10/09/2019
Dora Bumber,University of Derby i University of Manchester
Na pitanje 'Kako je studirati u Engleskoj?' sam odgovorila već bezbroj p**a. A odgovor je vrlo jednostavan: drugačije. Nakon završene gimnazije upisala sam studij prava i međunarodnih odnosa na University of Derby. Bila sam ugodno iznenađena pristupom profesora prema studentima, tijekom i izvan predavanja. Sami raspored predmeta, načini ocjenjivanja, vježbi i predavanja su jako drugačiji nego u Hrvatskoj, barem drugačije od onoga što sam čula od svojih vršnjaka koji su nastavili obrazovanje u Zagrebu i Splitu. Predavanja rijetko traju preko 2 sata, te ih maksimalno ima 4 p**a tjedno tijekom preddiplomskog studija. Vježbe i seminari se odvijaju 2 p**a tjedno, te rijetko traju preko sat vremena. Profesori su pristupačni, svima im je u interesu da njihovi studenti dobiju što bolju ocjenu, i spremni su pomoći kako god mogu.
Naravno kao i svugdje, postoje iznimke, pa ćete vjerojatno naletjeti na onog jednog profesora kojeg ne voli nitko, pa čak ni on samog sebe. Sve se to da preživjeti, kod takvih je većinom slučaj da se ili morate osloniti sami na sebe što se tiče nekih stvari, ili morate jače zagrijati stolicu.
Načini ocjenjivanja i ispitivanja su drugačiji kod svakog predmeta i usmjerenja. Iako sam studirala pravo, imala sam jedan jedini ispit sa zaokruživanjem točnih odgovora. Sve ostalo su bili eseji,simulacije suđenja, ili pripremanje žalbi na povrijeđena prava izmišljenog klijenta. Na mojim sveučilištima nije bilo obrane preddiplomskog i diplomskog rada, kao ni usmenih ispita. No, takve stvari ovise o ustanovi na kojoj studirate.
U Engleskoj je težina fakulteta prema godinama studiranja obrnuta: prva godina preddiplomskog studija je lagana, dok su druga i treća već itekako teške. Studiji nisu integrirani kao u Hrvatskoj, te sam se često susrela sa zabludama da smo mi svi na 'stručnom studiju' jer sam mogla birati hoću li upisati diplomski u trajanju jedne ili dvije godine. Diplomski se studij ne mora nastaviti na istom sveučilištu, iako možete dobiti popust od 10% do 20% ako ostanete 'kući'. Većina Engleza nema završeni diplomski studij jer to kod njih nije norma za zapošljavanje niti se smatra uobičajenim – na pravosudni ispit možete izaći sa završenim preddiplomskim studijem.
Diplomski studiji su jako zahtjevni. Ne mogu reći da su teški, jer je sve teško ako se ne uči dovoljno. Predavanja nisu toliko česta, maksimalno 3 p**a tjedno i seminari gotovo da i ne postoje. Udžbenika nema, čitaju se samo akademski članci i studente se potiče na kritičko razmišljanje, kao i na raspravljanje tijekom predavanje. Iako su profesori većinom tu da pomognu, više smo prepušteni sami sebi nego inače. Na diplomskom sam imala pismene ispite sa esej pitanjima, eseje, i stručne radove. Ocjenjivanje je puno rigoroznije i potrebna vam je trojka za prolaz. Ima puno više 'domaćeg rada', strožije smjernice za eseje, kao npr. Minimalno 4000 riječi za esej iz predmeta koji je nosio 15 ECTS bodova, dok su oni sa 30ECTS bodova imali minimum od 8000 riječi.
Studiranje u Engleskoj, osim što naizgled nosi lakši kurikulum, nudi puno više u smislu izvannastavnih aktivnosti u sklopu studija.
Tijekom preddiplomskog studija Prava i Međunarodnih odnosa imali smo organizirane stručne posjete Ujedinjenim Narodima u Ženevi i Tribunalu za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Sudjelovali smo i na Ted Talku te na diplomatskoj konferenciji koju je organiziralo Sveučilište u Derbyju. Diplomski studij Javnog Međunarodnog prava nažalost nije nudio takve posjete, no sudjelovala sam na Philip C. Jessup Moot Court Qualifying Rounds u Londonu, gdje sam zajedno sa svojim kolegama predstavljala Sveučilište u Manchesteru. Jessup je simulacija suđenja na Međunarodnom sudu pravde, gdje je studentima dan izmišljeni slučaj o sukobu dvije države. Glavni zadatak je napisati tužbu (eng. Memorial, nažalost ne govorim 'pravni' Hrvatski) i što bolje obraniti svog klijenta. Jessup je jedan od najprestižnijih natjecanja na svijetu, i već nakon prvog sudjelovanja možete postati sudac. Tako sam prošle godine sudila u Moskvi, čak sam i predsjedala sudom u četvrtfinalu, te odlučila o jednom od dva ruska predstavnika na svjetskom prvenstvu u Washingtonu. Ove godine se pripremam za jubilarno 60. Natjecanje, te se nadam ponovnom susretu sa Moskvom – a u igri su i Kijev, Pariz, Tel Aviv i London.
Poanta ove moje male priče je da je studiranje u Engleskoj nešto najbolje što mi se dogodilo u životu. Iako mi se zna dogoditi da ponekad žalim što nisam imala isto iskustvo u Zagrebu, uvijek se sjetim da mi je Engleska možda ipak malo više pružila. Nakon studija sam ostala živjeti u Manchesteru i zaposlila sam se u odvjetničkoj firmi. Iako mi je život koji sad imam moja borba dala, da nisam imala pomoć UniWorlda pri upisu i odabiru fakulteta, mislim da bi bio puno drugačiji.
