11/09/2026
Postoji nešto što danas mnogo lakše kažem nego prije: Volim ono što radim.
Volim znanje koje sam kroz godine skupila.
Volim iskustvo.
Volim ljude koje sam srela.
Volim način na koji danas gledam na sebe, druge ljude i na ono što je moguće.
Ali trebalo mi je vremena da to kažem bez onog poznatog „ali“.
Jer sam dugo mislila da nije baš lijepo toliko pričati o sebi.
Da treba biti skroman.
Da ne treba isticati šta znaš, koliko možeš i šta si postigao.
Još kao djevojčica, kada bih dobila kompliment za nešto što sam uradila ili postigla, moj odgovor bi često bio: „Ma nije to ništa mogla sam i bolje.“
Kao da je priznati sebi da si nešto dobro uradio značilo hvalisati se.
Danas više ne mislim tako. Danas vjerujem da se ništa ne podrazumijeva.
Ni prilika.
Ni znanje.
Ni iskustvo.
Ni ljudi koje sretnemo.
Ni ono što kroz godine izgradimo u sebi.
Kada sam došla u Njemačku, došla sam puna entuzijazma, motivacije i želje za rastom.
Kao i mnogi ljudi, nisam puno preispitivala.
Učila sam. Radila. Prilagođavala se. Napredovala.
Tražila svoje mjesto i gradila život.
Nisam tada razmišljala o tome koliko toga zapravo radim prema onome što se od mene očekuje.
Samo sam išla dalje. A onda je došao jedan trenutak kada sam se zaustavila.
Imala sam posao. Znanje. Iskustvo.
Počela sam stajati na svojim nogama.
I tada sam prvi put mogla pogledati unazad i pomisliti: „Čekaj… kako mi je trebalo ovoliko dugo da vidim sve ovo?“
Ne samo koliko sam toga naučila.
Nego koliko sam toga već imala u sebi.
Koliko sam toga izgradila.
I koliko sam dugo svoju vrijednost gledala kroz ono što je bilo spolja posao, rezultate, iskustvo, potvrde umjesto da zastanem i pitam se:
A šta ja zapravo mislim o sebi?
Šta ja vidim kada pogledam svoj put?
I šta bih izabrala kada bih više vjerovala sebi?
Tu se za mene otvorio neki potpuno novi nivo.
A onda je došlo poduzetništvo.
Novi strahovi. Nova pitanja. Nove prilike. Nova iskustva. Nove saradnje, novi ljudi, nove teme.
I ponovo sam počela otkrivati nešto novo o sebi.
Pa onda opet dođe ono pitanje: Šta je još moguće?
I sve više shvatam da možda ni ne postoji jedan konačni „next level“.
Nastavak čitaj u komentaru ....