Logopedsko-rehabilitacijski centar ABC

Čitači od pelena

Možda vam se čini da je dijete premaleno da bi ga zanimale knjige, ali djeca vrlo rano počinju pokazivati interes za čitanje, i to puno prije nego što stvarno znaju čitati.

Listaju stranice, nekad i naopako. Promatraju crteže, prstom pokazuju slonove, oblake i likove, drže knjigu u rukama i ponekad „čitaju“ naglas, izmišljajući priču.

I dok se možda čini da se samo igra, dijete usvaja važne vještine koje će mu kasnije pomoći u učenju čitanja i pisanja.

Dijete tako polako gradi koncept tiska i počinje shvaćati da znakovi na papiru nešto znače, da nisu tamo slučajno i da mogu prenositi priče, osjećaje i informacije.

Kako mu u tome možete pomoći?

Pokažite mu naslov knjige, pročitajte ime autora, pratite tekst prstom dok čitate i razgovarajte o slikama koje zajedno gledate. Sve te male navike pomažu djetetu da povezuje crteže, riječi i značenje.

Danas možda samo okreće stranice. I to je više nego dovoljno.

Što znači da je dijete spremno za školu?
Kada se približi polazak u školu, mnogi roditelji počinju razmišljati o tome što zapravo znači biti spreman za prvi razred.

Često se fokusiramo na slova, brojeve i školske zadatke, no školska spremnost puno je više od toga.

✅ Može li dijete pažljivo slušati i razumjeti upute?

✅ Može li se usredotočiti na aktivnost i dovršiti započeto?

✅ Može li pričekati svoj red, surađivati s vršnjacima i izraziti što misli, želi ili treba?

✅ Može li se snaći u novim situacijama i postupno razvijati samostalnost?

Sve su to vještine koje djetetu pomažu da se osjeća sigurnije, uspješnije i spremnije za školsko okruženje.

Ono što je posebno važno jest da se te vještine ne razvijaju nekoliko mjeseci prije polaska u školu.

One se grade godinama kroz razgovore, zajedničku igru, čitanje priča, istraživanje svijeta oko sebe, rješavanje malih svakodnevnih izazova i odnose s ljudima koji dijete okružuju.

Svaki put kada razgovaramo s djetetom, odgovaramo na njegova pitanja, potičemo ga da razmišlja, izrazi svoje osjećaje ili zajedno pronađemo rješenje nekog problema, pomažemo mu razvijati temelje na kojima će jednog dana graditi nova znanja.

Školska spremnost je pitanje vještina koje djetetu pomažu učiti, surađivati, razvijati samopouzdanje i osjećati se sigurno u novom okruženju. 💚

Neke stvari ne mogu se naučiti iz knjiga. Mogu se naučiti kroz iskustvo, promatranje, razgovor, postavljanje pitanja i sudjelovanje u stvarnim situacijama.

Zato je stručna praksa jedan od najvrjednijih dijelova obrazovanja budućih radnih terapeuta.

Posljednjih tjedana studenti Zdravstvenog veleučilišta imali su priliku dio svog stručnog usavršavanja provoditi u ABC centru, upoznati svakodnevni rad rehabilitacijskog okruženja te teorijska znanja povezati s praksom.

Vjerujemo da upravo ovakva iskustva oblikuju stručnjake koji će jednog dana svojim znanjem, razumijevanjem i podrškom mijenjati živote drugih.

Hvala Zdravstvenom veleučilištu na ukazanom povjerenju i suradnji. 💚

🧠💥 MELTDOWN NIJE ISPAD BIJESA. TO JE PREOPTEREĆEN ŽIVČANI SUSTAV.
Meltdown (ispad, slom) je stanje u kojem dijete ili odrasla osoba više nije u mogućnosti regulirati svoje emocije i ponašanje jer je živčani sustav preopterećen. To nije pitanje volje, odgoja ili „discipline“, nego neurobiološkog preplavljenja.

👉 Kod tantruma dijete nešto želi postići ili izbjeći – još jedan crtić, igračku ili odgađanje odlaska kući. U određenoj mjeri i dalje prati reakcije okoline i može promijeniti svoje ponašanje ako dobije ono što želi.

👉 Kod meltdowna toga više nema. Dijete nije „protiv“ odraslih. Ono se bori s prejakim svjetlom, bukom, dodirima, gužvom, promjenom rutine ili drugim podražajima koje njegov živčani sustav u tom trenutku više ne može podnijeti.

Meltdown je signal da je došlo do senzorne, emocionalne i kognitivne preopterećenosti.
Vikanje, plakanje, bacanje na pod, udaranje, povlačenje ili zatvaranje u sebe nisu pokušaji manipulacije. To su znakovi da je organizam dosegnuo granicu svojih kapaciteta i pokušava se zaštititi.

❌ Zato u tom trenutku često ne pomažu:
• dodatna objašnjenja
• raspravljanje
• prijetnje
• kazne
• zahtjevi da se dijete „smiri“
Takve reakcije najčešće samo povećavaju razinu stresa.

💙 Što djetetu tada zaista treba?
✔️ manje podražaja (manje buke, svjetla i gužve)
✔️ manje zahtjeva i pitanja
✔️ smiren i predvidljiv odrasli u blizini
✔️ osjećaj sigurnosti
✔️ vrijeme za oporavak

Prvi cilj nije „zaustaviti ponašanje“, nego pomoći živčanom sustavu da ponovno pronađe ravnotežu.
Tek kada se dijete regulira, možemo razgovarati o tome što je meltdown pokrenulo i kako ga ubuduće spriječiti ili ublažiti.

🌱 Kada prestanemo meltdown promatrati kao prkos, neposluh ili „razmaženost“, a počnemo ga razumijevati kao znak preplavljenog mozga kojem treba podrška, mijenja se i naš pristup.

Manje je ljutnje, osude i osjećaja neuspjeha.
Više je razumijevanja, znatiželje i povezanosti.

❤️ Iza svakog ponašanja postoji razlog. Naš je zadatak pokušati ga razumjeti prije nego što ga procijenimo.

Imate pitanje o razlikama između tantruma i meltdowna? Pišite nam u komentarima ili poruci.

📚🚌 Dan hrvatskih bibliobusa
Od 1969. godine, kada je 9. lipnja u Rijeci krenula prva hrvatska pokretna knjižnica, bibliobusi donose knjige i ljubav prema čitanju generacijama djece. Nekoj djeci omiljeni zvuk djetinjstva bio je upravo dolazak bibliobusa. Autobus pun knjiga koji je stizao u naselje, školu ili vrtić značio je novu priču, novog junaka i novu priliku za maštanje.

Mnogi se i danas sjećaju tog posebnog uzbuđenja dok su birali knjige i nestrpljivo čekali trenutak kada će ih ponijeti kući.

Takva iskustva često su prvi koraci prema ljubavi prema čitanju koja ostaje za cijeli život. Knjige i čitanje važan su dio odrastanja, a bibliobusi već desetljećima djeci otvaraju vrata novih priča, spoznaja i maštovitih svjetova.

Vjerojatno se ne sjećamo svih knjiga koje smo pročitali kao djeca, ali često se sjećamo osjećaja koji su nam pružile. A bibliobus je mnogima bio mjesto gdje je ta priča počela. 📚🚌

Čitači od pelena 📚

Možda vam se čini da je dijete premaleno da bi ga zanimale knjige, ali djeca vrlo rano počinju pokazivati interes za čitanje, i to puno prije nego što stvarno znaju čitati.

Listaju stranice, nekad i naopako. Promatraju crteže, prstom pokazuju slonove, oblake i likove, drže knjigu u rukama i ponekad “čitaju” naglas tako da izmišljaju priču iz glave.

I to nije samo igra, to je početak nečeg važnog. Dijete tako polako gradi koncept tiska i počinje shvaćati da znakovi na papiru nešto znače, da nisu tamo slučajno i da mogu prenositi priče, osjećaje i informacije.

Kako mu u tome možete pomoći?

Pokažite mu naslov knjige, pročitajte ime autora, pratite tekst prstom dok čitate i razgovarajte o slikama koje zajedno gledate. Sve te male navike pomažu djetetu da povezuje crteže, riječi i značenje.

Iako još ne zna pročitati ni jedno slovo, već uči što knjige znače. 📖

Da možete zaustaviti vrijeme na samo jednu minutu, što biste željeli sačuvati iz djetinjstva svog djeteta?
Njegov zarazni smijeh? Tisuću pitanja dnevno? Zagrljaj bez razloga?

Djetinjstvo se ne mjeri velikim postignućima, nego bezbrojnim malim trenucima koji svakom danu daju posebnu čar.

Na Međunarodni dan djece slavimo upravo te trenutke, igru, smijeh, znatiželju, maštu, pitanja bez kraja i sve male korake kroz koje djeca svakodnevno rastu i upoznaju svijet oko sebe.

Djetinjstvo nije samo priprema za budućnost. Ono se događa upravo sada.

Zato danas slavimo djecu, njihovu jedinstvenost, znatiželju, kreativnost i sve ono što svijet čini malo ljepšim kada ga gledamo njihovim očima. 🧡

Lako je pomisliti da dijete namjerno ignorira naše upute, pogotovo kad mu nešto ponovimo nekoliko p**a, a ono kao da nas uopće ne čuje.

Ali ponekad iza “neposluha” stoji nešto sasvim drugo.

Možda mu je teško zadržati pažnju na onome što govorimo, možda ne uspijeva dovoljno brzo obraditi ono što od njega tražimo, a možda je i okolina jednostavno previše zahtjevna — previše buke, svjetla, pokreta i podražaja.

Iako izvana može izgledati kao da ne želi, ponekad je istina da u tom trenutku dijete jednostavno ne može.

I tu je razlika važna.

Umjesto da istu uputu ponavljamo sve glasnije, ponekad vrijedi zastati i pitati se: što se događa iza tog ponašanja? Što dijete u ovom trenutku pokušava pokazati? I što mu treba da bi nas moglo čuti, razumjeti i pratiti?

Ako imate pitanja ili niste sigurni kako pristupiti određenim situacijama, tu smo za vas.

Znate onaj trenutak kad dijete po tko zna koji put zatraži istu slikovnicu, a vi se u sebi pitate: „Pa ovo smo već pročitali milijun p**a?”

Dok nama odraslima ponavljanje brzo postane zamorno, djetetu je ono iznimno važno.

Dijete ne traži istu priču iz tvrdoglavosti, nego zato što kroz poznatu priču uči. Svakim novim čitanjem osjeća se sigurnije, lakše povezuje riječi, bolje razumije slijed događaja i primjećuje detalje koje je ranije možda propustilo — boju cipele, pticu u pozadini, izraz lica ili rečenicu koja ga je nasmijala.

Ponavljanje ima smisla. Ono je jedan od načina na koji djeca grade jezik, pamćenje i razumijevanje svijeta.

Zato — još jednom Snjeguljicu, molim. I sutra. I prekosutra.

Jer djetetu je i poznata priča svaki put pomalo nova. 💛

📚 Priprema za školu nije samo učenje slova

Kad govorimo o pripremi za školu, često prvo pomislimo na slova, brojke, pisanje i zadatke za stolom. No spremnost za školu puno je više od toga.

Dijete se za školu priprema i kada: razgovara i postavlja pitanja, sluša priču i prati upute, čeka svoj red, sudjeluje u igri s drugima, pokušava samo riješiti mali svakodnevni izazov, uči izraziti ono što misli i osjeća.

Sve su to važne vještine koje djetetu kasnije pomažu da se lakše snađe u školskom okruženju, razumije zadatke, komunicira s drugima i razvija sigurnost u učenju.

Zato priprema za školu ne znači požurivati dijete u školske zadatke, nego mu kroz svakodnevne situacije pomoći da razvije temelje za učenje, komunikaciju, samostalnost i osjećaj sigurnosti.

Ako niste sigurni koje su vještine važne prije polaska u školu – javite nam se za savjet. ✉️