13/03/2026
https://www.facebook.com/share/18VWEksPLe/
REGRES U ADOLESCENCIJI kod spektra autizma i kasno dijagnosticiranje
Kroz naš centar na dijagnostici najveći broj klijenata su školska djeca i mladi. Kako je to moguće? Dobije li se autizam tijekom života? Ili se samo simptomi jasnije vide kako socijalna komunikacija postaje zahtjevnija/kompleksnija, prijateljstva "oštrija", a dječji kapaciteti već tada značajno potrošeni?
Naravno, ovo drugo je u pitanju. Najčešće krene kao problematično ponašanje u školi i/ili depresija u višim razredima osnovne škole. Često roditelji znaju reći da je sve bilo u redu do 5./6. razreda i onda da se dijete naglo promijenilo i postalo drugačije. Tužno. Depresivno. Izgubilo interes za vršnjake. Agresivno prema drugima i/ili sebi. Suicidalno. Onda nastupa školska fobija, poremećaji u prehrani, samoolijeđivanje, suicidalno planiranje, poremećaji u ponašanju, prvi lijekovi, prve psihijatrijske hospitalizacije. I gledaš kako nestaje to veselo nasmijano dijete i kako ti cijela situacija prolazi kroz prste kao najsitniji pijesak, bez da znaš što se događa.
Razdoblje adolescencije je razdoblje hormonalnih promjena, ali isto tako i razdoblje kada kod neurotipične djece dolazi do pojave apstraktnog mišljenja. Apstraktno mišljenje je nešto što je nastavak simboličkog mišljenja, a autistične osobe već tu često imaju značajne deficite (zato nema ili je siromašna simbolička igra).
Odnosno, razlike i zaostajanja postaju sve veća, a socijalna komunikacija se pretvara u derivacije i integrale. Uz to, uz spektar autizma se često pojavljuju i različite teškoće učenja i ADHD, taman kada i škola počinje biti više zahtjevna.
Danas se više nego ikada napada i odbacuje bilo kakva različitost, polariteti su prisutni na svim društvenim razinama, a upravo najranjivije i najosjetljivije skupine najviše pate.
Nažalost, danas sve više autistične djece gubi mogućnost za samostalnost, ne zbog razvojnih združenih teškoća, nego zato što postaju psihijatrijski pacijenti.
I na kraju, nemojmo zaboraviti, kako se mi nosimo s različitostima i podjelama, tako učimo i našu djecu da se nose s različitima.
