Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu

09/09/2026

[VIKEND U SJEMENIŠTU]

Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu i ove pastoralne godine organizira projekt „Vikend u sjemeništu“, namijenjen dječacima 7. i 8. razreda osnovne škole koji u sebi osjećaju duhovni poziv.

Vikend je prilika da izbliza upoznaju život sjemenišne zajednice, susretnu svoje vršnjake te kroz zajedništvo, molitvu i razgovor mirnije osluhnu ono što Bog stavlja u njihovo srce.

Zainteresirane dječake i njihove roditelje molimo da se jave župnim uredima nakon čega će Župa obaviti prijavu za željeni termin.

Ponekad jedan mali korak može pomoći da čovjek jasnije čuje kamo ga Bog zove.

Radosno vas očekujemo!

07/09/2026

8. RUJAN – ROĐENJE BDM – MALA GOSPA; blagdan

Osmog rujna slavimo rođendan Blažene Djevice Marije ili Malu Gospu. Blagdan potječe iz Jeruzalema, gdje se na današnji dan slavio još u petom stoljeću.

Tamo je podignuta velebna bazilika posvećena Majci Božjoj, a povijest bazilike nastavlja se na crkvu sv. Ane. U 7. stoljeću ovaj je blagdan prenesen s Istoka u Rim, a u srednjem se vijeku brzo proširio diljem Crkve.

Djevojčica Marija živjela je u Nazaretu s roditeljima Joakimom i Anom. Kada je postala djevojkom, Marija se zaručila s Josipom, zanatlijom iz Nazareta. On je, kao i Marija, dolazio iz Davidova pokoljenja. Iznenada joj je došao anđeo Gabrijel i navijestio da će roditi sina Božjega. Trudnu zaručnicu Josip je htio otpustiti, ali mu se ukazao anđeo i objasnio čudo koje se zbilo na Mariji – ona je po Duhu Svetomu zanijela Sina Božjega – obećanog Spasitelja svijeta. Marija i Josip odgajali su Isusa. Kada je odrastao, majka Marija Ga je nagovorila da učini svoje prvo čudo. Zato Mariju zazivamo u svojim potrebama kao našu najveću zagovornicu. S velikom boli doživjela je smrt svoga sina. Dolazak Duha Svetoga dočekala je s apostolima te je stoga nazivamo Majkom Crkve. Kao mjesto Marijine smrti spominju se, prema predaji, Jeruzalem i Efez. Prema nauku Crkve, u času smrti njen ju je Sin dušom i tijelom uzeo k sebi na nebo.

Govor o Mariji susreće se već u Starom zavjetu. Mariju kao roditeljicu najavio je prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela: ‘Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!’ Mariju su predskazivale i žene koje su tugovale za svojom djecom, poput Hagare, Resfe i Naomi. Upućivale su na Marijinu bol koju će pretrpjeti kao Majka kojoj će mač boli probosti srce, zbog njezina Sina. U prenesenom su smislu u Starom zavjetu Marijini simboli i Noina arka, gorući grm, Aronov štap i Gideonovo runo.

U Novom zavjetu najviše o Marijinom životu doznajemo u evanđelju svetoga Luke, iako su ta izvješća vrlo kratka. A Drugi vatikanski sabor poučava: ‘S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova ekonomija spasenja, kada je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha.’

Uz Malu Gospu veže se ime Marija. Ističemo da je ime Marija stoljećima bilo rijetkost. U prvim stoljećima kršćanstva vjernici ovo ime nisu davali djeci, iz poštovanja prema Isusovoj majci. U srednjem vijeku, kada su nastajale i mnoge marijanske pobožnosti, ime se davalo osobama kraljevskoga i plemićkoga staleža. Tek od 15. stoljeća ime se proširilo u svim društvenim slojevima.

07/09/2026

Misa Zaziva Duha Svetoga u NKG-u ✝️

07/09/2026

Mons. Šaško predvodio misno slavlje Zaziva Duha Svetoga u NKG-u

U ponedjeljak, 07. rujna ove godine, na spomendan sv. Marka Križevčanina, nova školska i vjeronaučna godina 2026./2027., započeta je euharistijskim slavljem i zazivom Duha Svetoga u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati za učenike, profesore i djelatnike Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti u Zagrebu.

Koncelebrirano misno slavlje s početkom u 11 sati predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško. U koncelebraciji su sudjelovali predsjednik školskog odbora Gimnazije preč. mr. Ivan Lukić, upravitelj Zaklade “Anamarija Carević” p. Niko Bilić SJ, rektor Međubiskupijskog sjemeništa preč. Matija Pavlaković i duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa vlč. Matko Filipović koji su ujedno i duhovnici spomenute Gimnazije. Tijekom misnog slavlja velik broj učenika i profesora pristupio je sakramentu pomirenja, a na raspolaganju za podjeljivanje samoga sakramenta bilo je nekoliko svećenika.

U homiliji biskup Šaško je uputio nadahnutu poruku učenicima, profesorima i odgojiteljima. Prisjećajući se vlastitog ulaska u sjemenište i gimnaziju prije točno 45 godina, naglasio je kako u tu crkvu nikada ne ulazi ravnodušan. Upravo je ravnodušnost, odnosno „ravnost duše“, istaknuo kao najtežu bolest današnje civilizacije i pravu suprotnost ljubavi.

U svojoj je poruci naglasio da samo obrazovanje i stjecanje znanja nisu dovoljni ako nisu prožeti Božjom mudrošću, molitvom i čežnjom za istinom. Prava pobožnost i odgoj otvaraju širinu kulture i usmjeravaju mlade prema punini života. Osvrćući se na primjer sv. Marka Križevčanina, podsjetio je da su mučenici najveći nositelji Kristove slobode te da nas njihova žrtva poziva na život bez kompromisa i duhovnog mrtvila.

Tumačeći Isusove riječi o odricanju i nošenju križa (usp. Lk 9, 23-26), mons. Šaško je pojasnio kako odreći se sebe ne znači poništiti vlastitu osobnost, već izaći iz okvira sebičnosti i otvoriti se drugima. Križ u Kršćanstvu nije pasivno podnošenje patnje, već je istoznačnica za ljubav koja daruje život. Kada čovjek izgubi svoju sebičnost radi ljubavi prema Bogu i bližnjima, tek tada pronalazi pravi i ispunjeni život.

Na samome kraju, uputio je ohrabrenje mladima da u novoj školskoj godini računaju s Bogom i prepoznaju ljubav onih koji se za njih žrtvuju. Pozvao ih je da ostanu radosni i onda kada naiđu na vlastita ograničenja ili pogreške, jer je djelovanje Božjega Duha ono što nadilazi sve ljudske razloge i daruje istinski blagoslov na životnom putu.

Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem te Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić svojim glazbenim muziciranjem.

Pred kraj misnog slavlja, prije završnoga blagoslova, preč. Matija Pavlaković, rektor Sjemeništa i duhovnik Gimnazije, zahvalio je u ime ravnateljice škole prof. Ljube Duvnjak, ocu biskupu na dolasku i nadahnutoj homiliji, posebno pozdravivši ovogodišnje prvaše. Zaželio je svima sretan početak nove školske i vjeronaučne godine kako bi Gospodin svojom blizinom pratio i blagoslovio učenike, profesore i djelatnike Gimnazije, a roditeljima i odgojiteljima udijelio strpljivost i brižnost u služenju mladima koji traže uzore svojih života.

Nakon misnog slavlja uslijedila je kratka svečanost dodjele priznanja pod nazivom “Srce NKG-a – Anamarija Carević” koje Gimnazija dodjeljuje prema nominacijama učenika za svjedočenje življenja različitih vrlina učenicima škole koji donose pozitivne promjene i stvaraju nove vrijednosti, grade odnose povjerenja, stvaraju pozitivnu i prijateljsku atmosferu, daju kreativna rješenja, predano pristupaju radnim zadacima, rado pomažu, pokazuju izvrsnost u svemu što rade i sl. Nagrade za proteklu školsku godinu podijelila je Nataša Carević, majka pokojne učenice Anamarije, sljedećim učenicima: Rafaelu Juriču, Miji Galić, Nikoli Biloniću, Marinu Zgorelecu, Ivanu Letici te Niki Ostojić.

Nadbiskupska klasična gimnazija s pravom javnosti ima svoju dugu povijest i tradiciju u gradu Zagrebu. Osnovana je 1920. godine, a u njoj su brojni naraštaji utkali svoje talente i sposobnosti. U novu je školsku godinu ušla s upisanih 380 učenika u šesnaest razrednih odjela, od koji su 19 sjemeništarci iz 7 nad/biskupija iz Hrvatske i BiH. U školi je zaposleno 49 djelatnika.

06/09/2026

7. RUJAN – sv. Marko Križevčanin, redovnik, svećenik, mučenik; spomendan

Sveti Marko Križevčanin je treći hrvatski svetac i uzor svetosti u obrani svoje vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi i Svetome Ocu za koje je spremno podnio mučeništvo i smrt.

Rođen je 1580. godine u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima u Zagrebačkoj biskupiji. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu gdje je stupio u Marijinu kongregaciju. Kao svećenički kandidat Zagrebačke biskupije primljen je u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum u Rimu. Tu je u arhivu očuvan i njegov vlastoručni potpis – ‘Marko Stjepan Križevčanin, Hrvat iz Zagrebačke biskupije’.

Kao svećenik, Marko se vratio u domovinu i zauzeto djelovao u svom rodnom gradu Križevcima. Na poziv ostrogonskog nadbiskupa Petra Pazmanyia odlazi u sjevernu Ugarsku, gdje pastoralno djeluje među izbjeglim Hrvatima koji su utekli ispred turskoga zuluma. Povjereno mu je upravljanje opatijom Szeplak te mjesto profesora i rektora sjemeništa u Trnavi. U to su vrijeme Košice bile srce mađarskog kalvinizma. U ustanku kalvinista pod vodstvom vojskovođe Rákóczyia napadnut je grad Košice u kojem je bilo katoličkog življa. Marko Križevčanin odlazi u opkoljeni grad kako bi kao svećenik dijelio sakramente. Ubrzo je uhićen, zajedno s dvojicom isusovaca: Melkior Grodziecki i Stjepan Pongracz. Kalvinska vojska je pokušala prisiliti Marka i dvojicu njegovih prijatelja, Melhiora i Stjepana, da pristupe kalvinima, oni su to odbili i time pali u njihovu nemilost. Marku su obećali dati crkveno imanje, samo da se odrekne katoličke vjeroispovijesti i pape rimskoga. Kroz tri dana su zvjerski mučeni i nakon što odbijaju odreći se katoličke vjere pogubljeni su 7. rujna 1619. godine.
Sveti Marko do zadnjega trenutka živio je trostruku vjernost: vjernost Bogu, vjernost Katoličkoj Crkvi i vjernost papi. Dirljive su riječi sveca svojim mučiteljima prije nego što je pogubljen: “Što se pak vjere tiče, druge vjere ne poznam, nego katoličke, a nju ću i s Božjom milosti do zadnjega daha čvrsto držati, pa nema obećanja koja bi me sklonila da je ostavim!“

Markovo tijelo počiva u uršulinskom samostanu u Trnavi. On i njegovi prijatelji proglašeni su blaženima 1905. godine. Svetima ih je proglasio papa Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. godine u svom pohodu Slovačkoj, u kojoj se danas nalazi grad Trnava. Zaštitnik je Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije, Grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije te europskih intergracija.

06/09/2026

U šalatskom sjemeništu u Zagrebu započela nova sjemenišna godina

Sjemenište bogatije za sedam novih članova

Konac mjeseca kolovoza i početak mjeseca rujna svake su godine u znaku ponovnoga buđenja šalatskog brijega jer na njega, nakon dvomjesečne ljetne stanke, počinju pristizati kandidati za duhovna zvanja iz različitih nad/biskupija Hrvatske te Bosne i Hercegovine započinjući ili pak nastavljajući svoj srednjoškolski hod u ovoj drevnoj ustanovi koja brine za odgoj i formaciju svećeničkih kandidata u dobi od 13 do 18 godine života.

Nakon ljetnih radnih akcija u šalatskom sjemeništu (krečenje prostorija, uređenje dnevnog boravka za sjemeništarce i čišćenje vanjskog okoliša) u kojima su odgojitelji i djelatnici Sjemeništa pripremali šalatski brijeg za novu sjemenišnu i školsku godinu, u petak 04. rujna ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu postalo je bogatije za sedam novih sjemeništaraca, a dobrodošlicu su im iskazali sjemenišni odgojitelji preč. Matija Pavlaković i vlč. Matko Filipović u zajedništvu s duktorima Nikolom Bilonićem i Ivanom Leticom te ostalim sjemeništarcima.

Novopridošli sjemeništarci su: Ivan Farkaš, Petar Gakić, Pavle Kolar, Stjepan Pirša, Josip Puškarić, Fabio Senkić i David Škorić. Po jedan kandidat je za Zagrebačku i Zadarsku nadbiskupiju, Bjelovarsko-križevačku, Sisačku i Gospićko-senjsku biskupiju te dvojica kandidata pristigla su za Mostarsko-duvanjsku biskupiju.

Poslije smještaja i okrjepe uslijedila je zajednička sveta misa u privremenom molitvenom prostoru svečane dvorane Sjemeništa koju je predvodio rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković u koncelebraciji sa sjemenišnim duhovnikom vlč. Matkom Filipovićem. Po završetku misnog slavlja uslijedila je zajednička večera svih šalatskih sjemeništaraca sa pristiglim obiteljima novih, a svetoj misi i večeri pridružila se i ravnateljica Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti prof. Ljuba Duvnjak. Potom je održan tradicionalni roditeljski sastanak za roditelje „prvaša“ kojeg su moderirali rektor Sjemeništa i ravnateljica Gimnazije, dok je duhovnik vlč. Filipović imao susret sa samim sjemeništarcima predstavljajući im duhovni program i život u Sjemeništu.

Tijekom subote i nedjelje novi sjemeništarci upoznali su se sa sjemenišnim prostorijama, pravilnikom života u Sjemeništu, sjemenišnim i školskim obvezama, a uz to imali su i mogućnost sportskih aktivnosti, šetnje gradom Zagrebom te su zajedno s odgojiteljima i ostalim sjemeništarcima posjetili poznato zagrebačko marijansko svetište u Remetama kako bi se utekli pod zaštitu Onoj koju pobožni narod štuje kao „Vrata nebeska“ – da nam uvijek bude vrata u život dok smo u ovom svijetu te da nikada ne kročimo nogom preko onoga praga na kojem vrata nije Ona sa svojim Sinom.

U večernjim satima nedjelje 06. rujna, nakon upriličene svečane pjevane večernje molitve Časoslova naroda Božjega, po već uhodanoj tradiciji, održan je i plenum za početak nove sjemenišne godine kojim je predsjedao rektor Sjemeništa.

U samom uvodu pozdravio je sve sjemeništarce, napose novopridošle, iznoseći plan rada za period do zimskih praznika i božićnih blagdana. Posebno je izrazio radost što su se šalatskom sjemeništu i ove godine pridružila dvojica kandidata iz Mostarsko-duvanjske biskupije kao i novopridošli član Gospićko-senjske biskupije koja do sada nije imala svojih kandidata u šalatskom sjemeništu kao samostalna biskupija. Rektor je, nadalje, potaknuo sjemeništarce na maksimalno zalaganje u iznimno teškom gimnazijskom programu kojeg pohađaju; iznio je promjene u brojnom stanju sjemeništaraca s obzirom na protekle mjesece, a rezimirajući dane priprema posebno je zahvalio osoblju Sjemeništa na trudu i angažmanu kojeg su utkali za stvaranje još ugodnije klime za život na šalatskom brijegu. Kao i svake godine, naglasak je stavljen i na četvoricu maturanata koji iduće godine zaključuju svoje srednjoškolsko obrazovanje.

Zajednica Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu tako će u novoj školskoj i sjemenišnoj godini imati 19 članova, i to: 7 prvaša, 2 drugaša, 6 trećaša te 4 maturanta – po nad/biskupijama: ZG-4; DJ/OS-1; ZD-3; SK-3; BJ/KŽ-3; MD-4 i GS-1. Uz njih, zajednicu i nadalje čine dvojica odgojitelja te 5 članova pomoćnog osoblja.

Na kraju plenuma, a prije završnog blagoslova i molitve, preč. Rektor čestitao je sjemeništarcima koji su tijekom ljetnih praznika slavili svoje rođendane, a potom je svima zaželio mnogo uspjeha na duhovnom i intelektualnom planu u ovom, prvom poluvremenu, nove školske i sjemenišne godine.

05/09/2026

6. RUJAN – DVADESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (god. A)

Zadnjih godina u zapadnom se društvu sve više govori o pravima osobe. Međutim, suvremeno isticanje različitih „prava“ počesto u prvi plan ne stavlja dostojanstvo osobe, čega nema bez dostojanstva i mjesta u zajednici, nego privatnost osobe, njezinu nedodirljivost, pa i unutar same obitelji. Govori se o pravima djece u obitelji, u školi, u društvu, a da se ponekad nemaju u vidu vrijednosti obitelji, škole i društva. U takvom isticanju prava i slobode nerijetko sama osoba postaje robom svoje slobode jer se ne promiče odgovornost za druge nego sloboda od drugih. Čovjek tako, zaštićen svim pravima, ostaje sâm.

Takav se duh uvukao u sve pore našega društva, pa i u život vjere. Tko nam još danas smije govoriti kako ćemo živjeti svoju vjeru? Ne prihvaćamo ničiji prigovor. „Ne želim da mi bilo tko što govori. Valjda sâm znam najbolje što trebam činiti. Ja imam svoj odnos s Bogom“, teorije su koje često čujemo. I tako glas koji se osjeća pozvanim govoriti istinu, biva ušutkan, a evanđelje opominje da se ne smijemo zatvoriti u šutnju.

Pozivom na bratsku opomenu evanđelje zasigurno ne potiče duh kritizerstva. Opomena nije govor o drugome nego govor drugome. Nije odgovor na uvrede koje su nam nanesene, niti reakcija na ono što nama osobno smeta. Bratska se opomena rađa u skrbi za dobro braće, te stoga može biti plod samo snažne i čiste ljubavi. Filozof Emanuel Lévinas kaže da je prava ljubav ona koja se zauzima za ciljeve drugoga. Stoga i bratska opomena jest opominjanje u svrhu da drugi lakše postigne ono za čim je pošao.

Crkva je sveta po pozivu koji joj je upućen i po daru spasenja koji joj je povjeren, ali je ujedno i grješna, nesavršena u svetosti, zbog grješnosti – nas – njenih članova. Svaki grijeh ranjava zajedništvo Crkve, kalja njezinu sliku svetosti, pa se stoga Crkva osjeća dužnom u brizi za svakoga člana koji je grijehom sp**an. Briga Crkve za „brata koji pogriješi“ ne ranjava njegovu slobodu, njegovo pravo i njegovo dostojanstvo jer puno dostojanstvo osobe dostiže se jedino u zajednici ljudi.

Neka vam je svima blagoslovljen dan Gospodnji!

05/09/2026

5. RUJAN - sv. Majka Terezija iz Kalkute, redovnica; utemeljiteljica reda Misionarki ljubavi; spomendan

Danas se s radošću sjećamo svete Majke Terezije, svetice sitnog rasta a ogromnog značaja. Rodila se kao Agnes Gonxha Bojaxhiu 26. kolovoza 1910. u Skoplju. Albanka, gimnaziju je završila u Skoplju, a 1928. postala redovnicom irskih Sestara naše gospe Loretske. Djelovala je u indijskom gradu Calcutti kao nastavnica u zavodima družbe, a 1937. položila svečane redovničke zavjete. Osnovala je 1950. novu družbu, Sestre misionarke ljubavi, koja je s vremenom prerasla u zajednicu od 5 tisuća redovnica, s oko 600 misija, škola i skloništa u 123 države svijeta. Služila je siromasima, umirućima, siročadi, prognanicima i bolesnicima (naročito gubavcima) u Indiji i na svim kontinentima. Utemeljila je mnoge domove za siromašne i djecu, bolnice i humanitarne ustanove po cijelom svijetu. Za svoj rad dobila je mnoge nagrade i priznanja, među njima i Nobelovu nagradu za mir (1979).

Više p**a boravila je u Hrvatskoj, prvi put još 1928. Župnik njezine župe u rodnom Skoplju bio je hrvatski svećenik, isusovac Franjo Jambreković, koji je utjecao na nju, a u Indiji je surađivala s hrvatskim misionarom, isusovcem Antom Gabrićem. Skupština grada Zagreba 19. srpnja 1990. proglasila ju je počasnom građankom hrvatske metropole. Preminula je u Calcutti na današnji dan, 5. rujna 1997. Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003, a papa Franjo svetom 4. rujna 2016. Posvećene su joj mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta, među njima i najmlađa župa u Koprivnici (Koprivnica-Starigrad), crkva na Resniku kod Kaštel Štafilića, župa u Vogošći kod Sarajeva i zavjetna kapela na brdu Gradac u Uzdolu (Rama). Zaštitnica je Svjetskog dana mladih.

04/09/2026

Danas, 4. rujna ove godine, u šalatsko “sjemenište malenih” pristiže sedmorica novih sjemeništaraca.

Želimo im dobrodošlicu na šalatski brijeg u njihov novi dom koji će dijeliti sa još 12 sjemeništaraca i 2 odgojitelja koliko se trenutno nalazi u Sjemeništu.

U novoj sjemenišnoj i školskoj godini 2026./27. Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu brojit će sveukupno 19 sjemeništaraca: 4 za Zagrebačku nadbiskupiju, 4 za Mostarsko-duvanjsku biskupiju, 1 za Đakovačko-osječku nadbiskupiju i za Gospićko-senjsku biskupiju te po 3 kandidata za Zadarsku nadbiskupiju, Sisačku i Bjelovarsko-križevačku biskupiju.

Odgojiteljski tim sačinjavaju preč. Matija Pavlaković u službi rektora Sjemeništa te vlč. Matko Filipović u službi sjemenišnog duhovnika.

Vivat, crescat, floreat 🙏

03/09/2026

❗️❗️❗️N A J A V LJ U J E M O❗️❗️❗️

Pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško predvodit će u ponedjeljak 7. rujna 2026. godine prigodom početka nove školske i vjeronaučne godine u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga za sve učenike i djelatnike Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti s početkom u 11 sati.