01/09/2026
Neka te na zavarava moj osmijeh na slici, jer unatoč njemu, ne znamo što svatko od nas nosi u sebi.
Baš me jako potresao tragičan odlazak majke Kristine.
Znala sam popratiti tu i tamo njezin sadržaj.
Držala je previše toga na svojim leđima. Ogolila se previše javnosti i previše uzimala k srcu bljuvotine nebitnih, bezobraznih ljudi.
Boli me jer znam kada prolaziš trudnoće, postpartume koju težinu nosiš. A još ako ideš kroz to prečesto sama bez ženskog sela, uz to i radiš, trpiš uvrede od raznih osoba, crnilo te poklopi tako lako.
Vidim koliko meni zna doći težina, tuga, napor, želja da pobjegneš, a imam selo oko sebe. Imam dovoljno pomoći. I nitko me ne napada preko mreža. Što bi bilo da nemam pomoć, da nosim sve sama, da trpim razne uvrede, da radim više poslova, i ne stajem, uz petero djece? Ne želim zamišljati. Kad zamislim počne me hvatati panika. I mogu zamisliti tu paniku žene u postpartumu, uz dodatni utjecaj hormona koji te šibaju.
I zato sam jučer bila tako loše, suze su samo dolazile. Jer znam da je malo potrebno svakoj ženi s malom djecom da padne u crnilo, teške misli, i naudi sebi. Nisam nikad imala suicidalne misli. Ali znam da nisi daleko od toga kada prolaziš najosjetljivije periode kao što su trudnoće i postpartumi. Postporođajna depresija može se dogoditi svakoj od nas.
Čuvajmo sve majke male djece koje znamo u svojoj okolini. Pristupajmo im s posebnom pažnjom i nježnosti. Nekad će, i u našoj glavi dobronamjeran komentar, majku natjerati da pomisli da je nesposobna, i baciti je u očaj. Zato pazimo na naše jezike, i pazimo što izgovaramo i komentiramo. Uživo i preko društvenih mreža.
Jedan od najgorih grijeha današnjice postao je kršenje zapovijedi "Ne ubij". Ubijanje drugih ljudi riječima, i to najčešće nepoznatih. Kad otvoriš Facebook toliko se zgroziš kada vidiš koliko zla ljudi nanose drugima svojim riječima. Mreže su postale veliko zlo. I zaista djecu dobro treba čuvati od toga zla.
Sreća, ovdje na ovom profilu nisam još doživjela pljuvanje i vrijeđanje. I zato i dalje ne gasim sve ovo. Možda jednom i budem. Svjesna sam da treba i što više svjetla na mrežama, pa me to drži i dalje povremeno prisutnom.
Čuvajte sve mlade majke oko sebe. Čuvajte jedna drugu. I ne šutite ako trpite u sebi. Recite nekome, tražite pomoć. Čim izrečeš već veliki kamen pada s leđa. I postaje lakše.
I dalje osjećam nemir, tugu, zamišljam tu dječicu koja zazivaju mamu.
Gospodine smiluj se Kristini, uzmi je u Tvoj Zagrljaj. I bdij nad djecom i suprugom Tihomirom. 🙏
Šaljem svakoj veliki zagrljaj, čuvajte se, Laura. ❤️
