01/09/2026
Odlazak je nešto što svi, prije ili kasnije, srećemo.
Ponekad ljudi odlaze nesretnim slučajem i život ih povede putem sudbine koju ne mogu ignorirati.
I koliko god željeli pomoći, postoje trenuci kada shvatimo koliko smo mali pred silama života i smrti.
Neki nas odlasci zateknu nespremne i ostave bez odgovora.
Pred nama tada ostaje ono najizazovnije – prihvaćanje. Prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. ✨
Danas smo već u rujnu i stojimo na novom početku. Promjene osjećamo u odnosima, odlukama, tijelu, poslu, obitelji i sebi.
A ponekad „odlazimo“ i onda kada fizički ostajemo. Ne vidjeti. Ne mijenjati. Raditi više, isključiti se, prespavati… samo da ne moramo pogledati ono što nas život poziva vidjeti.
Važno je priznati: ne možemo uvijek pomoći drugima, a prečesto ne možemo pomoći ni sebi. Ne zato što ne želimo, već zato što nismo svjesni obrazaca koji se iznova ponavljaju.
Nesvjesna lojalnost sistemu iz kojeg dolazimo može nas voditi upravo tamo gdje svjesno više ne želimo biti.
Što ako biramo protiv sebe?
Što ako ostajemo tamo gdje boli?
Kad pogledamo dublje, možemo vidjeti da i ono što nam je teško razumjeti često proizlazi iz ljubavi♥️.
Sve što radimo, radimo iz ljubavi – ma koliko to bilo neshvatljivo ili bolno.
A možda je, kako čujem od jedne klijentice, ponekad dovoljno „slučajno“ pronaći karticu 1Moment.hr s radionice da se nešto napokon vidi drugačije i popravi partnerski odnos.
Da se prepozna ono što prije nismo mogli vidjeti jer slučajnosti jednostavno – nema. 🤷♀️
Zato budimo nježniji jedni prema drugima.
Budimo podrška koliko možemo, bez potrebe za spašavanjem. Jer nije sve na nama.
Na nama je kako ćemo voljeti i kako ćemo biti uz drugoga.
A ostalo pripada Životu. 🤍
U četvrtak, 3. 9., radionica – jedno mjesto slobodno za temu. 💌
10. 9. otvaramo prostor omiljene radionice ^Odnosi”
A danas je i zadnji dan ranih prijava za „Priroda & društvo“ – jedna soba je slobodna. 🍀
Možda ne moramo uvijek otići.
Možda ponekad trebamo ostati dovoljno dugo da bismo nešto vidjeli.
🍀