07/09/2026
Ako vam je bilo teško čekati, zamislite kako je tek našoj djeci...
Kako sam i obećala, strpljenje vam se isplatilo 😃
Bio jednom jedan tajanstveni puž. Nismo mu dali ime, samo puž. Netko je odlučio da će nam baš on danas doći u goste. Brinuli smo se mi već o mnogima, malima, velikima, golaćima i onima s kućicom. Hranili ih, pazili i čuvali od sunca. I znamo da su malo spori. Ali kada nešto naume, oni će to i napraviti, ma koliko dugo trajalo. Puž je sletio na veliku pistu u obliku drvenog stola, a prizemljile su ga dvije male ručice. To će biti naš puž, rekle su. Dobro ćemo se brinuti za njega. Znamo mi već s puževima, ništa ti ne brini, teta. Bila sam mirna, jer ove ručice stvarno znaju s puževima, i ne samo s puževima, nego s Martinima, strizibubama, glistama, bubamarama, mravima... pa čak i s drugom djecom. Kao da su nekada davno upale u čarobni prah i sada ga prosipaju na svakoga koga dotaknu. Od njihovog nježnog dodira djeca zaborave da su bila tužna ili da su plakala zbog ogrebanog koljena, Martini ozdravljaju, a puževi bezbrižno izlaze iz svoje kućice. No ovaj puž je bio malo drugačiji. Malo sporiji od drugih puževa. Ili samo tvrdoglaviji. Odlučio je ostati u kućici. Ni molbe, ni kucanje na vrata, ni nuđenje sočnih listića i svježe vode nije pomoglo. A onda su ručice postale nestrpljive. Ponestalo im je ideja. Kako da nagovore puža da izađe iz kućice? Strpite se, rekla je teta, već će on izaći i sam. Samo mu trebamo dati više vremena. Hm... zamislile su se ručice. Vrijedi pokušati. Ručice su otišle prosipati čarobni prah dalje, a puž je dobio ono što je tražio-svoje vrijeme. Kada su se vratile da još jednom pokucaju na vrata puževe kućice, njega više nije bilo. Ostao je samo slinavi trag iza njega. A tu si se sakrio, zavirile su ispod stola ručice. Ok, ako se nećeš pokazati danas, dat ćemo ti drugu priliku sutra- zaključile su mudro ostavljajući trag čarobne prašine iza sebe.
