Logoterapija OVDJE I SADA

06/09/2026

05/09/2026

Ljubav je plod u svako doba i nadohvat ruke svakoj. Svatko je može ubrati i nema ograničenja. Svatko može dosegnuti tu ljubav meditacijom, duhom molitve i žrtvom, intenzivnim unutarnjim životom.
— Majka Tereza iz Kalkute

Molitva Majke Terezije:
Gospodine, nauči me ljubiti

Učini, Isuse, da budem sposobna razumjeti i daj mi vjeru koja premješta gore, ali s ljubavlju.
Gospodine, nauči me da ne govorim kao mjed koji ječi ili cimbal koji zveči, nego s ljubavlju.
Učini, Isuse, da budem sposobna razumjeti i daj mi vjeru koja premješta gore, ali s ljubavlju.
Nauči me ljubavi koja je uvijek strpljiva i ljubezna, nikada ljubomorna, preuzeta, egoistična i preosjetljivu, ljubavi koja nalazi radost u istini, uvijek spremna oprostiti, vjerovati, nadati se i podnositi, da bi na kraju kad se sve stvari rastoče i kada sve bude jasno ja mogla biti slab ali postojan odraz tvoje savršene ljubavi.
Gospodine, kad sam gladna pošalji mi nekoga kome je potrebna hrana, kad sam žedna pošalji mi nekoga kome je potrebno piće. Kad mi je hladno pošalji nekoga tko se treba zagrijati, kad sam ožalošćena pošalji mi nekoga da ga tješim, kad mi moj križ postane pretežak, pošalji mi nekoga s kim ću njegov križ podijeliti; kad sam siromašna pošalji mi nekoga u potrebi; kad nemam vremena pošalji mi nekoga kome mogu pomoći nekoliko trenutaka; kad sam ponižena daj da mogu nekoga pohvaliti; kad sam obeshrabrena, pošalji mi nekoga koga treba ohrabriti, kad trebam razumijevanje drugih pošalji mi nekoga tko treba moje razumijevanje, kada trebam nekoga tko će se brinuti o meni pošalji mi nekoga za koga se ja moram pobrinuti; kada mislim samo na sebe, privuci moju pažnju na druge osobe.
Amen.

27/08/2026

Smrt koju nosim

Koliko je načina
da od sebe sakrijem
smrt koju nosim u sebi?

Mnogo.

Poistovjetim li sebe
sa slikom koju drugi imaju o meni,
obijeljeni sam grob.

Zapriječim li svojim aktivnostima
pristup nutrini,
smrt u njoj bez otpora vlada.

Preimenujem li svoje gadosti
prihvatljivim jezikom,
riječima obijeljujem nastambu smrti.

Uspoređujem li se
s gorima od sebe,
zamračujem sebi pogled
u istinu.

Predam li se pobožnosti,
a ne gledam u lice drugoga
i ne čujem njegove riječi,
moje je srce već zahvatila smrt.

Ne boli li me što ne ljubim
i ne dira li me tuđa bol,
otrov smrti već je
otupio moj život.

Otkad jesmo,
u sebi nosimo i svoju smrt.

Svjetlo Života
može je razotkriti
i pobijediti.

Ante Vučković

Usp. Mt 23, 27-28

24/08/2026

„Svakog se časa mora čovjek odlučivati – na dobro ili na zlo: i to će biti spomenik njegove egzistencije.“

Viktor Frankl

18/08/2026

Devet životinja koje žive u svakome od nas

Bio jednom neki čovjek koji je govorio da uvijek ima pune ruke posla i to cijeli dan. A ljudi kʼo ljudi, nisu mu vjerovali pa su ga ispitivali kakav je to posao.
On im reče: „Imam dva sokola koja trebam krotiti, moram paziti na dva jastreba, hraniti dva zeca, čuvati jednu zmiju, timariti magarca i još vezati lava!”

„O to je puno!” rekoše ljudi. „Tebi doista treba vremena. A gdje je taj tvoj zvjerinjak? Gdje su životinje o kojima govoriš? Ne vidimo ni jednu.”

Nato čovjek stade govoriti o tim životinjama, ali onako da ga svi razumiju:
„Dva sokola jesu dva oka. Na svašta se prilijepe i za svačim lete. Teško ih je obuzdati. Dva jastreba grabežljiva? To su naše ruke. Svega se laćaju, sve zgrću, hoće sve zadržati. Teško ih je nadzirati.

A dva zeca koja moramo hraniti i zaustavljati? Naše noge. Stalno lutaju tamo-amo, ovamo i onamo, često se umaraju.
Ali najteže je paziti na zmiju – jezik – iako je u kavezu. Zar se ne veli: „Trideset i dva zuba ne mogu obuzdati jezik”?

Tu je i magarac, kojeg treba timariti – naše tijelo. Ono tegli, opterećeno je, posrće, ne sluša. A toliko ga trebamo!

Na kraju ostaje lav. Treba ga se čuvati. On je kralj nad svim životinjama. To je naše srce, prepuno želja; sva naša moć i snaga.”
„Pravo imaš”, rekoše na to ljudi. „Imaš posla za čitav dan…”

15/08/2026

Sunce ne sija samo na one koji stoje na njegovom putu, već na sve.

John Donne

15/08/2026

Gospa Marija
Antun Gustav Matoš

Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.

Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.

Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,

Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio;

Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,

S kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.

Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj Kroacijo,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

Objavljeno posthumno
1923.

10/08/2026

Papa Ivan Pavao II. podsjetio nas je koliko je važno (o)održati istinu i ljubav zajedno. U naše vrijeme istina se često zamijeni za mišljenje većine. Još gore, rašireno je uvjerenje da se isitna može korisiti protiv ljubavi ili ljubav protiv istine. Pa ipak, istina i ljubav trebaju jedna drugu.

09/08/2026

Danas, 9. kolovoza, spominjemo se svete Edith Stein (sv. Terezije Benedikte od Križa), izuzetne žene, filozofkinje, karmelićanke i suzaštitnice Europe. Rođena u židovskoj obitelji, prošla je put od ateizma i vrhunske znanstvene karijere do dubokog obraćenja i potpunog predanja Bogu u samostanu Karmela.

Iznimno inteligentna i krajnje neovisna, postala je agnostik kao tinejđerica i posvetila se proučavanju filozofije. Djelo koje joj je prvo učvrstilo reputaciju među profesionalnim filozofima bilo je njezino proučavanje empatije - naše tajanstvene sposobnosti da prepoznamo i maštovito uđemo u iskustvo druge osobe. Kao studentica bila je fascinirana fenomenologijom, ističući se kao štićenica i učenica Edmunda Husslera, jednog od vodećih fenomenologa. Također je bila svjesna uloge žene u modernom svijetu. Njezin poseban tip feminizma je izvoran, osvježavajući i sadrži mudrost od koje današnje žene mogu imati koristi. Nju se ne može lako smjestiti u kategorije, niti je ona očekivala od žena da ih se može smjestiti u okvire. Za nju su žene jedinstven i nezamjenjiv dar svijetu.

Njezino obraćenje sa židovskog agnosticizma na kršćanstvo dogodilo se 1921. godine kada je pronašla autobiografiju svete Terezije Avilske koju je progutala u jednoj noći. Kad ju je završila, jednostavno ju je zatvorila i rekla: "Ovo je istina."
Krštena je u Katoličkoj crkvi 1. siječnja 1922. godine i idućih desetak godina predavala filozofiju sve više se okrečući svetom Tomi Akvinskom i katoličkoj teologiji. Kad su nacistički zakoni iz 1933. spriječili Židove da obavljaju profesionalne dužnosti ušla je u karmelićanski samostan u Kolnu uzevši ime Terezija Benedikta od Križa - Terezija, Blagoslovljena Križem.

Zbog svog židovskog podrijetla i kršćanske vjere, svoj je zemaljski put završila mučeničkom smrću u logoru Auschwitz 1942. godine. Njezin život ostaje trajno svjedočanstvo hrabrosti, intelektualne poštenosti i nepokolebljive ljubavi koja svijetli i u najmračnijim trenucima povijesti.