Jelena.Žarković.UniqueYou

Neke situacije prođu za nekoliko minuta, a ostanu ti u glavi mjesecima. Meni se jedna takva dogodila prije nekoliko mjeseci u Foči.

Stigla sam pred hotel zbog radionice i ugledala čovjeka pored parkinga. Pitam ga da li naplaćuje parking. Kaže da naplaćuje, ja objasnim da sam gost hotela i da ću kratko biti tu.

I tako, iz sasvim običnog pitanja, počne naš razgovor.

Odakle sam. Odakle je on. Šta radim.

Kaže mi da je iz jednog mjesta blizu Tuzle, da je u Foči još od poslije rata i da voli da se šali. Počeo je pisati anegdote i pjesme.

Ja mu kažem kako mi je to baš lijepo i kako mislim da je zdrav humor važan.

A on će: „A ja sam ti dobio i par nagrada za svoje knjige. Imao sam i nekoliko promocija.“

Ja ga pohvalim.

A on: „Imam ovdje ako hoćeš da pročitaš.“

Pokaže mi knjige.

„Koliko je?“

„10 KM.“

„Hajde, reko', podržat ću vas.“

Donese mi knjigu, napiše posvetu na licu mjesta i ja odem prema hotelu.

Sve je trajalo nekoliko minuta.

I tek kasnije sam shvatila koliko mi je ta situacija ostala u glavi.

Jer sam pomislila pa on mi je upravo prodao svoju knjigu.

A ja sam je kupila.

Bez puno razmišljanja. Bez osjećaja pritiska. Bez onog unutrašnjeg „moram li ovo stvarno kupiti?“.

I ne znam zašto mi je baš tada to toliko sjelo.

Možda zato što sam ja dugo željela da mi prodaja bude upravo takva.

Prirodna.

Lagodna.

Bez previše analiziranja svake riječi.

Bez pitanja jesam li napadna ako kažem da nešto nudim.

Bez čekanja da druga osoba sama zaključi šta ja zapravo radim i kako joj mogu pomoći.

Danas na prodaju gledam drugačije nego prije.

Ne kao nešto što treba izgurati, nego kao mogućnost da ono što imam ponuditi učinim vidljivim ljudima kojima to zaista treba.

I možda je upravo to ono što želim još više živjeti u svom biznisu.

Zato danas pravim jedan mali korak u tom pravcu.

Ako već neko vrijeme razmišljaš o coachingu sa mnom, ali čekaš „pravi trenutak“ možda ti ne treba još vremena za razmišljanje.

Možda je vrijeme da napravimo taj prvi razgovor.

Javi mi se i dogovorit ćemo besplatan poziv. Bez obaveze, samo da vidimo ima li smisla da napravimo sljedeći korak zajedno.

Ponekad žena dođe jer osjeća da se nekako izgubila u vlastitim sumnjama.

Zna da želi promjenu, ali ne vjeruje dovoljno sebi da napravi korak.

Preispituje svoje odluke.
Sumnja u svoje sposobnosti.
Pita se je li dovoljno dobra.
I teško pronalazi svoj pravi put.

To je bio dio Aleksandrinog iskustva.

Kroz naš zajednički rad, korak po korak, počela je prepoznavati uvjerenja koja su je kočila i razumijevati kako ona utiču na način na koji vidi sebe.

Počela je drugačije gledati na svoju vrijednost.

A iz toga je došlo i više samopouzdanja ne zato što joj je neko rekao da treba više vjerovati u sebe, nego zato što je sama počela dolaziti do svojih odgovora.

I upravo tu vidim vrijednost našeg zajedničkog rada.

Ne da ti kažem ko trebaš biti.

Ne da ti dam gotova rješenja.

Nego da zajedno napravimo prostor u kojem možeš zastati, pogledati sebe iskreno i početi razlikovati:

šta je zaista tvoje
od onoga što si godinama vjerovala da moraš biti.

Biti SVOJA ne znači imati sve odgovore.
Znači imati dovoljno povjerenja u sebe da počneš tražiti svoje.

Ako se prepoznaješ u tome da puno razmišljaš, sumnjaš u sebe i teško pronalaziš pravi smjer, možda ne moraš sve sama.

Ako želiš istražiti kako bi naš zajednički rad mogao izgledati za tebe, javi mi se ili rezerviši besplatan razgovor.

Treća priča iz serije saradnji koje su oblikovale moj poduzetnički put. Dugo sam razmišljala da li mi je marketing saradnja zaista potrebna.

Nakon različitih pokušaja, strategija, planova i bezbroj pitanja o tome šta, kako i o čemu trebam pisati, nisam bila sigurna treba li mi još jedna strategija ili mi zapravo treba nešto drugo.

Danas sam više nego zahvalna što sam rekla DA saradnji sa Nevenom Glogovac. Jer ono što sam kroz ovu saradnju dobila nije samo marketing strategija. Dobila sam novi način da gledam na svoj biznis.

Prvi put sam zaista razumjela šta znači koji stub sadržaja, čemu služi i kako ga mogu prilagoditi svom biznisu, svom iskustvu i onome što želim komunicirati. Ali ono što mi je možda još važnije jeste način na koji je Nevena do toga došla. Nije pokušavala iz mene izvući nešto što ne postoji niti me ugurati u neki gotov model.

Postavljala je prava pitanja.
Slušala.
Povezivala.

I pomogla mi da iz svog iskustva, znanja, rada sa klijentima i svega što već radim izvučem ono što je vrijedno podijeliti. Kroz našu saradnju počela sam preispitivati neke stvari koje sam do tada radila gotovo automatski.

Ima li ovo što radim smisla?
Zašto sam do sada radila na ovaj način?
Šta želim zadržati?
Šta želim promijeniti?
I kako želim da moj biznis izgleda dalje?

Kroz ovu saradnju promijenio se i moj odnos prema sadržaju. Više ga ne doživljavam kao nešto što moram svaki put iznova smisliti, niti stalno tražim nove teme koje bi bile "dovoljno dobre" za društvene mreže. Naučila sam pogledati svoj svakodnevni rad i prepoznati šta iz njega već ima vrijednost i za druge.

Moje iskustvo, rad sa klijentima, pitanja koja mi postavljaju, stvari koje učim, pa čak i dileme kroz koje prolazim sve to može postati sadržaj.

Upravo je to jedna od najvrjednijih lekcija iz ove saradnje: Ne moram izmišljati. Trebam samo naučiti prepoznati. I upravo tu vidim vrijednost dobrog saradnika.

Nekada nam ne treba neko ko će nam dati još jednu gotovu formulu.

Treba nam osoba koja će nam pomoći da jasnije vidimo ono što već imamo.

Nevena, hvala ti što si kroz svoju stručnost, pristup i način rada pomogla da se neke stvari u mom biznisu i glavi poslože.

Još jedna lekcija koju učim kroz poduzetništvo:
Ne moram sve sama.

Biznis gradimo svojim koracima, ali ga rijetko gradimo potpuno sami.

Neki ljudi nam daju podršku.
Neki znanje.
Neki novu perspektivu.

A neki nas jednostavno nauče da ono što već imamo počnemo gledati drugim očima.

I baš zato vjerujem da ljudi koje biramo da budu dio našeg p**a mogu postati mnogo više od saradnika.

Mogu postati dio priče koja nas oblikuje.

Ponekad pomislim da izlazak i zalazak sunca pričaju istu priču samo iz dvije različite perspektive.

Jutros, dok sam gledala budjenje sunca, nebo je bilo potpuno mirno. A onda, kao da je neko uzeo kist umočen u zlatne i ružičaste tonove, boje su se polako počele miješati. Zrak svjež, a svaki udah me podsjetio koliko je važno biti prisutan. U tom trenutku sam osjetila onu jednostavnu zahvalnost biti baš tu, baš sada. Večeras ću ponovo gledati isto mjesto, ali iz druge perspektive. Sunce će nestajati iza horizonta, nebo će mijenjati boje, a tama će polako preuzimati prostor. Ne kao prijetnja, nego kao nježan podsjetnik da se svjetlost uvijek vraća.

Možda je upravo to njena uloga da nas podsjeti na ono što ne vidimo, ali duboko u sebi znamo da postoji.

I naša unutrašnja stvarnost ima svoje cikluse.
Svjetlost su naši trenuci snage, jasnoće i sigurnosti u sebe. Trenuci kada znamo ko smo i hrabro koračamo naprijed. Tama su sumnje, strahovi i prepreke koje nas ponekad zaustave. Ali jedno bez drugog ne postoji.

Kao što jutro ne bi bilo tako čarobno bez noći koja mu prethodi, ni mi ne bismo mogli prepoznati svoju snagu bez trenutaka kada smo je izgubili iz vida.

U svom radu s klijentima vjerujem u njih i onda kada oni još ne vjeruju u sebe. Kada još ne vide koliko su se promijenili i koliko su već napravili.
Ponekad sam za njih svjetlo koje osvjetljava put, dok oni sami biraju smjer i tempo.
A ponekad sam ona tišina koja pomaže da pogledaju dublje da prepoznaju gdje su zapeli, šta ih koči i da se ponovo sjete svjetlosti koju već nose u sebi.

Jer kao što se dan i noć neprestano smjenjuju, tako i u nama svoj ples plešu svjetlost i tama.
Oboje su tu.
Da nas oblikuju.
Da nas nauče.
Da nas pokrenu.

Možda je danas pravo pitanje za tebe koju svoju svjetlost trenutno učiš ponovo prepoznati?

✨ 575 razloga za zahvalnost! ✨

Danas želim zastati na trenutak i reći HVALA 🫶

575 ljudi ovdje nije samo broj.

Iza svakog profila stoji jedna osoba, jedna priča, jedno iskustvo i jedan životni put. I upravo zato mi svaki novi dolazak, svaka poruka, svaki komentar i svaki znak podrške toliko znače.

Hvala vam što ste ovdje. Hvala što čitate, dijelite, postavljate pitanja i što zajedno sa mnom gradite ovaj prostor.

Za sve vas koje ste nove ovdje – dobro došle.

Ovdje pričamo o unutrašnjoj snazi, identitetu, promjenama i onom putu povratka sebi.

O mjestima između kultura, između različitih očekivanja i različitih verzija sebe. O trenutku kada shvatimo da više ne želimo samo biti "dobre za sve", nego želimo biti svoje.

Vjerujem da promjena ne počinje onda kada postanemo neko drugi.

Počinje onda kada se usudimo ponovo čuti sebe.

Hvala što ste dio ove zajednice.
Radujem se svemu što još zajedno stvaramo. ✨

Nekada pitanje 'Odakle si?' nije pitanje geografije. Nekada je pitanje identiteta.

Pitanje koje izgleda jednostavno.
Ali za mnoge ljude koji žive između dvije zemlje ono nosi mnogo više od odgovora.
Jer nekada više nemaš osjećaj da pripadaš samo jednom mjestu. U zemlji iz koje dolaziš više nisi potpuno ista osoba kao prije.

Promijenila su te nova iskustva, novi ljudi i život koji si izgradila.

U zemlji u kojoj sada živiš možda imaš osjećaj da nikada nećeš u potpunosti biti "odavde".

I onda se pojavi pitanje: Ko sam ja između ova dva svijeta?

Kada sam se preselila u Njemačku, nisam promijenila samo adresu. Promijenio se način na koji komuniciram, način na koji gradim odnose, način na koji me drugi vide.

Dijelovi mene koji su u Bosni bili potpuno prirodni odjednom su trebali pronaći novi način izražavanja. I kroz godine sam shvatila nešto važno: Ne moram birati.

Ne moram odbaciti dio sebe da bih pripadala novom mjestu. Moja prošlost, moja kultura i moje iskustvo nisu prepreka mom novom životu.

Oni su dio mene. I upravo tu vidim da se mnoge žene koje dolaze na coaching susreću sa sličnim pitanjem.

Ne pitaju one samo: "Kako da se bolje uklopim?"

Mnogo dublje pitanje često glasi: "Kako da ostanem svoja dok gradim novi život?"

Jer najveći izazov života između dvije kulture nije samo naučiti novi jezik ili razumjeti nova pravila.

Najveći izazov je pronaći način da sačuvaš sebe dok se mijenjaš. Da prihvatiš novu verziju sebe, a da ne izgubiš onu koja te dovela dovde.

Život između dvije kulture nije znak da ne pripadaš nigdje.

To može biti prostor u kojem u sebi nosiš više perspektiva, više snage i dublje razumijevanje sebe.

Ne moraš birati između dva svijeta.

Možeš izgraditi svoj.

Ako se i ti ponekad osjećaš kao da stojiš između dva svijeta, zapitaj se:

Koji dio sebe želim zadržati?
Koji dio sebe želim dalje razvijati?

Prava podrška ne mijenja umjesto nas ona nam pomogne da vidimo ono što već nosimo u sebi 🫶

Ovo je priča iz serije saradnji koje su oblikovale moj poduzetnički put. Kada danas pogledam unazad, jedno mi je potpuno jasno: nijedna velika promjena ne događa se sama. Iza važnih prekretnica često stoji osoba koja je u nama vidjela nešto prije nego što smo to sami mogli vidjeti.
Jedna od tih osoba za mene je Kristina Beganović.

Našu saradnju započele smo baš u periodu kada sam ozbiljno razmišljala o poduzetništvu. Već sam gradila svoj coaching biznis uz stalni posao, ali još uvijek nisam znala kako napraviti taj veliki iskorak.
A onda je došao jedan sasvim običan ponedjeljak. Nakon pauze za ručak pozvana sam na razgovor i dobila otkaz.
U jednom trenutku osjetila sam strah, neizvjesnost i bezbroj pitanja. Ali gotovo istovremeno pojavila se i druga misao: "Možda je ovo upravo prilika koju sam čekala."

Istog dana imala sam dogovoren poziv s Kristinom. Pokušavala sam se ponašati kao da je sve u redu, ali me pogledala i rekla: "Ovo nije ona Jelena koju sam upoznala. Je li sve u redu?"

Tada sam prvi put tog dana skinula masku i ispričala šta se dogodilo.
Nikada neću zaboraviti njen odgovor: "Ne znam kako će ti ovo sada zvučati, ali čestitam. Mislim da su ti zapravo učinili uslugu. Ti si već dugo spremna. Trebao ti je samo mali push."

Te riječi bile su početak jedne potpuno nove faze mog života. U mjesecima koji su uslijedili zajedno smo gradile temelje mog biznisa, učile, testirale i stvarale nešto što je zaista moje.
Danas sam zahvalna ne samo na svemu što sam naučila o poduzetništvu, prodaji i strukturi biznisa, nego još više na tome što sam u jednom od najvažnijih trenutaka svog života pored sebe imala osobu koja je vjerovala u mene kada je meni to bilo najpotrebnije.

Zato danas vjerujem da uspjeh rijetko gradimo sami. Gradimo ga uz ljude koji nam u pravom trenutku pruže ruku i pomognu da napravimo korak koji sami možda još ne bismo napravili.

A ova saradnja otvorila je vrata i nekim drugim ljudima koji su kasnije postali važan dio mog p**a.
O njima ću pisati u narednim pričama. 🤍

Zanimljivo je kako te nekad jedna sasvim obična UNO igra navede na razmišljanje.
Dok smo igrali, primijetila sam nešto.
Moj muž igra da pobijedi. Ja igram da mi bude zabavno. Naravno da i ja volim pobijediti. Ali ako se usput smijemo, zezamo i dobro provedemo vrijeme, meni je to već uspjeh.
On razmišlja nekoliko poteza unaprijed.
Ja često odigram kartu jer mi je baš to u tom trenutku bilo zanimljivo. 😄

I nijedan pristup nije pogrešan.
Samo je zanimljivo koliko se naš način razmišljanja vidi i u jednoj običnoj igri. Dok sam ga posmatrala, pomislila sam koliko se isto dešava i u biznisu.
Neki grade posao isključivo da bi što prije stigli do cilja. Ja želim graditi posao u kojem neću izgubiti sebe usput.
Da, želim rezultate.
Da, želim da moj biznis raste.
Ali ne po cijenu toga da svaki dan živim pod pritiskom, u grču ili u stalnom dokazivanju.

Želim da u procesu ostane mjesta za radoznalost.
Za igru.
Za ljude.
Za odnose.
Za život.
Možda baš zato coaching ne doživljavam kao utrku. Ne vjerujem da je cilj samo "pobijediti".
Vjerujem da je mnogo važnije izgraditi život u kojem se osjećaš svoja dok ideš prema svojim ciljevima. Jer kakva je korist od cilja ako si do njega stigla kao neko koga više ni sama ne prepoznaješ?

Zanima me kako ti kada gradiš svoj posao ili donosiš važne odluke u životu, jesi li više tip koji igra da pobijedi ili tip koji želi uživati i u samom putovanju?

Mnoge žene nisu umorne od posla.
Umorne su od unutrašnjeg pritiska da stalno moraju biti bolje.

Da ne smiju pogriješiti.
Da moraju dokazati da zaslužuju svoje mjesto.
Da moraju još nešto postići prije nego što mogu biti zadovoljne sobom.

Perfekcionizam često izgleda kao ambicija.
Ali ispod njega se vrlo često krije strah: "Šta ako nisam dovoljno dobra?"
I kada radiš iz tog mjesta, uspjeh rijetko donosi mir.
Donese samo kratko olakšanje.
Jer nakon jednog cilja dolazi sljedeći.

Kod žena koje žive između dvije kulture često se tome pridruži još jedan sloj.

Dva unutrašnja glasa:
"Odakle dolazim?"
"Gdje sada pripadam?"

I između njih nastaje pritisak.

Da se uklopiš.
Da budeš dovoljno dobra.
Da stalno pokazuješ svoju vrijednost.

Ali možda odgovor nije u tome da biraš između dva svijeta. Možda je odgovor u tome da izgradiš osjećaj pripadanja u sebi.

Jer gdje god da odeš, jedini dom koji nosiš sa sobom si TI.

U mom radu sa ženama upravo na tome radimo da prestanu živjeti iz stalnog dokazivanja i ponovo izgrade unutrašnju sigurnost, jasnoću i povjerenje u sebe.

Ako osjećaš da si umorna od stalnog pritiska i želiš pronaći svoj način da budeš svoja, pozivam te na razgovor uz virtuelnu kafu sa mnom.

Možemo pogledati gdje se trenutno nalaziš i vidjeti da li smo dobar match za ovaj proces.

Termin možeš rezervisati putem linka u mom profilu ili mi se direktno javi porukom. 🤍

Žene često vrlo dobro znaju kako da se pobrinu za druge.

Daju podršku.
Razumijevanje.
Strpljenje.

Ali kada dođe red na njih, često čuju:

"Kasnije ću."
"Nemam vremena."
"Samo da završim još ovo."

I tako sebe stalno stavljaju na kraj liste.
Ali emocionalna briga o sebi nije luksuz.
To je način na koji održavaš svoju unutrašnju stabilnost.

Odmor.
Nježnost prema sebi.
Granice.
Dozvola da ne moraš uvijek više, bolje i jače.

Jer bez toga žena može dugo funkcionisati izvana, dok se iznutra polako prazni.
A problem nije u tome što ne znaš šta trebaš uraditi.
Mnoge žene već znaju.
Problem je što su godinama učile da prvo slušaju sve druge, a sebe tek kada ostane vremena.

U mom radu sa ženama upravo tu počinjemo učimo ponovo čuti sebe, razumjeti svoje potrebe i graditi odnos prema sebi u kojem više ne moraš stalno dokazivati svoju vrijednost.

Jer gdje god da odeš, svoj dom nosiš sa sobom.
Ako osjećaš da je vrijeme da se vratiš sebi, pozivam te na razgovor uz virtuelnu kafu sa mnom.

Možemo pogledati gdje se trenutno nalaziš i koji bi bio tvoj sljedeći korak.

Termin možeš rezervisati putem linka u mom profilu ili mi se direktno javi porukom. 🤍