Collegium Split kroz povijest

Collegium Split kroz povijest Udruga koja se bavi poviješču grada Splita i svega šta se događalo u njemu kao i povijesnim ličnostima koje su dale obol ovom gradu.

Od postanka pa do današnjih dana Split ima jedinstvenu i ogromnu povijest u svim pravcima, pridružite se !

Sjeverozapadna kula Dioklecijanove palače oko 1900. godine.U prizemlju kule u ranom srednjem vijeku smjestila se crkva s...
02/09/2026

Sjeverozapadna kula Dioklecijanove palače oko 1900. godine.
U prizemlju kule u ranom srednjem vijeku smjestila se crkva svetog Petra, pa je kula nazivana 'Kula sv. Petra', a crkva 'Sv. Petar od kule'.
Od 11. stoljeća, kula se nalazi u sklopu benediktinskog samostana sv. Arnira, pa se stoljećima kasnije još spominje kao “Arnirova kula“.
U kasnom srednjem vijeku ruši se gornji kat kule, a zidovi se stanjuju kako bi se dobilo mjesta za stražare. Još u 17. stoljeću na kuli su bili topovi. Prizemlje kule od 1817. postaje tamnica.
Od osnutka Historijskog arhiva u Splitu 1952. u sjeverozapadnoj kuli se nalazilo prihvatno spremište arhivske građe, koje je izgorjelo u požaru 24. lipnja 1969. godine.
Foto: Muzeja grada Splita

Da se podsjetimo na dane pasje vrućine nekad, kupališta, života grada koji nikad, pa do danas ne ostavlja dobro raspolož...
30/08/2026

Da se podsjetimo na dane pasje vrućine nekad, kupališta, života grada koji nikad, pa do danas ne ostavlja dobro raspoloženje i želju za životom, kako je pisalo Novo Doba od 10.08.1931.

Brodogradilište PAKMOR (kratica: Paolo Kosiček, motorni čamci) Osnovano je i registrirano 1926. godine. Djelovalo je na ...
25/08/2026

Brodogradilište PAKMOR (kratica: Paolo Kosiček, motorni čamci)
Osnovano je i registrirano 1926. godine. Djelovalo je na zapadnoj, tada Marjanskoj obali i Marasovića ulici br.13, u blizini današnje zgrade "Jadroplova" i HZZO-a na površini cca 2500 m2 s 15 istezališta za brodove i halom cca 350 m3. U hali su bili smješten kancelarije, odjel strojeva za obradu drva, kovačka radionica, skladište i ostali pomoćni pogoni. Na istezalištu bila su tri para saonica duljine 5 do 12 m snabdjevene vitlima. Istodobno se moglo popravljati tri broda. Zapošljavalo između 3 i 25 radnika.
U tvrtki „Pakmor“ projektirali su se brzi čamci koristeći ,,V" formu trupa i propelere po tada najsuvremenijim konstrukcijama. Osim brzih čamaca tvrtka je gradila jahte na jedra, motorne jahte, auto-čamce, sportske čamce na jedra i vesla, ribarske brodice, te obavljala je popravke i rekonstrukcije.
Medu brojnim motornim čamcima sagrađenim za privatne naručitelje spominjemo Polet, vlasništvo ing. Žarka Deškovića, sagrađen po nacrtu njemačkog projektanta Tillera, te Astor, Magimu, Medusu i Askold upisane na ime pojedinih članova obitelji Kosiček. U Brodogradilištu je sagrađena i serija motornih čamaca za "Upravu državnih monopola" koja su morala postizati brzine od 14 n.milja/sat, te čamaca za potrebe Hotela "Ambasador". Kosiček je 1931. godine konstruirao i sagradio gliser Miss Dalmacija koji je mogao postići brzinu od 30 milja.
Brodogradilište je 1928. godine izgradilo 10 čamaca, 1929. 12 čamaca, 1930. 21 čamac, da bi 1939. proizvelo i 3 jedrenjaka, a 1940. 18 čamaca. Iz brodogradilišta "Pakmor" izašlo je ukupno oko 350 plovila raznih veličina.
Poznato je da je „Pakmor“ bila jedna od prvih tvrtki u Splitu koja se bavila nautičkim turizmom, odnosno davala je preko ljetne sezone u najam jahte i motorne čamce. Realno je pretpostaviti da su neki od novosagrađenih motornih čamaca bili namijenjeni iznajmljivanju.
Tridesetih godina brodogradilište se bavilo i drugim poslovima. U njemu su izrađivane karoserije za uvozne kamione tvrtke "Ford", a radnici brodogradilišta su godine 1936. popravljali kolski dio pokretnog mosta u Trogiru. Pružali su i različite drvodjelske usluge na strojevima za obradu drva: tlačnim pilama i kombiniranim blanjama, a napravili su i nekoliko montažnih drvenih kuća dimenzija 4x4 m, 7x4m i 6 x 11 m.
Tijekom II. svjetskog rata zamrla je gotovo potpuno djelatnost brodogradilišta u kojem su radili samo Kosiček i pomoćnik Ive Krpetić. Kad su učestala saveznička bombardiranja, Krpetić je na čamcima radio u baraci Pod Kosom, na Marjanu. Nakon II. svjetskog rata, 1952. godine, jedna od zadnjih većih narudžbi bila je izrada 60 komada vesala za ribolovno poduzeće „Jadran" iz Vranjica. Posljednji brod sagrađen u Pakmor-u 1959. godine bila je Medusa III duga 10 metara.
Izgradnja novih poslovnih zgrada na zapadnoj obali (danas "Jadroplov" i HZZO) dovela je 20.06.1960. godine do prestanka rada brodogradilišta iako je Kosiček, kao i drugi mali zanatski brodograditelji, neuspješno tražio drugu lokaciju.
Kosiček, Paolo - Pavel (Split 1897.-1990.) je u Beču završio Visoku tehničku školu, nakon čega se zaposlio u splitskom brodogradilištu Ivanko. Već 1925. godine Paolo je osnovao malo brodogradilište "Pakmor" na Zapadnoj obali gradske luke, koje se specijaliziralo za izgradnju motornih športskih čamaca
Kosiček je uz Žarka Deškovića bio je jedan od osnivača jedriličarskog kluba "Labud". Bio je poznat kao društven čovjek i čest posjetilac zabava i plesova.
/prema I. Mosettg: Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva i G. Tudor: Od bracere do tankera/

Ziko i reklamni stup - zaboravljena ikonografija splitske rive.
22/08/2026

Ziko i reklamni stup - zaboravljena ikonografija splitske rive.

NOVI SAOBRAĆAJNI PROPISI ZA GRAD SPLIT, 1941.Knjižicu „Novi saobraćajni propisi za grad Split“, autora Dr. Ćirila Simuni...
21/08/2026

NOVI SAOBRAĆAJNI PROPISI ZA GRAD SPLIT, 1941.
Knjižicu „Novi saobraćajni propisi za grad Split“, autora Dr. Ćirila Simunića izdalo je Redarstveno ravnateljstvo u Splitu kao Naredbu o reguliranju javnog saobraćaja. Naredbu je potvrdila Ispostava banske vlasti i stupila je na snagu dana 21.01.1941. godine. Tiskana je u „Službenom glasniku“ broj 2 od 21.01.1941. godine, kojim danom je stupila na snagu.
Knjižicu o prometnim propisima za grad Split iz 1941. godine je izradio Dr. Ćiril Simunić (Donji Dolac, 13.01.1905. ‒ Zagreb, 30.06.1974.) šef saobraćaja Redarstva ravnateljstva u Splitu, s ilustratorom Antom Zidićem (Split, 16.06.1910. ‒ Split, 23.05.1987.).
Autor ilustracija, Ante Zidić završio je Javnu dvoranu risanja i modeliranje 1928. u Kraljevskoj graditeljskoj, zanatlijskoj i umjetničkoj školi u Splitu. U vrijeme nastanka crteža bio je zaposlen u Hidrografskom Uredu u Splitu.
Knjižicu posuđenu od Miljenka Vujanovića Meje, Milan Ivanišević je detaljno obradio u članku „Crteži o splitskim prometnim propisima“ (Kulturna baština br.45). Tu je dan popis sadržaj knjižice po oglašivačima brojnim splitskim onodobnim tvrtkama, sa svim prikupljenim podacima o njihovoj djelatnosti, utemeljenju i vlasnicima.

Jedriličarski klub „LABUD“Prvo jedriličarsko društvo u Splitu osnovalo se kao ogranak Veslačkog kluba Rowing & Yachting ...
15/08/2026

Jedriličarski klub „LABUD“
Prvo jedriličarsko društvo u Splitu osnovalo se kao ogranak Veslačkog kluba Rowing & Yachting club Adria. već 1890. godine. Kad su 1925. godine započeli radovi na proširenju istočnog dijela splitske luke, veslači „Adrie“ postaju beskućnici, a i inertnost članova koja se svela samo na izlete dovodi 1928. godine do prestanka djelovanja.
Neposredno nakon I. svjetskog rata 1919. godine, negdje između nekadašnjeg škvera Košćina i kasnije sagrađenog hotela Ambasador grupa srednjoškolaca osnovala je divlje srednjoškolsko društvo za promociju jedrenja „Labud“. Počeli su goloruki i bez sredstava s par privatnih gondola i nekoliko starih čamaca. Normalno u to vrijeme imali su i opasne takmace u talijanskim optantima koji su na svoje čamce isricali plamenac s talijanskim oznakama. Splitska mladež je uzvratila isticanjem hrvatskih oznaka prema nacrtu svog člana Mirka Antunovića.
Nakon toga 1921. godine u daščari starog škvera nakon izgradnje jedrilice „Velebit“ obitelji Košćina, splitski gimnazijalci pokrenuli su osnivanja društva za promicanje jedrenja „Labud“. Do 1924. godine izradili su klupski pravilnik, i klupski plamenac, koji je zadržan do danas.
Jedriličarski klub „LABUD“ službeno je započeo s radom 11.11.1924. godine, rješenjem velikog župana splitske oblasti Ivana Perovića u daščari Pomorske sekcije splitske Klasične gimnazije, kao jedini jedriličarski klub u tadašnjoj državi.
Osnivačka skupština sazvana je siječnju 1925. godine na kojoj je izabrana uprava kluba u sastavu: Jakov Kirhmajer (predsjednik), Nenad Grisogono, Mirko Antunović, Duško Mladinov i Petar Ljubić. Već iduće 1925. godine članovi su, na ovu važnu funkciju izabrali uglednog građanina inž. Žarka Deškovića.
I prije službenog početka rada labudaši su u kolovozu 1924. godine organizirali prvu regatu od ondašnjeg splitskog kupališta Bagno Polo na Matejuški do pansiona Schiller, današnje Ville Dalmacije na Mejama. I po starom splitskom običaju ta regata nije uspjela jer su natjecatelji koristili tende kao jedra, bacali balast u more i slično, ali se ipak panti kao zametak jedriličarskih regata. Zato je ista ponovljena 07.09.1924. godine ali s okretištem u uvali Firule i uz utvrđene propozicije.
Prve jedriličarke utakmice oživljuju interes za more, započinje gradnja novih brodova, a regate oko srednje Dalmacije privlače i vanjske goste. Sve to daje poticaj za nove regate i gradnju novih brodova, kojim buja klupska flota i dupkom napuni morski prostor pred „Labudovom“ barakom na Marjanskoj obali uz klupske prostorije u prizemlju kuće Mazzi (danas Trumbićeva obala 13). Tada se pojavilo pitanje prolaza i pristajanje s brodicama pri malo jačem vjetru i moru, a i pitanje kuda s brodicama kad dođe jesen i zima.
Na inicijativu uprave i suradnjom članova postavljalo se pitanje posebne luka, spremišta ili zakloništa za brodice. »Labud“ je bio svjestan svega toga, te je visoka i uzdignuta čela stao pred svijet ne tražiti pomoć, već suradnju. Međutim sve je ostalo na obećanjima i na kraju ustrajući u plemenitosti i velikodušnosti, čitavo članstvo daje se na zamašni posao i sami sagrade sportsku luku i vlastiti dom. Kao inženjer građevinarstva, predsjednik Dešković posebno se zalagao za gradnju "Labudove" lučice u gradskoj luci u Uvali baluni podno poluotoka Sustipana, gdje je po planu danskog arhitekta inž. W. Schűrmanna bila planirana lučica. U uvali se lukobran preko grupe sika usred uvale spajao s rtom Sustipana zaštićuje je od juga i istočnjaka, dok je sa ostalih strana lučica upravo idealno bila zaštićena kopnom i Sustipanskom klisurom. To je bila prva sportska lučica na našoj strani Jadrana, a i danas ima iste konture što dokazuje njegov vizionarski pristup pri izradi projekta. Zgrada doma „Labuda“ izgrađena je 1936. godine po projektu Milorada Družeića.
(izvor podataka: članci iz Novog Doba, web stranica JK Labud, D. Mrduljaš i M. Rađa Povijest športa u Splitu 1918.-1941. i slike s interneta)

Sveti Lovre kršćanski je svetac rođen oko 225. godine u današnjoj Španjolskoj, u malom mjestu Huesca. Završio je školu u...
10/08/2026

Sveti Lovre kršćanski je svetac rođen oko 225. godine u današnjoj Španjolskoj, u malom mjestu Huesca. Završio je školu u Zaragozi i tamo sreo papu Siksta II. Siksto ga je odveo u Rim sa sobom i ondje ga zaredio za arhiđakona rimske crkve. Na toj dužnosti sveti Lovre bio je odgovoran za sve crkvene riznice, bavio se bibliotekarstvom te je sačinio popis svih članova rane Crkve i popis skrivenog crkvenog blaga.
Kada je prefekt Rima dao uhvatiti Siksta i osudio ga na smrt, Lovre je zaželio umrijeti s njim. No Siksto mu je naredio da pričeka i da razdjeli siromasima crkveno blago. Lovre je okupio mnoštvo siromaha i bolesnika i podijelio im sve blago.
Rimski car Valerijan, znajući za blago koje se nalazi kod Lovre, dao ga je uhititi 6. kolovoza 258. g. Kada ga je sudac istražitelj upitao za crkveno blago, Lovre je uperio prst u siromahe govoreći „Evo blaga Kristove Crkve“. Zbog toga je bio mučen, bičevan i na gradelama spaljen. Legenda kaže da je pritom izjavio: „Ova je strana gotova, okrenite me“. Mučeništvo svetog Lovre prema pisanim knjigama zbilo se u Rimu 10. kolovoza 258. godine i zato se toga datuma slavi njegov blagdan.
U Rimu je na mjestu njegova mučenja izgrađena bazilika San Lorenzo fuori le mura, jedna od sedam rimskih bazilika. Zaštitnik je Rima, Rotterdama, Kanade, Šri Lanke, kuhara, pekara, komičara, mesara, vatrogasaca, knjižničara, kožara, siromaha, studenata, učenika…
Crkvica sv. Lovre na splitskom Žnjanu datira iz srednjega vijeka, a prvi se put spominje u pisanom dokumentima 1250. U njoj se nalazi oltarni plutej iz 10. ili čak iz 9. stoljeća. Znamenitost je i svečev kameni kip iz 15. stoljeća.
Svima u grupi koji nose ime na njegov spomen sretan imendan, a našim Stobrečanima na dobro došla fjera sv.Lovre !!!.

SPLIT oko 1900. godine, zalaz sunca Postcard u izdanju Josipa Karamana
09/08/2026

SPLIT oko 1900. godine, zalaz sunca
Postcard u izdanju Josipa Karamana

OCEANOGRAFSKI INSTITUTHrvatski poznati prirodoslovac prof. Spiridion Brusina (Zadar, 11.12.1845. – Zagreb, 21.05.1908.) ...
08/08/2026

OCEANOGRAFSKI INSTITUT
Hrvatski poznati prirodoslovac prof. Spiridion Brusina (Zadar, 11.12.1845. – Zagreb, 21.05.1908.) je u svom radu još iz 1886. godine unutar svojih „Naravoslovnih crtica“ iznio potrebu osnivanja hrvatske morske biološke postaje na Jadranskom moru. Brusinina inicijativa obnovljena je 1919. godine. Godine 1921. formiran u Zagrebu Odbor za oceanografski institut na inicijativu članova državnih akademija: Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Srpske kraljevske akademije u Beogradu, na kojem je iskazana potreba za nacionalnim istraživačkim centrom na našoj obali Jadrana sukladno tadašnjim svjetskim trendovima.
Za istražiti najpovoljniju lokaciju za izgradnju Biološko-oceanografskog instituta 1925. godine osnovana
je komisija koja je pregledala obalu od Sušaka do Kotora i u uži izbor ušli su Dubrovnik i Split. Tada su uslijedile dugotrajne konzultacije. Konačno je odabrana je lokacija na rtu sv. Jurja na Marjanu u Splitu jer je ustanovljeno da ima niz prednosti pred drugim predloženim lokacijama. Sa splitskom Općinom dogovoreno je besplatno ustupanje općinskog terena za gradnju Instituta, te produžetak ceste od Meja do rta Marjana te dovođenje vode, plina i struje sve trošku grada.
Za izgradnju Instituta osnovan je Odbor koji je izradio program sadržaja zgrade Instituta s lučicom za istraživačke brodove i stambene kapacitete na odvojenoj lokaciji koje moraju odgovarati primorskom tipu građevina. Na raspisani pozivni natječaj pristiglo je pet projekata i to iz Zagreba, Ljubljane, Beograda i Splita. Izabran je projekt Fabijana Kaliterne, koji je izradio konačni projekt u lipnju 1931. godine, sa nizom izmjena i pojednostavljenja u odnosu na natječajni rad.
Zgradu Instituta sagradilo je poduzeće Marina Marasovića 1932. - 1933. godine uz nekoliko prekida na unutrašnjem uređenju i opremanju zgrade. Institut se uselio u zgradu 1941. godine, odnosno tek poslije oslobođenja Splita, 1944. godine. Konačno uređenje trajalo sve do 1947. godine, a potpuno opremljen morski akvarij bio je otvoren za posjetitelje 1955. godine.
Uz zgradu Instituta trebali su se kompletirati projekti drugih sadržaja za funkcionalni sustav na ovoj lokaciji, slabo povezanoj s gradom. Najprije je završena mala stambena zgrada za osoblje po projektu Mladen Klauzarić 1936. godine, a u njezinu je dijelu bila smještena privremena biološko-oceanografska stanica (s akvarijem u podrumu i laboratorijima u prizemlju) te dva stana na katu. Pansion kapacitetom od trideset postelja i restoranom, blago konkavne zgrade lociran preko p**a ceste izgrađen je 1936. godine prema projektu Lavoslava Horvata, zatim i garaže. Konačno su sjeverno od zgrade Instituta, na razini obale izgrađene još četiri manje zgrade 1948. godine po projektu Fabijana Kaliterne i time je dovršeno uređenje čitavoga sklopa.

Institut za oceanografiju i ribarstvo osnovan je 1930. godine kao prva nacionalna institucija za istraživanje mora. Radom je započeo 1931. godine u privremeno iznajmljenim prostorijama u Pansionu Schiler. Za prvog ravnatelja Instituta na međunarodnoj razini izabran je norveški profesor dr. Hjalmar Broch (19.07.1882. – 06.08. 1969.). Prof. Broch prešao je iz Osla u Split kako bi organizirao znanstveni rad temeljen na norveškom iskustvu u splitskom Institutu. Definirao je tri glavna cilja Instituta:
– čisto znanstveno istraživanje
– primjena znanstvenih rezultata radi unapređenja razvoja ribarstva
– obrazovati mlade znanstvenike i djelovati na obične ljude
Nakon što je prof. H. Broch napustio Institut, već se formirala grupa mladih znanstvenika koji su otišli na specijalizaciju u inozemstvo (Francuska, Njemačka, Danska). Institutom je upravljalo znanstveno vijeće koje se sastojalo od nekoliko poznatih znanstvenika (Stanković, Vouk, Djorđević i Hadži). U to vrijeme pokrenuta su sustavna istraživanja na moru i četri oceanografske postaje na jadranskoj obali, Institut je radio i tijekom Drugog svjetskog rata s manjim intenzitetom. Nakon rata, prof. Šoljan je djelovao kao ravnatelj Instituta i započeo jedno od najaktivnijih i najuspješnijih razdoblja u povijesti Instituta.
(prema: M. Bošković, R. Plejić Biološko-oceanografski institut u Splitu arhitekta Fabijana Kaliterne,
ttps://web.archive.org/web/20170103093822/http://www.izor.hr/web/guest/povijest-instituta)

Address

Split

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Collegium Split kroz povijest posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The School

Send a message to Collegium Split kroz povijest:

Shortcuts

Share

Category