Učim kako učiti

Nisam luda, nisam luda…nisam luda…govori dijete, držeći u ruci golublju kakicu. Naravno da dijete zna da nije ludo. Naprotiv, ono otkriva, znatiželjno je, istražuje, propituje svim osjetilima, želi samo dokučiti o čemu se to radi? Podržavajući roditelj mu dozvoljava učenje, potiče ga i objašnjava, te nakon što je dijete zadovoljili svoju znatiželju, zaštiti ga brišući mu ruke vlažnom maramicom.
Može i drugačije. Roditeljski strah i panika će odmah prekinuti istraživanje i povikati „ Jesi li ti ludo,dijete moje? Nadodati će još i pregršt djetetu ne shvatljivih riječi kao što su bakterije, virusi a panika u glasu roditelja direktno će se preslikati na malog istraživača. Cijelog života učimo, a za ono što ne uspijemo naučiti i saznati možemo naći uzrok u strahu koji je zapisan tamo negdje u parku, kada smo u istraživanju bili prekinuti prevelikom brigom onih koji su nas najviše voljeli.

Ljubav ili briga
Koliko volimo, a koliko se brinemo? Možemo li se brinuti i u isto vrijeme voljeti? Kako ljubav podržava brigu i obrnuto? Je li smisao života stalno brinuti? Na prvu pomisao naravno da smisao postoji, reći ćete, pa volim te i zato brinem o tebi.
Djeca razlikuju brigu od ljubavi.
Reći će, moji mama i tata puno brinu i strašno su uvijek ozbiljni. Brinući se, prenosimo brigu na djecu, a da uopće nismo toga svjesni. Tako postoje mali zabrinuti ljudi koji brinu o svemu. Hoće li dobro napisati test, stići na vrijeme u školu ili aktivnost, zadovoljiti roditelje i nastavnike, biti dovoljno dobri…
Ako sada razmislimo o toj predivnoj emociji koja pokreće naša bića, o ljubavi, i kažemo da je ljubav
podrška,
razumijevanje,
slušanje,
iskrenost,
zadovoljstvo,
opraštanje,
skromnost,
smirenost… ima li tu prostora za brigu?
Briga bi bila
strah da nećeš znati,
krivo misliš,
ne slušaš što ti govorim,
mislim da ne govoriš istinu,
nisam sretna s tvojim ponašanjem,
ne mogu to slušati,
ja valjda znam bolje,
daj se smiri…
Kada ovako pogledamo mogli bismo zaključiti da briga nikako ne može podržati ljubav i bili bismo u pravu. Nekako se čini da briga oduzima snagu ljubavi i da koliko se više brinemo, onaj o kojemu se brinemo postaje sve više nesposoban sam rješavati probleme, teško se snalazi i povjerava, postaje nesiguran i stalno traži potvrdu, a sve zato jer netko drugi zna bolje.
Briga sadrži veliku količinu straha, a strah je pak ta emocija koja koči naše misli da vide nešto drugo, da budu pozitivne, da nalaze rješenja, da budu slobodne i lagane.
Brigu možemo zamijeniti tako da smo svjesni svojih obaveza. A tada, obaveze rješavamo konstruktivno, po nekom redu i smislu.
Na kraju dana nagradimo se i damo si pet, svjesni da smo dobro odradili dan, a ono što nismo uspjeli odraditi u ovom danu, ostavljamo za sljedeći dan ili sljedeći p**a kada će biti moguće.
Ima li vam ovo smisla? Prepoznajete se u stalnoj brizi ili pak ne brinete toliko? Svakako je vrijedno o tome promisliti i pronaći zlatnu sredinu, ploviti po sredini rijeke i diviti se svojim postignućima, biti zahvalni što nas na našem putu prate najvrjednija i nama najdraža mala bića, naša djeca💌

🦋🌼🐞💐🐓🧚‍♀️🦋🐑🐰🐔👯‍♀️💃🧚‍♀️
U subotu, članovi udruge UKU, pripremili su radionicu " gnjijezdo i jaje". Uz puno smijeha, priča, igre i zabave, vrijedne ručice izradile su prekrasna gnjijezda.🐇🐥🐤🌼🦋🐞🐣👯‍♀️🐰🐔💃🐓🧚‍♀️💐🐞 Članovi udruge UKU, velikima i malima, žele SRETAN USKRS🤗

Nakon učenja...zabava!! Sami smo izradili anđele koji su uljepšali blagdansko vrijeme, te su kao dar, poslani našim prijateljima😁

Sa zadovoljstvom smo svi zaključili da su zimski praznici prošli , kaže jedan dječak, NAJBOLJE!😅
Sada smo već u starom ritmu. Školica, zadaća, učenje….
U trećem razredu O.Š. redovito se počinje pojavljivati isti problem. Djeca odjednom postaju frustrirana, odjednom mrze školu, odjednom odbijaju učenje, uz obavezne suze lome volju roditelja, koji više ne znaju što i kako pomoći.
Neki dan u razgovoru s jednom mamom, ponovno slušam istu problematiku. Sin ide u treći razred, pojavile su se loše ocijene, on odbija učiti, kaže da ništa ne razumije i tu počinje svađa koja ništa ne rješava, već naprotiv, situacija postaje ne rješiva. Mama se pita što se dogodilo?! Do sada je sve bilo u redu! Najgore joj je što njezin sin MRZI školu!!
U trećem razredu gradivo postaje zahtjevnije, pojavljuju se nove riječi koje djeca ne razumiju a nitko ih se ne sjeti pitati razumiju li što su pročitali?! Uz to, neki još nisu savladali čitanje te se muče slovkajući slovo po slovo i tako im smisao teksta sasvim pobjegne. Naravno da nisu u stanju zapamtiti gradivo, to ih iznervira i tu je početak odbijanja učenja koga prate povišeni tonovi, plač, svađe i sva energija odlazi u stalne pokušaje da se izbjegne učenje. U UKU tu energiju znamo preusmjeriti u pozitivan i konstruktivan rad.
Evo jednog primjera, u kojemu se može prepoznati otpor kojemu je uzrok strah od neznanja.
Čitanje je najčešći problem od kojega sve počinje. Kada kažem djetetu da pročita tekst, prvo njegovo pitanje glasi, a što? NA GLAS?! Dijete zna koliko ne zna, što mu teže ide, ali ne zna si pomoći. Škola i roditelji misle da u trećem razredu dijete ne bi smjelo imati problem sa čitanjem. No, čitanje se njeguje. Nije istina da kada naučimo slova, da znamo i čitati. Kada dijete pročita tekst trebao bi ga znati prepričati. Sljedeća prepreka je prepričati pročitano. Kada sam jednog dječaka zamolila da prepriča tekst, on me je u čuđenju upitao, „A zašto? Pa, pročitao sam!! „
U UKU nije nikakav problem ponovno naučiti čitati i pročitano razumjeti. Zbog toga se nitko ne bi smio osjećati loše, plakati i biti nemoćan, bez obzira u koji razred ide. Postoje razne vještine pomoću kojih se na sretan način uz zabavu i smijeh, riječi same slažu u prepoznatljiv niz.
Ako ste prepoznali sebe i Vaše dijete u ovim kratkim crticama, vrijeme je da olakšate školovanje Vaše djece, a rečenicu MRZIM ŠKOLU, pretvorimo u LIJEPO MI JE U ŠKOLI!!

NOVOSTI!!
Zbog svima nama poznatog problema a koji je vezan uz VRIJEME, UKU je organizirala učenje preko SKAJPA. 😅🤩🌏🏪⏳🌞

Dragi svi, mali i veliki!
Konačno praznici🤩
Želim Vam dobar odmor, puno sanjkanja, skijanja, smijeha, dobrog društva....⛷❄🦌🌲💞🦌🌠❄⛄☃️💫🎠🎶🍭
Vidimo se u drugom polugodištu, a za sve koji ostaju u Zagrebu slobodno se mogu javiti u Udrugu UKU, te provesti vrijeme družeći se u igri i razonodi u Dnevnom boravku.
Veselimo se novim članovima!
😊😊😊😊

Dogodi se ponekada svima nama, a tako i našoj djeci, da kada nam netko nešto objašnjava, ne razumijemo što nam se govori, ali nam je neugodno to priznati. Tada samo klimamo glavom u znak odobravanja i razumijevanja, a da u stvarnosti uopće nemamo pojma o čemu se tu radi.
Djeci je neugodno priznati kada nešto ne razumiju, pogotovo ako su među svojim prijateljima, ispred profesora ili učitelja.
Naše vrijeme nametnulo je da se sve mora znati i sve razumjeti. Jednom mi je jedna divna gospođa objasnila (kada sam se začudila kako ne zna nešto što sam ja već dugo znala), da je u redu ako se nešto ne zna ili ne razumije, ovim riječima: „ Više ljudi više zna, sam čovjek zna vrlo malo. Zato uvijek treba pitati sve što se ne razumije.“
Ove jeseni pridružila su nam se nova djeca. Ušli su u već u uhodanu ekipu s usvojenim stilom učenja i druženja. Želeći što prije biti dio tima, govorili su da im je sve savršeno jasno i da sve razumiju, a sve iz straha da im se netko ne naruga ili da ih zadirkuje. Ubrzo su shvatili da za to nema potrebe. „Stara“ djeca su im objasnila da nije sramota nešto ne znati, ne razumjeti, već upravo suprotno, da se u tom slučaju mora obavezno pitati, tražiti pomoć. Prvotna nelagoda ubrzo je zamijenjena otvorenošću i učestalim pitanjima, nalaženjem rješenja, razmišljanjem i promišljanjem o zadatcima, te traženjem pomoći u razumijevanju nerazumljivog. Vrlo brzo sami su shvatili u čemu griješe, te tražili pomoć, ne zbog općenitog nerazumijevanja, već točno određenog pitanja ili matematičkog problema. Napredovali su brzo. Pomagali su im već dobro uhodani đaci svojom otvorenošću, postavljanjem pitanjima bez neugode i čuđenja. Shvatili su da im se može više p**a objasniti što ne razumiju i na više načina, a da se pritom ne osjećaju loše ili neugodno.
Ovo je mali opis kako djeca u „Učim kako učiti“ na otvoren i prihvatljiv način doživljavaju učenje. Bez nelagode i srama, bez osjećaja manje vrijednosti ako nešto ne razumiju taj čas. Nije sramota ne znati već ne pitati i ne saznati. U našem učenju nema glupog pitanja, kao ni glupog gradiva i zadataka. Svako dijete je posebno i vrijedno, a zadatci postaju izazovi, te kada se riješe postaju dio slagalice u neprestanom procesu učenja.
Pridružite nam se i neka Vaša djeca uživaju, napreduju i uče zajedno s nama.

Pitanja roditelja:

🔹„Kada ćeš napisati zadaću?“
🔹 „Još nisi napisala/o lektiru?!“
🔹 „Kada misliš ispraviti ocjenu?“

Odgovori djece:

🤷🏻‍♂️ „Ne znam, pusti me sada, budem već…“

Kada upišete dijete u „Učim kako učiti“, takvih pitanja više neće biti jer mi znamo odgovore. Učimo kako se uči, kako se organizira vrijeme i rade planovi kojih se možemo držati i zadaju ciljevi koje možemo ostvariti.

Podižemo samopouzdanje, učimo biti sretniji i slobodniji. Prepoznajemo i cijenimo različitost karaktera, te primjenjujemo različite metode usvajanja gradiva prema tipu učenika. Potrebno je što prije naučiti kako se uči, kako bi svi zadatci bili izazov a ne frustracija. Iza nas je desetogodišnje iskustvo puno sretnih, sada već srednjoškolaca, koji su na vrijeme naučili da učenje nije nešto što se mora, već sve što se želi.

Nazovite nas, pitajte sve šti Vas zanima. Tu smo da zajedno Vašeg školarca oslobodimo mukotrpnog štrebanja i otvorimo vrata u novi svijet, a školovanje Vaše djece u radost.

🔷 Kontaktirajte nas:

📞 095 893 5005
✉️ [email protected]
🌐 Tuškanac 75. Zagreb

Crtica
Povijest je u osmom razredu zanimljiva samo odraslima i profesorima. Na pitanje, zašto moram učiti tu dosadnu povijest? odgovor se nalazi u udženiku petog razreda, kada se djeca prvi p**a susreću s ozbiljnim učenjem, a glasi- povijest učimo da bi lakše razumjeli sadašnjost. No, nije to shvatljivo đacima, jer oni žive u momentu, baš kao i sva djeca. Evo jednog primjera nerazumijevanja važnih događaja i odnosa zemalja u Ratu koji je obilježio generacije i promijenio njihove živote.
- Albanija je jedna od rijetkih zemalja koja nije bila razorena tijekom ll Svjetskog rata, jer je bila jako daleko.
- Albanija?!
- Da, da Albanija!!
- Ma, ne bi bila Albanija, možeš li pronaći u uđbeniku gdje to točno piše?
- Da, da…evo…Albanija!!!! Piše Albanija!!!
- Hm…pročitaj sada slovo po slovo.
- A M E R I KA!!!! Aaaaa...... Amerika, krivo sam pročitao…Amerika!!! Pa sad to ima smisla!!!

Nije samo povijest dosadna, dosadno je sve što se uči na pamet, bez razumijevanja. Podrazumijeva se da djeca nauče čitati i pisati već u prvom razredu. No, čitanje nije kao vožnja biciklom, jednom naučiš pa to znaš za cijeli život. Čitanje postaje vještina i alat za razumijevanje. Ako se dijete muči s čitanjem, brka slova, zamjenjuje ih, preskače riječi…to može biti uzrok nerazumijevanju teksta i otežava pamćenje. Ozbiljan problem, iako danas prepoznat kao takav i uvažen u školstvu, je disleksija. Ona se može ustanoviti već u prvom razredu O.Š. Ako se uoče smetnje takve vrste na vrijeme, lako se može pomoći. No, susrećem se sve više s djecom koja nemaju nikakvih tegoba, već jednostavno nisu savladala čitanje. Može se do takve spoznaje doći i u osmom razredu, i to ne predstavlja nikakav problem, jer ni tada nije kasno da se konačno nauči čitati s razumijevanjem. Roditelji često znaju reći, kako njihovo dijete dosta uči, ali da nikako ne mogu doći do boljih rezultata. Djeca govore da sve što uče nema smisla…i tako u krug. Mnogi tada traže razna rješenja, ustraju u tome da dijete više ili duže uči, ide na dopunsku nastavu. Mišljenje je i vrlo često se prakticira rečenica, ako puno p**a pročita, shvatit će. No, ne može se shvatiti neshvatljivo, Amerika - Albanija, kakve veze ima jedna zemlja s drugom?! Iako smo već do famozne Albanije obradili cijelo poglavlje, shvatili što je uzrok, a što su posljedice dječak je, krivo pročitavši, usvojio naučeno, iako se slika Albanije nikako nije mogla uklopiti u pitanje, koja je zemlja najmanje stradala u ll Svjetskom ratu? Mogli bismo reći da glupost dolazi zbog krivog čitanja, koje rezultira krivim shvaćanjem i nadalje lošom ocjenom. Djeca mogu biti površna, lijena, nezainteresirana, ali nikako glupa. Moja baka je znala reći, da ponekada običan aspirin može ublažiti bol u križima. Aspirin za bolje učenje je svakako u čitanju.
Kao dijete imala sam ozbiljnih problema s čitanjem, nikako nisam mogla zapamtiti piše li se slovo l gore ili dolje, ili se radi o slovu j, s koje strane slovo b ima trbuh?!? s lijeve ili desne strane?!?... ( disgrafija) ili što znači riječ „ prema“?, te sam riječima kojim nisam znala značenje počela premještati slogove tražeći smisao ( disleksija ). Tako bih čitala riječ „prema“ na razne načine…mapre, remap….kako nisam mogla otkriti smisao, prelazila bih na novu riječ, dok bi se cijela rečenica, a dalje i sam tekst činio posve nerazumljiv i frustrirajuč. Govorili su za mene da sam glupa. Ja sam znala da nisam. Tek sam u trećem razredu savladala čitanje i tek tada sam počela lakše učiti i dobivati odlične ocjene. Vjerujem da i sami znate za takve ili slične slučajeve, kada djeca odjednom shvate, nađu načina i profunkcioniraju u svojim školskim zadaćama. Baš kako je i moja baka rekla za Aspirin, riješene se obično krije tamo gdje se najmanje nadamo.
Učeći s Vašom djecom svaki dan, uočavajući poteškoće, detektirajući uzroke problema, zajedno dolazimo do rješenja. Kada je učenik Albanija - Amerika, tako ćemo ga nazvati, u čudu sam sebi priznao da ne zna čitati, i da kako je glup, problem se počeo rješavati. Prvo, niti jednom đaku ne dozvoljavam reći za sebe da je glup, a onda je uslijedilo pitanje, što misli po tom pitanju učiniti? Shvativši u čemu griješi, lako je bilo odrediti kako tom problemu doskočiti. Recept je bio Aspirin.
Jako mi se svidjela, a nadasve urezala u pamćenje, misao moje prijateljice i majke troje divne djece, kada je rekla – pisanje je moje disanje. Pozivam Vas da dišete čitajući….. negdje pod borom, na planini ili u jednostavnosti i smirenosti Vašega doma. Vidjevši Vas da čitate, i Vaša će djeca naučiti disati s knjigom.
Za kraj radost mi je podijeliti s Vama mudru izreku M. Gavrana.

„Čitajući knjige nećeš usavršiti vještinu življenja. Život je neobuhvatno proticanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano izmišljeno je - stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati sretniji i bolji – ali knjige čitaš da bi to shvatio.
Uživajte u ljetu i dišite uz knjigu💌

Dragi svi☉
Još jedna školska godina je iza nas.
Sav trud, zalaganje i ustrajnost nagrađeni su odličnim rezultatima. Sretna sam i ponosna na sve vas i čestitam svima na odličnom uspjehu!!!
Čini mi se, skoro uvijek, kada dođe kraj školske godine da je jako brzo sve prošlo. No da, nije baš tako. Iza nas je puno naučenog gradiva, napisanih sastavaka, lektira, domaćih zadaća, druženja i ispričanih dogodovština s izleta, rođendana, riješenih mukica zbog nesporazuma s prijateljima, nastavnicima, simpatijama. Iza nas su dani planiranja i učenja, sada samo odmor i razbibriga.😁🌞🌞
Na kraju godine, rado se sjetim jednog dječaka, koji je na kraju drugog razreda prošao s 5.0. Došavši kući, malo je tužno rekao mami svoj uspjeh. Svi su se veselili i naravno, čestitali mu na odličnom uspjehu. A on je i dalje bio nekako zdvojan. Kada ga je mama pitala zašto se ne veseli, on je zabrinuto pitao mamu, „ A jesam li ja prošao s 5 ili s 0?!?
Rado se toga sjetim, jer je prekrasno koliko su djeca, dok su tako mala, neopterećena brojkama i vrednovanjem. Tako neopterećena, mogu dati puno više, nego kada se na njih vrši pritisak. I sami znamo da kada se na nas vrši pritisak i kada baš moramo, u nama se javi neki unutrašnji strah koji rezultira otporom i tada nam je sve jako teško napraviti.
U svojoj neopterećenosti vrednovanjem, taj je mali genijalac, vrijedno učio cijelu godinu. Za svaki test smo se dobro pripremali, pisali sastavke koji nisu bili obavezni, računali „kobasice“ od brojaka, bez stresa i bez „ moraš to sada!! “, završili godinu s odličnim uspjehom. Čestitke!!!
Do ponovnog susreta na jesen, svima želim toplo, ugodno i veselo ljeto. Ne zaboravite pročitati neku dobru knjigicu, zapamtite gdje ste sve bili, što se doživjeli, jer već sada se veselim vašim pričama.
• Uživajte, kupajte se, istražujte, pišite, pjevajte, družite se i budite veseli cijelo ljeto.☉☀🏝🏖🎊🎉🎈🎆🤗💫💥🐳🐙🌼🍭🚣🛴🎈🎏🏊🏄🤸

Dragi svi
Kraj godine je tu, pred vratima. Neki će reći, zar već?, a drugi: nikad kraja!!. Pred kraj je uvijek teško.
Završni ispiti, ispitivanja i općenito želja da se izdrži do kraja i da se ništa ne pokvari, stvaraju pozitivnu napetost. Baš kao i trkači koji najviše snage i volje iznjedre u završnim koracima pred ciljem.
Veseli me dolazak mojih đaka iz škole i njihova sretna lica, vičući već sa vrata…dobio sam čistu peticu, bez greske!!
Vrijedilo je truda, ustrajnosti i volje, jer odlični rezultati su najveća nagrada.
Ponosna sam na svoje đake. Lijepo je vidjeti njihovu posloženost, prisutan osjećaj odgovornosti i predan rad. Na kraju godine to je itekako važno. Postigli smo to svakodnevnim radom, ustaljenim ritmom,
bez obzira koliko se teško činilo gradivo, savladavali smo ga dio po dio, ne dopustivši
zaostajanje niti iz jednog predmeta. Dosljednost i upornost su vještine koje će Vaše dijete steći učeći s nama.

Vjerujem da ste svi fokusirani na kraj ove školske godine i da jedva čekate školski raspust. No sada je pravo vrijeme da se pripremite na sljedeću školsku godinu. Ako su Vaša djeca imala problema i poteškoća u praćenju nastavnog programa, (jer djeca ne razumiju uvijek baš sve), ako zbog aktivnosti
izvan škole nisu stizala na vrijeme naučiti gradivo, te im se nakupljalo svega po malo, što je sigurno rezultiralo frustracijama i Vas i djece, i ako sve to želite sljedeće godine izbjeći, već sada se javite na našu adresu. Mi znamo kako probuditi volju za učenjem, najteže pretvoriti u razumljivo i prihvatljivo,
olakšati život i roditeljima i djeci. Ne biste vjerovali, da je svaki dan dva sata učenja sasvim dovoljno za izbjegavanje loših ocjena i opterećenja njihovim ispravcima.
No da, Vi roditelji ste sigurno toga svjesni, jer i sami ste bili đaci. Vaša djeca tek trebaju steći radne navike i usvojiti načine učenja zbog kojih učenje prestaje biti muka, već postaje obaveza koju s voljom i na vrijeme obavljaju. Svakodnevnim učenjem u Učim kako učiti, Vaše dijete će naučiti rasti i nositi se sa svojim obavezama, koje će sve manje biti Vaše a sve više njihove kako i treba biti. Pitanja
kao što su: što imamo za zadaću? Kada ju misliš napisati? Joj.sutra je lektira? Jesi li posudila knjigu? Sutra je test!!! Ovaj tjedan pita!?! Znaš li to? Kada ćemo to naučiti? pretvoriti će se u, znam što je za zadaću i već sam ju napisao/la, posudila/o sam knjigu i već pročitao/la, To gradivo znam jer ga učim
od početka.
Sve to radimo u Učim kako učiti, svaki dan, te je Vaše slobodno vrijeme s Vašom djecom stvarno slobodno vrijeme u kojem se možete posvetiti „važnijim stvarima od školskih obaveza“ koje su na Vašu sreću već odrađene.
Krajem školske godine, mi se već pripremamo za sljedeću. Traje formiranje grupe i radi se raspored za individualno učenje. Stoga Vas pozivam da početak sljedeće školske godine dočekate spremni sa znanjem da će sljedeća godina biti lakša, organiziranija i bez stresa, s velikim naglaskom na naučiti kako se uči, kontinuirani rad, učenje discipline u učenju i poticanju svijesti da se bez truda ništa neće
dogoditi.
Javite se što prije kako bismo na vrijeme posložili narednu godinu i kako biste imali jednu brigu manje, te sretni i rasterećeni uživali u ljetu.
Možete se javiti svaki dan na 095 893 5005.
Prema Vašim, i potrebama Vaše djece, zajedno ćemo osmisliti najbolji program i raspored učenja te uskladiti učenje s ostalim aktivnostima.
U očekivanju Vaših upita, šaljem Vam lijepi, topli, sunčani pozdrav s Tuškanca.
Vaša Nati.