Logiko

Ako ste u nabavi, znate da je neki požar uvijek iza ugla. Vrijeme je za sustav, a ne još jedna zakrpa.

Prošlog tjedna održao sam webinar na temu 𝗡𝗮𝗯𝗮𝘃𝗻𝗶 𝗲𝗸𝘀𝗽𝗲𝗿𝘁 u suradnji sa Edukacije.hr, gdje smo razmijenili uvide o tome kako u 90 dana:

✅ Prepoloviti nabavne troškove

✅ Uvesti “strašan” sustav nabave (u 9 koraka)

✅ I to bez gomilanja zaliha, kaosa s rokovima i nepouzdanih dobavljača.

Naime, Nabavni ekspert je jedinstveni mentorski program koji pomaže nabavnim profesionalcima i menadžerima da u 90 dana prepolove nabavne troškove i uđu u zonu profitabilnog rasta, bez gomilanja zaliha, nepouzdanih dobavljača i skrivenih troškova

Ako ste propustili webinar ili jednostavno želite odmah dobiti osjećaj što smo učili – pripremili smo vam vodič za implementaciju 𝗣𝗮𝗺𝗲𝘁𝗻𝗼𝗴 𝗸𝗮𝗹𝗲𝗻𝗱𝗮𝗿𝗮 𝗻𝗮𝗿𝘂či𝘃𝗮𝗻𝗷𝗮 (jedan od devet koraka Nabavnog eksperta).

𝗗𝗶𝘀𝗸𝗹𝗮𝗶𝗺𝗲𝗿: Nabavni eskpert nije nabavna akademija i to nije prodavanje teorije.

Bio sam tamo gdje ste vi sada. Osjećao sam hladan znoj u 3 ujutro zbog kriznih poziva. Gledao sam u potencijalne milijunske gubitke.

Vidio sam sve – od manjih zastoja do katastrofa koje su završile na naslovnicama – doslovno.

⤵
📥 [Zato preuzmite besplatno: Pametan kalendar naručivanja]
➡ https://e.logiko.hr/opt-in-next-kalendar-narucivanja-7905

Za one koji žele otići korak dalje – podsjećam da je još uvijek otvorena mogućnost ulaska u mentorski program Nabavni ekspert.

Nabava ne smije biti "vatrogasna služba". Vrijeme je da postane strateška funkcija.

"Do sada smo podržavali rast tako što bismo zaposlili još ljudi u logistici."

Rekla mi je to direktorica jedne distribucijske tvrtke, Marina. Pet godina, prihod udvostručen. Svaki ciklus rasta — isti recept: raste firma, raste ekipa.
Danas imaju 16 ljudi u logistici.

Međutim, došli su do granice - novi ljudi nemaju se gdje kretati - a sustav i dalje puca.
"I svaki put je postajalo skuplje i kompliciranije — ne bolje", dodala je.
Bila je umorna. Jer je shvatila da je svaki novi čovjek bio zakrpa — ne rješenje.

Dodavanje ljudi je instinktivan odgovor na rast. Razumljiv, gotovo refleksan.
Duži redovi? Zaposlimo još jednog skladištara. Logistika kasni? Dodaj čovjeka. Problem nestane s radara — do sljedećeg p**a.

Međutim, ono što zapravo radimo jest da povećavamo trošak i složenost. Bez da povećavamo kapacitet.

16 ljudi u logistici bez jasnih procesa, bez mjerljivih odgovornosti i bez sistemske raspodjele posla — to nije logistika. To je organizirani kaos s platnim listama.

Na jednom projektu sličnog profila — distribucija, brzorastuća tvrtka, isti simptomi — pokazalo se da je dobar dio kapaciteta ekipe odlazio na aktivnosti koje su nastale jer problemi nikad nisu bili sistemski riješeni (gužva utorkom ili petkom, hvatanje planova na kraju mjeseca...). Samo zakrpani. Čovjekom. I onda opet čovjekom.

Dakle, firma je imala kapacitet za rast.
Ali ne dodavanjem petog, šestog ni četrnaestog čovjeka. Nego otklanjanjem onoga što ih je usporavalo.

Sustav loš, ljudi dobri — rezultat uvijek isti.

Svaka rastuća firma jednom udari u ovaj zid. Pitanje nije hoće li se to dogoditi. Pitanje je hoćeš li to shvatiti na 14,16 — ili na 40.

Je li vaš rast posljednjih godina bio krpan (samo) rastom broja ljudi? I jeste li na kraju bili zadovoljni onim što ste dobili za tu cijenu?

Link za cijeli članak je u komentaru.

Ljudi ne napuštaju firme. Napuštaju lošu organizaciju.

Kod jenog klijenta nedavno sam razgovarao s voditeljem skladišta koji mi je, gotovo s gorčinom, rekao: „Znate li da moj skladištar ima samo 50 eura manju plaću od mene?“ Nije to bila žalopojka zbog novca koliko dijagnoza sustava.

Istu frustraciju čujem kod radnika u proizvodnji koji odlaze ne zbog plaće, nego zbog kaosa, loše organizacije i osjećaja da njihova uloga nema nikakvu težinu.

nekad i najbolji radnik ode zbog 50 eura više drugdje – jer ako već mora trpjeti lošu organizaciju, barem će biti malo bolje plaćen.

Uredski hodnici u takvim firmama postaju tiši, ne zato što ljudi više ne dolaze na posao, već zato što su apatični i ne vjeruju da nešto mogu promijeniti. Proizvodnja tapka u mjestu, logistika je stalno u „gašenju požara“, a nabava ne zna što će s robom koju je netko „osjetio“ da treba naručiti.

Većina poduzeća funkcionira kao skupina „funkcionalnih silosa“ – svaki odjel sam za sebe. Prodaja hoće sve odmah, skladište nema mjesta, a nabava „vozi na osjećaj“. Kad ciljevi nisu usklađeni, organizacija sama sebi podmeće nogu.

Sve to ne događa se slučajno. Sustavi i strategije za logistiku, proizvodnju i nabavu nisu luksuz – oni su preduvjet za rast. I ne, team building sam po sebi neće riješiti sukobe između proizvodnje, skladišta i prodaje. Riješit će ih zajednički ciljevi, transparentni procesi i jasno definirane uloge.

Ako zaposlenici osjećaju da nisu jednako vrednovani, da se njihova frustracija ignorira, ili da sustav ne postoji – onda ne pomaže ni povišica.

Ako se pitate zašto vam ključni ljudi odlaze, možda je vrijeme da se ne pitate koliko im plaćate, nego kako im je raditi za vas.

Tko želi konkretnu dijagnozu svoje situacije — Strategijska sesija, javite se na [email protected].



Ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna za vaše poslovne kolege, puno bi mi značilo da ga podijelite ili repostate. Unaprijed veliko hvala!

Novi problem: Solarni kapaciteti u Europi eksplodirali
Odličan članak u Forbesu koji kaže da su solarni kapaciteti u Europi porasli za preko 115% od 2020. godine. Zvuči sjajno, zar ne? Zelena energija, besplatno sunce, održiva budućnost — kome treba jeftini r***i plin.

No postoji kvaka koja elektroenergetski sustav dovodi do ruba sloma. Sunce ne sija kad mi to želimo, nego kad ono odluči. U podne i po ljeti ima toliko struje da cijene postaju negativne — proizvođači doslovno plaćaju drugima da preuzmu njihovu energiju jer sustav ne može podnijeti taj pritisak. A čim se pojavi veći oblak, sustav doživljava stres jer mora naglo paliti termoelektrane kako bi pokrio manjak. Paljenje i gašenje termoelektrana nije trivijalna, i da ne kažemo jeftina stvar.

Sjetio sam se jednog klijenta kod kojeg sam bio nedavno. Isti mehanizam, ali drugi kontekst.

Utorak ujutro: stiže uvoz i zakrči ulazno-izlaznu rampu (da, ima samo jednu rampu). Istovremeno dolaze narudžbe iz lanca dućana koje obično idu utorkom. K tome, hitna isporuka za "važnog" kupca koji je zapravo nazvao jučer. I dobavljač koji je trebao doći u srijedu — pojavio se dan ranije. Ulazna (i izlazna) zona je puna, viličaristi se gaze, greške rastu, voditelj čupa kosu.

Kod drugog klijenta isto to se događa, ali petkom. Svi hvataju tjedne planove. Sve treba do ponedjeljka.

U ponedjeljak i četvrtak — tišina.

Iste zgrade, isti kapacitet, isti ljudi — razlika od 24 sata.

Problem nije u ukupnom kapacitetu. Problem je u raspodjeli opterećenja kroz tjedan. Vrhunci koji traju sat-dva mogu potpuno paralizirati sustav dimenzioniran za prosječni dan.

Europske elektro mreže će pokušati to riješiti baterijama i pametnim mrežama. U skladištu rješenje izgleda drukčije — vremenski prozori za dostave, jasna pravila za prioritizaciju, dogovor (boje komunikacija) s kupcima i dobavljačima o rasporedu isporuka.

Nije skupo. Nije komplicirano. Ali zahtijeva jedno — da netko sjedne i postavi pravila dok sve miruje, a ne dok gori.

Ima li u vašem skladištu "crni utorak" ili "crni petak" koji jedu sve rezerve?

"Antonio, možeš malo popričati s mojim direktorom proizvodnje?”

Tako je Marina započela razgovor. “Mislimo da naši poslovođe ne znaju dobro izvršiti planove...”

Kad sam došao kod njezinog rukovoditelja proizvodnje, sve mi je bilo jasno.

Dakle, Marko, direktor proizvodnje, poslao mi je par dana prije toga mail. Njegov kolega planer Damir bio je na našoj radionici o planiranju i bio je oduševljen.

Sada traže naprednu edukaciju za svojih 5 poslovođa – fokus: kako reagirati kad plan ne ide po planu. Dakle, "act" iz PDCA ciklusa prema njegovoj dijagnozi - On misli da je problem u njihovoj (ne)motivaciji, ne znanju ili slaboj proaktivnosti.

Ali evo zapleta:
➡️ Marko se nije pojavio na edukaciji - neki će reći da je to i bolje da se poslovođe oslobode...
➡️ Poslovođe, za koje želi naprednu edukaciju, zapravo ne znaju što je to PDCA - iako Marko poznaje metodologiju i barata s terminima, nije podučio kolege...
➡️ Iako redovito imaju operativne sastanke, problemi se detektiraju prekasno – primjerice, informacije iz nabave dolaze nakon što su planovi već zaključani.
➡️ Poslovođe su navikli na gašenje požara: prekovremeni, dodatna radna snaga, kooperanti.
➡️ Nema sustava prioritizacije kada je "sve hitno".
➡️ Rokovi proizvodnje za svaki proizvod su definirani na osnovu idealnih kapaciteta bez uzimanja u obzir zastoja i kvarova.

🎯 Što ovdje zapravo imamo?
Imamo sustav koji je preopterećen svakodnevnim "check" i "do", ali bez realnog "plan" i jasnih pravila za "act". Poslovođe se nalaze između čekića i nakovnja – s jedne strane rokovi, s druge strane manjak informacija i nejasni prioriteti.

🛠️ Rješenja očito ne leže samo u "motivacijskim tehnikama", kako je prvotno predloženo. Potrebna je temeljita operativna dijagnoza

Što vi mislite što je potrebno u ovom slučaju?


Lajkajte, komentirajte i repostajte ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna. Unaprijed veliko hvala!

"Srčani udar" u lancu opskrbe
Dugačak proces zaprimanja robe ili zagušenje i kašnjenja isporuka nisu slučajni događaji. To može biti "srčani udar" u lancu opskrbe — znak da negdje u sustavu nešto ne funkcionira već duže vrijeme. Možda je prognoza loša. Možda dobavljač kasni. Možda skladište čuva krivi artikl. Ili sve to zajedno.

I kao kod pravog srčanog udara, nije pametno samo gasiti simptom.

Čitao sam neki dan članak o fibrilaciji atrija — ili što bi narodski rekli poremećaju srčanog ritma koji muči sve više aktivnih ljudi. Kod liječenja, moderni kardiolog ne daje samo tablete za ritam. Gleda cijeli sustav — krvni tlak, tjelesnu težinu, šećer, san, alkohol, fizičku aktivnost. Jer aritmija nije izolirani problem. To je simptom koji govori da nešto u cijelom kardiovaskularnom sustavu ne štima.

Ista stvar vrijedi i u supply chainu.

Obično me pozovu u firmu zbog kaosa u skladištu, prevelikih zaliha, kašnjenja isporuka bilo u nabavi ili distribuciji. Međutim, problem je što nitko ne gleda kako funkcionira cijeli lanac — od prognoze potražnje preko odnosa s dobavljačima, funkcioniranja skladišta i nabave do isporuke. Planiranje je odvojeno od nabave, nabava od skladišta, skladište od prodaje. Svaki dio radi po svojoj logici, pa nije čudo da je rezultat konstantni stockout i istovremeno puno mrtvih zaliha.

Većina tvrtki radi na sljedeći način: Ako nema materijala — dižu razinu svih zaliha. Kasne isporuke? — zapošljavaju još jednog skladištara. Loša prognoza — kupuju skuplji softver za planiranje. Sve to može privremeno ublažiti bol, ali problem ostaje jer nitko nije pitao — zašto se ovo uopće događa i što ne funkcionira u cijelom lancu?

Pitate kako - Uvedite jednostavan tjedni ritual gdje se proizvodnja (ako je imate), nabava, prodaja i logistika dogovore što se radi sutra i sljedećih tjedan dana. Ništa kompleksno, samo strukturirana razmjena informacija. Logistika i tijek robe se ubrzavaju u samo mjesec dana - garantirano. Bez novih softvera. Bez dodatnih ljudi. Samo zato što smo prestali liječiti simptom i krenuli raditi na sustavu.

Jeste li već gledali cijeli supply chain kao sustav ili još uvijek gasite požare?

Super Planeri proizvodnje u rovovima
Bili smo s planerima proizvodnje dva dana u "rovovima". Nema boljeg načina da se to kaže – planiranje u mnogim tvrtkama izgleda kao pokušaj sastavljanja slagalice dok netko stalno trese stol.

Imali smo predstavnike iz raznih industrija: od farmaceutike gdje je preciznost sve, do prerade plastike i kemije, proizvodnje dijelova za dalekovode i proizvodnje strojeva gdje su rokovi isporuke pitanje opstanka. Svi su došli s sličnim bolom: "Gubimo se u operativi, plan nam traje do ponedjeljka ujutro, dugi lead time, kupci mijenjaju narudžbe do zadnjeg trena. Sirovine kasne, a nitko nije 100% siguran što ima na zalihi."

Problem nije u ljudima. Ljudi su heroji koji krpaju rupe. Problem je u sustavu.

Evo što smo otkrili tijekom dva dana intenzivnog rada na seminaru "Super Planer Proizvodnje":

𝗠𝗮𝘁𝗲𝗺𝗮𝘁𝗶𝗸𝗮 𝗻𝗲 𝗹𝗮že, 𝗮𝗹𝗶 𝗽𝗼𝗱𝗮𝗰𝗶 𝘃𝗮𝗿𝗮𝗷𝘂.
Ako su vam sastavnice točne 80%, vi ne planirate. Postavili smo standard: bez 98% točnosti sastavnica i 97% točnosti zaliha, svaki MRP ili APS sustav samo će brže proizvoditi ono što vam ne treba.

𝗥𝗲𝗱𝗼𝘀𝗹𝗶𝗷𝗲𝗱 𝗶𝗺𝗮 𝗰𝗶𝗷𝗲𝗻𝘂.
Kroz algoritam za terminiranje smo dokazali da se samo promjenom redoslijeda naloga (bez novih strojeva i ljudi!) vrijeme izrade može smanjiti za 18%. To je razlika između isporuke u petak i kašnjenja do utorka.

𝗦&𝗢𝗣 𝗻𝗶𝗷𝗲 𝘀𝗮𝘀𝘁𝗮𝗻𝗮𝗸, 𝘁𝗼 𝗷𝗲 𝗻𝗮či𝗻 ži𝘃𝗼𝘁𝗮.
Ako prodaja i proizvodnja ne pričaju istim jezikom, plan je žrtveno janje. Uvođenje koncepta "Frozen perioda" – zaleđenog horizonta u kojem se plan ne dira je jedini način da proizvodnja postigne ritam i efikasnost.

𝗭𝗮𝗹𝗶𝗵𝗲 𝘀𝘂 𝘀𝗶𝗺𝗽𝘁𝗼𝗺, 𝗮 𝗻𝗲 𝘂𝘇𝗿𝗼𝗸.
Gomilanje sirovina "za svaki slučaj" je samo skupi flaster na loše planiranje.

Polaznici su otišli s konkretnim CRP modelima, Excel alatima za terminiranje i akcijskim planovima za svoje firme. Nema više "vidjet ćemo sutra". Planiranje je balansiranje između onoga što tržište traži i onoga što sustav može isporučiti. Bez tog balansa, firma ne raste, ona samo preživljava.

Što je kod vas trenutno najveći "potres" koji vam kvari plan proizvodnje?

Kako poobijediti s pola tima koji ne želi biti na terenu?
Nedavno sam čitao zanimljiv članak Art Kocha o vođenju supply chain timova koji me potaknuo na razmišljanje o situaciji u našim malim i srednjim poduzećima. Realnost je brutalna - gotovo 50% zaposlenika nije zadovoljno svojim poslom. To je kao da igrate nogomet s pola tima koji ne želi biti na terenu.

Posebno me fasciniralo (u negativnom smislu) zapažanje o "rubber band efektu" - znate ono kad direktor ili vlasnik dođe u skladište, nervozno se ljulja s noge na nogu, očito jedva čekajući da se vrati u sigurnost svog ureda? Prepoznajete li se?

Evo četiri jednostavna koraka kako to promijeniti, prilagođena našim uvjetima:
1.Izađite iz ureda - stvarno. Ne na 5 minuta. Provedite barem 2-3 sata tjedno tamo gdje se stvari događaju (Japanci to zovu Gemba). Sjednite s vašim skladištarom, vozačem, nabavljačem. Bez mobitela i laptopa.
2.Prestanite govoriti "moja firma", "moji ljudi". Počnite koristiti "mi", "naš tim". Zvuči banalno? Probajte tjedan dana i pratite reakcije.
3. Uvedite neformalna druženja - ali ne klasične team buildinge. Doručak petkom s 3-4 zaposlenika. Bez agende, bez pritiska. Samo kava i kroasan.
4. Tražite skrivene talente - onaj novi skladištar koji uvijek ima neki prijedlog? Vozač koji je završio tečaj Excela? Dajte im šansu da pokažu što znaju.

I najvažnije - budite strpljivi. Promjene u kulturi firme su maraton, ne sprint. Ali ako ne počnete danas, za godinu dana ćete željeti da jeste.

Ako smatrate da je ova informacija zanimljiva, korisna ili relevantna za vaše poslovne kolege, puno bi mi značilo da ga podijelite ili repostate. Unaprijed veliko hvala!

Stop! Brzina nije alibi za nepoštivanje pravila.

Nedavno mi se klijent obratio s problemom (ne)točnih zaliha – točnije, kašnjenja u dokumentiranju zahtjeva za izdavanje, prijem i povrat.

Vrlo brzo smo našli gdje nastaje glavni problem: brzina se forsira, dok kontrola zaostaje.

Skladištari su bili brutalno iskreni.

Kada voditelj gradilišta/prodaje/proizvodnje nazove i kaže "Stiže moj Pero za 5 minuta, daj mu robu, papire rješavamo kasnije."

Zvuči poznato?

Šef gradilišta zove telefonom direktno u skladište, preskače proceduru.
Zašto? Jer gori. Roba mora na teren. Ljudi čekaju.
U tom trenutku, svima to zvuči sasvim razumno. Posao mora ići.
Ali kada skladištar mora "nositi u glavi" kome je što izdao, vi više nemate sustav.

Dokument ćete dobiti kasnije.
Samo što to "kasnije" u logistici najčešće znači — nikada.

I tu, dragi prijatelji, leži prava stvar. Jedan klijent je na zidu u svom uredu imao napisano: "Nema hitnih stvari nego samo onih koje nisu dobro planirane."

Brzina ne smije biti alibi za kaos. Ponekad i signali iz uprave kažu "Da, da treba se držati procedura, ali i balansirati neki p**a..."

Hm, što to znači 'balansirati'?

Zamislite vožnju kroz grad.
Kažu ti: "Ma, ne moraš stati na svako crveno. Dovoljno je u 90% slučajeva."
Što to znači za promet da možeš proći na crveno ako ti se žuri..?

Već zamišljam suca za prekršaje "Aha, koliko ste p**a prošli na crveno ovaj mjesec - samo jedanput? onda OK, samo opomena...

Ista stvar se događa u skladištu.
Ako dopuštate izdavanje robe bez dokumenta u ime brzine, nemojte se čuditi kad vam stanje zaliha ne štima.

Točno stanje zaliha može biti samo točno ili netočno.
Ako je netočno, onda je svejedno.
Onda točnost nema smisla. I svatko može naručivati što želi.

Kada kompromis postane praksa, ulazimo u paralelnu realnost.
Sustav pokazuje da vijaka ili obujmica ima, a polica je prazna.
Zašto? Jer je Pero uzeo robu prošli utorak, a papir se negdje zagubio.

I za kraj:
Ako želite brzinu — dizajnirajte bolji proces ili (uopće) planirajte.
Ako želite kontrolu — držite se pravila.

"Riješit ćemo poslije" je najskuplja rečenica u supply chainu.