnosno dodijeljenom priznanju u rokovima koje odredi škola.

🟣Na Konkurs za upis u prvi razred srednje škole prijavljuju se kandidati koji su završili osnovnu školu i koji u vrijeme podnošenja prijave nijesu stariji od 17 godina.

🟣Učenici koji se upisuju u prvi razred srednje škole oslobođeni su od plaćanja administrativne takse, u skladu sa Zakona o administrativnim taksama.

🟣Konkurs je dostupan na sajtu Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, na linku:

Konkurs za upis učenika u prvi razred srednje škole za školsku 2026/27. godinu https://share.google/m9z7jFNs06gSMQ6yx

Poiesis u herbarijumu

Tokom ove školske godine, učenici su imali zadatak da kroz praktičan rad savladaju jednu od najvažnijih metoda u botanici – izradu herbarijuma. Cilj je bio da se kroz direktan kontakt sa prirodom prevaziđu osnove sistematike, morfološke karakteristike biljnog svijeta i tehnike očuvanja materijala. Međutim, ono što je trebalo da bude klasičan školski zadatak pretvorilo se u pravi talas kreativnosti koji je preplavio cijeli razred.
Svi učenici su se maksimalno angažovali, unoseći lični pečat u svoje radove i dokazujući da biologija i umjetnost idu ruku pod ruku. Učionica je sedmicama mirisala na osušeno bilje, a nivo posvećenosti je bio fascinantan. Učenici su pokazali nevjerovatnu maštovitost u samoj prezentaciji: eksperimentisalo se sa unikatnim, ručno rađenim koricama od recikliranog papira, platna i drveta, dok su etikete ispisivane elegantnom kaligrafijom. Neki su kombinovali presovane biljke sa fotografijama sa terena, dok su drugi kreirali prave male tematske priče o ljekovitim i endemskim vrstama našeg kraja. Svaki predati herbarijum bio je priča za sebe – pedantan, estetski dotjeran i naučno tačan, što je pokazalo da su svi učenici uložili ogroman trud kako bi njihove zbirke bile što upečatljivije.
Među mnoštvom tih izvanrednih i kreativnih radova, svojom originalnošću i radikalno drugačijim pristupom potpuno se izdvojio i sve zadivio herbarijum učenice Lare Lalović. Za razliku od ostatka razreda koji je sakupljao i presovao žive primjerke, Lara je odlučila da stvori potpuno autorski, ilustrovani herbarijum u kojem je svaku biljku– nacrtala sama.
O inspiraciji iza svega Lara je rekla: "Ja bih rekla da ono što me najviše inspirisalo je zadatak koji smo imali na početku godine. Zadatak je bio da napravimo sliku jedne pečurke po želji i ja sam izabrala zelenu pupavku. Toliko mi se dopao rezultat, i toliko se profesorici dopao rezultat, da sam odlučila da svoj herbarijum napravim preko crteža".
Lara je svoj vizuelni herbarijum oživjela koristeći blok papire, olovku, markere i slične crtačke materijale. Kako bi rad imao punu naučnu vrijednost, a ne samo estetsku, ona se detaljno služila slikama i informacijama sa interneta, vješto ih kombinujući sa već postojećim znanjem iz biologije. Kroz ovaj proces, pažljivo je analizirala strukturu svakog lista, stabljike i ploda kako bi crteži bili morfološki tačni.
Tokom ovog višemjesečnog rada, Lari su posebnu pažnju privukle voćke i gljive. Fascinirana činjenicom da u prirodi postoji toliko varijanti, nevjerovatnih boja i različitih vrsta, istakla je da joj je upravo crtanje ovih grupa bilo najupečatljivije i da je u njemu najviše uživala.
Ovakav poduhvat zahtijevao je ogromno strpljenje. Lara je na svom herbarijumu radila kontinuirano od 29. septembra, pa sve do samog kraja nastavne godine. Iako je proces trajao mjesecima (sa prirodnim pauzama između), i zahtijevao neuporedivo više vremena nego klasično presovanje, krajnji rezultat je na najljepši način opravdao sav uloženi trud. Njen rad je pokazao da mukotrpan rad i posvećenost itekako vrijede.
Da bi se jedna biljka precizno nacrtala, učenik mora provesti sate analizirajući njenu anatomiju, što vodi do daleko trajnijeg i dubljeg znanja. Njen rad, ali i radovi svih ostalih učenika koji su ove godine pomjerili granice kreativnosti, pokazali su da nastava biologije u kombinaciji sa slobodom izražavanja daje nevjerovatne rezultate. Larin ilustrovani herbarijum ostaje zabilježen kao remek-djelo ove generacije i savršen primjer spoja nauke i umjetnosti.
Marta Borović, 3 fil

JOŠ JEDNO USPJEŠNO IZVOĐENJE PREDSTAVE „ČITANJE MALOG PRINCA SADA I OVDJE“
KOTORSKIH GIMNAZIJALACA

Nakon što je predstava „Čitanje Malog princa sada i ovdje“ bila izvedena u okviru proslave Dana Evrope, 15.maja u Kulturnom centru Nikola Đurković, kotorski gimnazijalci su je još jednom uspješno izveli u amfiteatru škole, u četvrtak 11.juna, i još
jednom pokazali da su dorasli zrelom razmišljanju i tumačenju kultnog djela Antoana de Sent Egziperija.
Snažan emotivni utisak nakon odgledane predstave,nepogriješivo svjedoči da je ovo djelo sa dušom inspirisalo mlade glumce da smjelo krenu u tekstualne lavirinte, tragajući za duhovnim sazrijevanjem čovječanstva, kao i za sopstvenim rastom.
Iako je poetski stav samog Egziperija da odrasle osobe nikada ništa ne razumiju, a djeci je zamorno da im daju objašnjenja, zagonetka romana koja počinje slikom zmije koja je progutala slona, ili slikom šešira, objašnjena je suptilno sjajnom animacijom, tokom
cijele predstave, koju je uradila učenice 3.razreda gimnazije Leonora Nikolić.
„Mali princ“ nudi bezbroj načina čitanja, tako i bezbroj načina igranja. Mladi glumci tragaju hrabro za istinom i slobodom, zagledani i u zvjezdano nebo, i u smrt u pustinji. Suočavaju se sa drugima, ali i sa sobom, vodeći bolan, preispitujući dijalog na temu:
Kuda ide ovaj svijet osiromašenog ljudskog srca?
Poštujući pisčev stav da smjele i odlučne akcije omogućavaju čovjeku da pobjedi strah od bilo koje vrste nestajanja, učenici svojom razigranošću smjelo istražuju savremeni
sistem vrijednosti, i porede ga sa sistemom vrijednosti Malog princa. Jasno im je da se suština samo srcem može dobro vidjeti. Zato je važno saosjećanje, i odraz čovjeka u čovjeku. Narativni pejzaž knjige uvjerio je i čitaoce, i glumce, i publiku da „idući pravo
ne može se daleko stići“, da je važno biti vjeran jednom cvijetu, jednoj ruži koja je zasađena da se njeguje među drugim različitim biljem i korovom ovoga svijeta. Ako se radi o korovu moramo ga iščupati čim ga vidimo: „ ne iščupamo li baobab na vrijeme,
nikada ga se više ne možemo otarasiti. Preplavi cijelu planetu, razrije je svojim korjenjem. I ako je planeta sasvim mala, a baobaba ima puno, onda će se ona rasprsnuti.“
Jasna je aluzija da je borba protiv korova, borba protiv grijeha u koji je ogrezao svijet, a moralni imperativ Malog princa i svakog njegovog sledbenika je da treba gajiti ruže, a čupati korov, urediti planetu po mjeri dostojanstvenog života čovjekovog.
Kada se svijet pripitomi, i lisice u njemu postaju prijatelji. A čovjekov zadatak je da čuva svoje srce od svih vrsta zmija, jer iz srca izlazi život koji je najveći dar; da traga za izvorom čiste vode u pustinji, jer se ne smije piti iz prljavih izvora; da ne zaboravi da je
ljubavlju izmjereno vrijeme važnije od stotina protraćenih dana.

Mladi glumci su vlasnici, vladari, istraživači,radnici, zvijezde, zmije, lisice, piloti, mali prinčevi...Njihova ruža je jedinstvena i brani ih od svih zala ovoga svijeta. Srećni su zbog toga i hrabro ostavljaju tragove svoje djetinje čistote i bezazlenosti, uprkos tegobama
odrastanja u jednom surovom svijetu. Smjelo poručuju: „Ako čovjek voli jedan cvijet koji postoji samo na jednoj od milion zvijezda, to je dovoljno da bude srećan kada ga promatra.“
Predstava „Čitanje Malog princa sada i ovdje“ je jedna divna biljka koja raste, zahvaljujući učenicima Gimnazije Kotor koji je sa zadovoljstvom igraju, jer ih ne zanimaju brojevi, zanimaju ih ljudska srca.
U sinoćnoj predstavi igrali su:
Mali princ: Drago Rapovac, Marija Radonjić
Pilot: Vojin Begović, Petra Daković
Ruža: Anastasija Sredojević
Vladar: Zoja Vasiljević
Pijanica: Zoja Vasiljević
Biznismen: Victor Gjurgjevic
Zvijezda: Ivona Živković
Radnik: Sofija Vukasović
Savremeni čovjek: Marta Borović
Savremena žena: Ksenija Kovačević
Zmije: Irina Kaluđerović, Andrea Rapovac; Andrijana Radović
Lisice: Marta Borović, Andrea Lompar, Irina Maliković
Tehnička podrška je bio Božo Gunjajević, učenik Pomorske škole.
Scenografiju je osmislio i uradio Zoran Jokić, a majstori scene u amfiteatru škole su bili učenici Drago Rapovac i Božo Gunjajević
Animacija je rad Leonore Nikolić.
Sa učenicama su radile profesorice Ljiljana Čolan i Marija Jevtić.
Predstava je izvedena na osnovu dramatizacije romana „Mali Princ“, autorski rad Omladinskog pozorišta PATOS iz Smedereva ( rediteljke Sunčice Milivojević) i Centra za kulturu Smederevo. Tekst je dostupan ljubaznošću grupa PATOS i BAZAART.

Izvještaj sa terenske nastave u specijalnom rezervatu prirode Solila
U utorak, 2. juna, naše odjeljenje II matematičko, u pratnji profesorice Aleksandre Jovanović i stručnog vodiča Voja Dragića, posjetilo je specijalni rezervat prirode Solila.
Po dolasku smo najprije, koristeći VR naočare, pogledali kratak edukativni video o Solilima iz ptičje perspektive. Nakon toga smo dobili dvoglede i krenuli u obilazak rezervata i posmatranje biljnog i životinjskog svijeta.
Teren je bio podijeljen na četiri regiona. U prvom regionu uočili smo pet malih i četiri velike bijele čaplje, kao i dvije čaplje kašikare. U drugom regionu vidjeli smo četiri sive i dvije žute čaplje. Na trećem regionu, nažalost, nismo primijetili nijednu pticu, dok smo u četvrtom regionu imali priliku da vidimo patku gluvaru. Moramo naglasiti da u ovom periodu godine nema migratornih ptica pa je nalaz dvogledima bio oskudan, a one ptice koje taj prostor naseljavaju, oko 110 registrovanih vrsta, dobro su se krile od pogleda posjetilaca.
Tokom obilaska upoznali smo se i sa drugim vrstama koje nastanjuju Solila. Posebno nam je pažnju privukao plavi kanadski rak, invazivna vrsta koja je potisnula domaće, autohtone vrste rakova. Od biljaka, najznačajnija je salikornija, koja tokom jeseni poprima prelijepu crvenu boju i daje poseban izgled ovom području.
Saznali smo i da su Solila stanište brojnih vrsta riba, među kojima se posebno izdvajaju brancin i cipol. Vodič nas je upoznao i sa izazovima očuvanja ovog rezervata, budući da se nalazi u neposrednoj blizini aerodroma. Zbog toga su čak organizovane posebne obuke za radnike na aerodromu kako bi se smanjili mogući problemi povezani sa prisustvom ptica u ovom području.
Takođe, saznali smo nešto o istoriji Solila. Istorijski razvoj Solila kreće iz antičkog u srednjevjekovni period pa sve do prošlog,20. vijeka, gdje je na osnovu projekata iz 1956. i 1959. godine izgrađena nova solana u kojoj se so proizvodila tokom sezona 1963. i 1964. godine. Međutim, zbog pojave jeftinije soli iz sjevernoafričkih solana, proizvodnja je ubrzo ugašena, kao i u mnogim drugim manjim mediteranskim solanama. U okolini rezervata početkom XX vijeka radila je fabrika „Prva bokeška glinena industrija“- Krtoli, koja je dio zemljišta nekadašnjih Solila koristila za vađenje gline.
Kako su baseni prestali da služe za ubiranje soli, počeli su da privlače ptice kao privremeni dom ili ključna stanica na jadranskom migratornom koridoru. Područje Solila je 2007.godine proglašeno Posebnim rezervatom prirode, a 2013. godine Rezervat je uvršten na listu močvara od međunarodnog značaja prema Ramsarskoj konvenciji.
Ova posjeta bila je veoma zanimljiva i poučna. Imali smo priliku da proširimo znanje o prirodnim bogatstvima Crne Gore, značaju očuvanja biodiverziteta i ulozi rezervata prirode u zaštiti biljnih i životinjskih vrsta.
Izvještaj pisali -učenici 2mat

PO DRUGI PUT SVJETSKI ŠAMPION

Po drugi put osvojila sam zlatnu medalju i pehar na Svjetskom kupu u kik-boksu, koji je održan u Antaliji, u Turskoj.
Na ovom takmičenju učestvovalo je više od 3.500 takmičara iz 43 zemlje svijeta. Pripreme za takmičenje trajale su dugo i zahtijevale mnogo odricanja, discipline i upornosti. Od svih članova mog kluba, bila sam jedina koja je predstavljala klub na ovom takmičenju, što je za mene bila velika čast, ali i odgovornost.
U Antaliju sam otputovala 12. maja i tamo provela sedam dana. Pored intenzivnih treninga i priprema za mečeve, imala sam priliku da upoznam sportiste iz različitih zemalja i da osjetim posebnu atmosferu velikog međunarodnog takmičenja. Grad me je oduševio svojom ljepotom, gostoprimstvom i pozitivnom energijom.
Prvi meč odigrala sam 16. maja.Borba u polufinalu prekinuta je u trećoj rundi tehničkim nokautom, nakon što je trener moje protivnice odlučio da preda meč. Finale je bilo jedno od najtežih koje sam ikada imala. Borila sam se kroz sve tri runde, dajući svoj maksimum od prvog do posljednjeg trenutka. Upravo zbog toga osjećaj nakon pobjede bio je neopisiv.
Pored sportskih izazova, nije bilo lako uskladiti obaveze oko škole i takmičenja. Period priprema poklopio se sa zaključivanjem ocjena i brojnim školskim obavezama. Ipak, zahvaljujući razumijevanju i podršci mojih profesora, a posebno razredne, profesorice engleskog jezika Ive Zrnčić, uspjela sam da sve obaveze ispunim na vrijeme. Na tome sam im veoma zahvalna.
Posebno me je obradovalo to što sam odmah nakon povratka iz Antalije dobila poziv za crnogorsku kik-boks reprezentaciju .To je za mene velika čast i potvrda da se trud, rad i odricanje uvijek isplate.

Na kraju, izuzetna mi je čast što sam bila jedina predstavnica svog kluba na ovom takmičenju i što sam svojim trudom, koji se često ne vidi, uspjela da ostvarim ovakav rezultat. Ova medalja je potvrda svih napora i posvećenosti, a prilika da se borim za reprezentaciju Crne Gore za mene je neprocjenjiva. Zahvalna sam svima koji su bili uz mene na ovom putu i svjesna sam da će svako novo takmičenje biti prilika da nastavim da učim, napredujem i hrabro predstavljam sebe, svoj klub i svoju državu.
Mila Jović, 1.zdt

Predstava „Čitanje Malog princa sada i ovdje“ biće izvedena u amfiteatru Gimnazije i Srednje pomorske škole u četvrtak 11. juna u 19h.
Kroz savremeno čitanje poznatog književnog djela, gimnazijalci su otvorili pitanje slobode, različitosti i načine na koje društvo mjeri vrijednosti čovjeka, podsjećajući da empatija, razumijevanje i pravo na sopstveni glas ostaju univerzalne vrijednosti.

PRVA JAVNA DEBATA UČENIKA GIMNAZIJE KOTOR: PRISUTNI VEĆINOM GLASALI DA TURIZAM JESTE UBICA KULTURE U velikoj sali Slavjanske čitaonice juče je održana prva javna debata učenica i učenika Gimnazije Kotor, organizovana u okviru školskog obaveznog izbornog sadržaja Open Minds Lab – Laboratorija kritičkog dijaloga. Događaj su organizovali JU Gimnazija Kotor i OJU Muzeji Kotor, a moderatori...

Maturski / Stručni ispit, jun 2026. godine – konačni rezultati: Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost/Albanski jezik i književnost

Nakon objavljenih preliminarnih rezultata, uvida i dostavljenih prigovora i odgovora na prigovore, Ispitni centar objavljuje konačne rezultate maturskog/stručnog ispita iz Crnogorskog-srpskog, hrvatskog, bosanskog jezika i književnosti i Albanskog jezika i književnosti.

Opširnije na: https://iccg.co.me/maturski-strucni-ispit-jun-2026-godine-konacni-rezultati-crnogorski-srpski-bosanski-hrvatski-jezik-i-knjizevnost-albanski-jezik-i-knjizevnost/

Poštovani/a,

S ponosom i zadovoljstvom Vas pozivamo na prvu javnu debatu učenica i učenika Gimnazije Kotor koja će biti održana sjutra 9. juna 2026. godine sa početkom u 18:00h, u velikoj sali Slavjanske čitaonice. Debata je organizovana kao jedna od aktivnosti u okviru školskog obaveznog izbornog sadržaja Open Minds Lab – Laboratorija kritičkog dijaloga. Organizatori ovog događaja su JU Gimnazija Kotor i OJU Muzeji Kotor, vodiće ga Dejan Dedović Deduhh i Paula Petričević, a teza prve debate glasi: “Turizam je ubica kulture”.

Cilj javnih debata koje organizujemo nije samo da pokažemo kako mladi promišljaju teme koje oblikuju naše zajedničke živote, već i to kako se na odgovoran i racionalan način može pristupiti temama od javnog značaja – kako se sučeljavaju suprotstavljeni stavovi, kako se dokazuje vlastito i pobija protivničko stanovište, ali i kako se uvažava i poštuje protivnik. Želimo da formulacijom važnih, izazovnih i provokativnih teza pokrenemo javnu raspravu na ove teme i u njihovo promišljanje, razumijevanje i kontekstualizaciju uključimo ne samo mlade, koji će javno saopštiti svoje viđenje teme, nego i cjelokupnu zainteresovanu lokalnu zajednicu.

Debatovaće se u svjetskom školskom formatu – najrasprostranjenijem edukativnom debatnom formatu zahvaljujući njegovoj atraktivnosti i dinamičnosti. Debata je precizno vremenski strukturirana i jasno organizovana, a vodi se između dva tročlana tima – afirmacije (takozvanog vladinog doma) koji dokazuje tezu i negacije ili opozicije koja tezu pobija. U pitanju je format koji mladima omogućava da kroz argumentovanu raspravu razvijaju kritičko mišljenje, timski rad, javni nastup, vještine istraživanja i pronalaženja potkrepe za stavove koje dokazuju, medijsku i političku pismenost, kao i kulturu dijaloga i tolerancije. Sudiće tročlani sudijski tim: dvoje profesor/ica kotorske gimnazije i publika putem QR koda.

U vremenu brzih informacija i polarizovanih, pa i usijanih društvenih rasprava, debata predstavljaja prostor u kojem mladi uče da slušaju, analiziraju i argumentuju, umjesto reaguju impulsivno ili se bez promišljanja svrstavaju na određenu stranu. Riječ je o vještinama koje su u savremenom društvu svakim danom sve važnije.

Pozivamo vas da kao predstavnici/ce lokalne vlasti, institucija nauke i kulture, nevladinog sektora, privrednih društava ili kao zainteresovani građanke i građani prepoznate važnost ove inicijative za lokalnu zajednicu i njen za najdragocjeniji dio – kotorsku mladost. Stoga se nadamo Vašem pozitivnom odgovoru i unaprijed radujemo sjutrašnjem susretu.

S poštovanjem,

Jelena Vukasović,
OJU Muzeji Koto
Paula Petričević,
glavna urednica programa profesorica i voditeljka Debatnog kluba JU Gimnazija Kotor

U simbiozi sa prirodom (terenska nastava)

U četvrtak, pod programom Obaveznih izbornih sadržaja (OIS) iz biologije, učenici III razreda filološkog smjera, u pratnji nastavnice Aleksandre Jovanović, zamijenili su klupe i analizu književnih tekstova nečim sasvim drugačijim, a opet duboko srodnim – čitanjem živog, zelenog teksta prirode u Velikom gradskom parku u Tivtu. Naš cilj nije bio samo suva determinacija biljnih vrsta, već empirijsko i estetsko uranjanje u bogatstvo flore ovog zaštićenog spomenika prirode, gdje svako stablo nosi ispisanu biografiju i vjekovnu prilagodljivost mediteranskim krajevima.
Zakoračivši u ovaj prostor od blizu četiri hektara, zakoračili smo u svojevrsnu vremensku kapsulu i najveću botaničku baštu na južnom Jadranu. Kroz uvodne riječi nastavnice Jovanović, oživjela je istorija ovog mjesta: saznali smo da je park osnovan daleke 1892. godine po naredbi austrougarskog admirala Maksimilijana Daubleskog fon Šterneka. Mornarički kapetani su tada, umjesto klasičnih suvenira, sa svojih dalekih okeanskih ekspedicija donosili sadnice egzotičnih biljaka, stvarajući od Tivta dom za preko 133 biljne vrste, među kojima alohtoni (uneseni) taksoni čine čak dvije trećine.
Kao filolozi, naviknuti na traganje za smislom među redovima, brzo smo otkrili da biologija u parku ima svoj sopstveni, očaravajući jezik. Podijeljeni u grupe, vođeni stručnim instrukcijama nastavnice, započeli smo istraživanje morfoloških adaptacija ovih zelenih gorostasa. Prvi utisak bio je vizuelni i taktilni krik drevnih golosmjenica (gimnospermi). Naša pažnja ostala je prikovana za monumentalna, preko 130 godina stara stabla čileanske jele (Araucaria bidwillii), čije su krute, oštre i spiralno raspoređene iglice (filodije) pod našim prstima djelovale kao živi fosili iz Južne Amerike, pravi rariteti u evropskim okvirima. Pored njih, vazduhom je dominirao plavičasto-zeleni obris atlantskog kedra (Cedrus atlanticus), čiji su pramenovi četina štrčali put neba sa planine Atlas, dok su autohtoni čempresi (Cupressus sempervirens) i alepski borovi (Pinus halepensis) držali vertikalu i davali parku onaj prepoznatljivi, smirujući šum Mediterana. Posebno nas je šarmirao pinjol (Pinus pinea) sa svojom krošnjom u obliku rasklopljenog kišobrana, ispod kojeg smo uočili i mlade sadnice, nježne dokaze da se o ovom parku i danas predano brine.
Kretanje kroz sjenovite staze oivičene starim kišnim kanalima od sitnog kamena dovelo nas je do skrivenosmjenica (angiospermi), gdje su se nauka i estetika potpuno prelile jedna u drugu. Velikocvjetna magnolija (Magnolia grandiflora) ponudila nam je savršen lekcijski primjer za analizu kožastih, sjajnih listova koji sprečavaju pretjerano isparavanje vode tokom ljetnjih žega. Korak dalje, vazduh je postao oštar i ljekovit – pred nama je stajao australijski eukaliptus (Eucalyptus globulus), stablo koje se neobično ljušti u dugim trakama, ostavljajući glatku, bijelu teksturu, dok njegovi listovi bogati eteričnim uljima predstavljaju genijalan evolutivni mehanizam odbrane od biljojeda. Mirisali smo listove lovorike (Laurus nobilis) i rogača (Ceratonia siliqua), a zatim smo se zaustavili pred prastarom glicinijom (Wisteria sinensis). Ova čudesna puzavica se, u snažnom nagonu za svjetlošću (pozitivni fototropizam), obmotala oko stabla starog bora, stvarajući vizuelni teatar u kojem se prepliću snaga i nježnost.
U centralnom dijelu parka, pored mirnog ribnjaka i spomen-obilježja narodnim herojima Milanu Spasiću i Sergeju Mašeri, nastavnica nam je pomogla da zaokružimo ovu posjetu povezujući biologiju sa društvenim naukama. Shvatili smo da ovaj park nije samo skup hlorofila i biljnih tkiva, već živi spomenik kulture sjećanja i ekološke svijesti. Kroz priču o modernoj akciji „Vaše stablo u našem parku“, kroz koju građani od 2006. godine doniraju nove sadnice, osjetili smo puls zajednice koja živi u simbiozi sa svojom prirodom.
Ova terenska nastava za nas je bila više od školske obaveze. Veliki gradski park u Tivtu doživjeli smo kao živu laboratoriju na otvorenom, ali i kao pjesmu ispisanu korijenjem i lišćem. Naučili smo da posmatramo prirodu analitički, prepoznajući ekološke adaptacije i zakone evolucije, ali smo iz parka ponijeli i duboki lični utisak o tome kako suživot autohtonih i egzotičnih vrsta može stvoriti savršen kosmos koji smo dužni da čuvamo za generacije koje dolaze.

Marta Borović 3-fil.