06/09/2026
Moj prvi posao u Lici
Priča prigodna za trenutnu situaciju u Lici, povodom otkrića (ne)legalno odloženog otpada i okupljanja građana koji žele upozoriti javnost na stanje u, kako smo vjerovali, zaštićenom dijelu naše prirode.
Imala sam 25 godina i radila svoj prvi posao – u Regionalnom centru zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu (REC), kao voditeljica trening programa "Sudjelovanje javnosti u donošenju odluka o zaštiti okoliša".
Poziv Ivane Laginje da taj trening održimo i u Lici bio je trenutak kad teorija susreće stvarnost. Put do Otočca – bez autoceste, po snijegu, s lancima na gumama koji su i dalje proklizavali.
U maloj zajednici nije dovoljno samo najaviti trening – treba popiti puno kava i rakije, ručati nekoliko p**a dnevno, upoznati ljude koji su naučili da "nikoga nije briga". Tamo sam prvi put čula priču o prolivenom mlijeku jer zbog zaleđenih puteva nitko nije došao po njega. O odlasku stanovništva. O nemanju perspektive.
Na radionicu je isprva došlo malo ljudi, ali kroz dan su se polako pridruživali. Vratile smo se u grad, prenijele doživljaje onima s više utjecaja – i sve je, kao i obično, ostalo na priči. Upravo tu priču detaljnije možete čitati na mom blogu koji se nalazi na mojoj web stranici andrejatonc.hr.
Sudjelovanje građana kod nas je i dalje uglavnom reakcija na odluku, a ne doprinos odluci. Lika se sada budi. Nadam se novim radionicama – ne kao "iskustvu koje treba analizirati da se ne ponovi", nego kao stvarnoj promjeni.