29/04/2026
[STUDIJSKO PUTOVANJE U STRASBOURG 🚌 🇫🇷 - OBILAZAK GRADA 🏡 🏭 🥐 🧀 🥘]
Ekipa koja je lani osmislila Projekt za trajekt 🚢 boravila je u Strasbourgu u organizaciji Ureda europarlamentarke Biljane Borzan.
U Strasbourg smo stigli znatno ranije od predviđenog vremena, dočekali su nas sunce i uredan hotelčić vrlo blizu samog centra grada.
Strasbourg mnogi smatraju jednim od najzanimljivijih gradova u Francuskoj - nalazi se uz granicu s Njemačkom u regiji Alzas, povijesnoj pokrajini na jednoj od pritoka Rajne, rijeci Ill. Sam grad spoj je francuske i njemačke kulture - prepoznaju se, na primjer, njemačka urednost ulica i parkova te francuski šarm restorana, kavana i slastičarnica.
Grad je kroz povijest više p**a prelazio iz francuskih u njemačke ruke, što je vidljivo i u arhitekturi, običajima te jeziku. Zanimljivo je da su i natpisi na uličnim pločama, uglavnom u starom dijelu grada, dvojezični; napisani su na francuskom jeziku i na alzaškom dijalektu njemačkog jezika. Alzaški se danas sve manje koristi u svakodnevnom govoru, ali se čuva od zaborava i kroz ulične natpise.
Stari dio grada Grande Ìle nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Prvo je na listu upisana povijesna jezgra Strasbourg. Kasnije je zaštićeno područje prošireno i na Neustadt - njemački urbanistički dio grada iz 19. stoljeća.
Tu se nalazi i katedrala Notre
-Dame, jedna od najpoznatijih gotičkih crkava u Europi. Građena je u razdoblju od 12. do 15. stoljeća od ružičastog pješčenjaka pa je prepoznatljive boje.
Poznata je i po astronomskom satu koji pokazuje vrijeme, datume i kretanje planeta. Ima samo jedan toranj visok 142 metra, a u 17. stoljeću ova katedrala bila je najviša zgrada na svijetu. Na toranj se može i popeti, što je (hrabriji) dio ekipe i učinio - uživali smo u spektakularnom pogledu na grad i rijeku.
Najpoznatijom četvrti Strasbourga smatra se La Petite France, šarmantan i slikovit dio grada s kanalima, mostovima,
šarenim kućama s drvenim gredama i mnoštvom restorančića koji poslužuju lokalna jela.
Probali smo, naravno, kroasane, ali i tarte flambée ili flammekuechen - vrlo tanko hrskavo tijesto premazano vrhnjem te nadjeveno različitim vrstama nadjeva, tradicionalna verzija sadrži slaninu i luk. Rade ih i s gljivama, sirom, a postoje i slatke verzije, s jabukama i cimetom. Peku se kratko na visokoj temperaturi, tradicionalno u peći na drva. Zanimljivo je da su u prošlosti seljaci i pekari njime "testirali" temperaturu peći na drva prije nego što bi pekli kruh. Komad tankog tijesta premazali bi sastojcima koji su imali u domaćinstvu te ubacili u peć na par minuta. Ako bi se tijesto ispeklo brzo i ravnomjerno to je bio znak da je peć spremna za pečenje kruha.
Nešto manje uživali smo u baeckeoffe (doslovno: pekarova peć), još jednom tradicionalnom jelu, svojevrsnom složencu od više vrsta mesa, krumpira narezanog na ploške, luka i mrkve i lovora. Sve se slaže u glinenu posudu, dobro zalije vinom i par sati peče na niskoj temperaturi. Ovo jelo pripremale su domaćice kod kuće te bi ga nosile pekarima koji su jelo stavljali u peći, još tople od pečenja kruha. Baeckeoffe pripremao se vrlo često ponedjeljkom kada bi žene prale rublje ili na rijeci, bunarima ili u zajedničkim praonicama. Nakon teškog posla svratile bi do pekara - kući bi donijele i oprano rublje i gotov ručak za obitelj. Ovaj običaj potječe iz 19. stoljeća i njegovao se do početka 20. stoljeća, odnosno do uvođenja vodovoda u kućanstva.