Jelena.Žarković.UniqueYou

Jelena.Žarković.UniqueYou Kontaktinformationen, Karte und Wegbeschreibungen, Kontaktformulare, Öffnungszeiten, Dienstleistungen, Bewertungen, Fotos, Videos und Ankündigungen von Jelena.Žarković.UniqueYou, Persönlicher Trainer, München.

Psihologinja & coach za žene u dijaspori
Psihologija Balkanki u dijaspori
Kroz 1:1 coaching pomažem ženama da izađu iz osjećaja krivice, pritiska i stalnog dokazivanja

Dvije stranice o mom putu, mom radu i onome u šta danas duboko vjerujem.Danas sam prvi put uzela magazin u ruke i vidjel...
29/09/2026

Dvije stranice o mom putu, mom radu i onome u šta danas duboko vjerujem.

Danas sam prvi put uzela magazin u ruke i vidjela svoje ime na ove dvije stranice.

A iza njih stoje godine rada, preispitivanja, pokušaja, grešaka, učenja i ponovnog biranja sebe.

Gledam ih i mislim vrijedilo je.
Još uvijek mi je pomalo nestvarno koliko se toga može promijeniti kada prestaneš čekati savršen trenutak i počneš vjerovati svom putu.

Ne kažem da je uvijek bilo lako.
Nije.

Ali danas mogu pogledati iza sebe i vidjeti koliko se toga promijenilo kada sam počela više vjerovati sebi nego tome kako bi nešto “trebalo” izgledati.

I zato sam danas ponosna.
Baš jesam. ❤️

Možda si i ti nekad pomislila:„Pa meni je zapravo dobro. Imam posao, svoj život, snašla sam se… Zašto onda imam osjećaj ...
28/09/2026

Možda si i ti nekad pomislila:
„Pa meni je zapravo dobro. Imam posao, svoj život, snašla sam se… Zašto onda imam osjećaj da nešto nije to?“

Mislim da o ovoj fazi života pričamo mnogo manje nego o onoj prvoj.

Onoj kada se tek doseliš, kada moraš naučiti jezik, pronaći posao, upoznati ljude, snaći se u svemu novom.

Tada znaš šta trebaš raditi.

Samo se trebaš snaći.

I onda se snađeš.

Život postane stabilniji. Znaš kako stvari funkcionišu. Imaš svoj ritam.

I baš tada se nekad pojavi ono čudno: „Dobro… a šta ja sada zapravo želim?“

Jer dok si se snalazila, bilo je jasno šta treba.
Sada više nije. I možda to nije znak da je nešto pogrešno.

Možda si jednostavno došla do mjesta na kojem više ne želiš samo da ti život funkcioniše.

Želiš da ti odgovara.

A to su dvije različite stvari.

Možda ono što ti je nekada bilo dovoljno danas više nije.

Možda si se promijenila.

I možda sada nije vrijeme da se vraćaš na ono što si nekada bila, nego da upoznaš sebe kakva si danas.

Jer nekada nam je cilj bio da se snađemo.
Danas možda možemo pitati: kako želim da živim?

Jesi li ti trenutno u fazi „samo da se snađem“ ili „šta ja zapravo želim“?

Doneseš odluku, a onda odmah pomisliš:„A šta ako ovo ipak nije dobra odluka?“I umjesto da vjeruješ sebi, počneš tražiti ...
23/09/2026

Doneseš odluku, a onda odmah pomisliš:
„A šta ako ovo ipak nije dobra odluka?“

I umjesto da vjeruješ sebi, počneš tražiti nekoga ko će ti potvrditi da je odluka dobra.

Svi govore kako si hrabra.
Preselila si se.
Snašla si se.
Napravila karijeru.
Izgradila život.

A ti iznutra misliš: „Ako sam stvarno toliko jaka, zašto se onda osjećam ovako?“

Znaš tačno šta bi trebala uraditi.
Samo ne znaš šta ti želiš.
Pitaš se Kako uopšte izgleda ŽELJETI iznutra?
Znaš da više ne želiš ovako.

A zapravo si toliko dugo učila kako da se snađeš u onome što jeste da više ne znaš kako izgleda zastati i pitati: „A kako bih ja zapravo željela da bude?“

Umorna si od toga da stalno budeš jaka.
Ali ni sama ne znaš kako bi izgledalo da ne moraš.

Ovo su teme s kojima žene dolaze da rad sa mnom.
Ali ispod njih često nije pitanje: „Šta da uradim?“

Nego nešto mnogo dublje: „Kako da ponovo čujem sebe u svemu što sam toliko dugo morala, trebala i naučila?“

Nije da ne zna šta želi.
Naučila je da vlastito „želim“ uvijek mora sačekati da se poklopi sa svim onim što „mora“, „treba“ i „ima smisla“.

I tako ono što želi stalno ostaje za neki drugi put.
Ja ti nudim prostor u kojem, bez zadrške i uz podršku, možeš pogledati šta se zaista događa.

Šta je tvoje.
Šta više nije.
Šta želiš.
I iza kojih odluka možeš stati.

Ne da ti kažem šta trebaš izabrati.
Nego da ti možeš čuti sebe dovoljno jasno da izabereš sama.

Ako osjećaš da je vrijeme da počneš slušati ono što već dugo pokušavaš utišati — javi mi se.

„Drago mi je da sam otvorila ovu temu. Nisam bila ni svjesna da me to toliko koči.“ Rekla mi je jedna klijentica na kraj...
22/09/2026

„Drago mi je da sam otvorila ovu temu. Nisam bila ni svjesna da me to toliko koči.“ Rekla mi je jedna klijentica na kraju zajedničkog rada.

Koliko toga nosimo sa sobom, a da smo se toliko navikle na to da više ni ne primjećujemo koliko nas opterećuje.

Ljutnju koju potisnemo.
Tugu koju nemamo kada osjetiti.
Nemoć koju pokušavamo pretvoriti u snagu.
Situacije koje trpimo jer mislimo da će se nekako same riješiti.

I onda kažemo sebi: „Samo da ovo prođe.“
Samo da prođe ovaj period.
Samo da se stvari smire.
Samo da bude malo lakše.

Ali ono što nismo riješile ne nestane samo zato što je došao novi dan.
Ponesemo ga sa sobom.
Na posao.
U odnos.
U novu situaciju.
U sljedeću odluku.

I tako malo-pomalo počnemo živjeti sa stvarima koje nam više ne odgovaraju a čine se normalne.
Ne zato što smo slabe. Nego zato što smo se navikle.
Navikle smo biti jake.
Navikle smo se snaći.
Navikle smo se prilagoditi.
Navikle smo misliti kako će biti drugima.
Navikle smo prešutjeti ono što nam smeta.
Navikle smo sebe staviti malo sa strane.

I možda je zato jedno od najvažnijih pitanja koje sebi možemo postaviti: Ne šta trebam. Ne šta bi bilo najbolje.
Ne šta će drugi misliti.

Nego:
Šta ja želim?
Kako želim da se osjećam?
Šta mi više ne odgovara?
Šta je zapravo moje?

U radu sa mnom često ne počinjemo od toga da nešto odmah promijenimo. Počinjemo od toga da konačno vidimo ono što je dugo bilo tu.

Da razumiješ šta nosiš.
Zašto to nosiš.
I da li to još uvijek želiš nositi.

Jer ne treba ti još više snage da izdržiš ono što te već dugo boli. Treba ti prostor da čuješ sebe.

Da prestaneš prvo pitati: „Kako da ovo izdržim?“
I počneš pitati: „Kako ja zapravo želim živjeti?“

Snaga nije uvijek u tome da još malo stisneš zube.
Poenta je da više ne moraš sebe izgubiti da bi mogla izdržati život koji ti više ne odgovara.

Danas sam sjela da napravim objavu.I onda sam pomislila zapravo, ne moram danas ništa posebno reći.Mogu vas samo nešto p...
21/09/2026

Danas sam sjela da napravim objavu.
I onda sam pomislila zapravo, ne moram danas ništa posebno reći.
Mogu vas samo nešto pitati.
Kako ste danas?
Ne ono automatsko „dobro sam“, koje izgovorimo jer se tako razgovor nastavlja.
Nego stvarno kako ste?

Šta god da je odgovor.
Ovo pitanje danas postavljam i sebi.
I zato mi je baš lijepo pomisliti da možda na trenutak zastanemo zajedno.
Ako vam se piše, podijelite sa mnom kako ste danas.
A ako vam se ne piše i to je sasvim u redu. 🤍

I ovo je jedna od stvari o kojima sve više razmišljam kroz svoj rad sa ženama.Koliko p**a nešto nazivamo „normalnim“ sam...
18/09/2026

I ovo je jedna od stvari o kojima sve više razmišljam kroz svoj rad sa ženama.

Koliko p**a nešto nazivamo „normalnim“ samo zato što smo se na to navikle?

Navikle smo da moramo.
Navikle smo da prešutimo.
Navikle smo da se prilagodimo.
Navikle smo da budemo jake.

I onda kada se pojavi nešto drugačije, čak i nešto što bi nam možda više odgovaralo, ono nam djeluje čudno.

Ne nužno zato što je loše. Nego zato što ga još ne poznajemo.

Poznato ne znači dobro.
I nepoznato ne znači pogrešno.

Možda je upravo zato ponekad tako teško napraviti promjenu.

Ne zato što ne znaš da ti nešto više ne odgovara.
Nego zato što ne znaš ko ćeš biti kada više ne budeš živjela na način na koji si navikla.

Vjerujem da ti ne treba još više pravila kako bi znala kako bi trebala živjeti. Nego osjećaj da si u odnosu sa sobom i d...
17/09/2026

Vjerujem da ti ne treba još više pravila kako bi znala kako bi trebala živjeti. Nego osjećaj da si u odnosu sa sobom i da je to mjestom na koje se možeš osloniti.
Ne radi se o tome da uvijek znaš šta je ispravno. Nego da znaš da možeš vjerovati sebi i kada ne znaš.
Za to nam ponekad treba prostor u kojem možemo zastati, pogledati šta se zapravo događa i ponovo čuti:

Šta ja želim?
Šta meni treba?
Šta ja mogu?

Ako želiš više sebe u svojim odlukama, granicama i svakodnevnom životu pozivam te da radimo skupa. Pišmi mi u DM ili bukiraj svoj termin putem Linka na mom profilu ✨️

Ja sam jednom sama osjetila šta se dogodi kada prestaneš vjerovati svemu što dolazi izvana i počneš ponovo slušati sebe....
16/09/2026

Ja sam jednom sama osjetila šta se dogodi kada prestaneš vjerovati svemu što dolazi izvana i počneš ponovo slušati sebe.

I toliko vjerujem u taj proces jer sam ga prvo živjela na sebi, a onda gledala kako mijenja žene s kojima radim.

Ako ti je dosadilo stalno slušati šta drugi kažu, rade i misle da je najbolje za tebe.

Ako živiš po pravilima koja si odavno prerasla, ali ih se i dalje držiš jer „tako treba“.

Ako želiš ponovo više vjerovati onome što ti govoriš sebi, onome u šta vjeruješ i onome što je u skladu s tobom pozivam te da razgovaramo. Zakazi svoj besplatan razgovor.

Radujem se druženju i vidimo se u Sarajevu 🫶
16/09/2026

Radujem se druženju i vidimo se u Sarajevu 🫶

Postoji nešto što danas mnogo lakše kažem nego prije: Volim ono što radim.Volim znanje koje sam kroz godine skupila.Voli...
11/09/2026

Postoji nešto što danas mnogo lakše kažem nego prije: Volim ono što radim.

Volim znanje koje sam kroz godine skupila.
Volim iskustvo.
Volim ljude koje sam srela.
Volim način na koji danas gledam na sebe, druge ljude i na ono što je moguće.

Ali trebalo mi je vremena da to kažem bez onog poznatog „ali“.

Jer sam dugo mislila da nije baš lijepo toliko pričati o sebi.
Da treba biti skroman.
Da ne treba isticati šta znaš, koliko možeš i šta si postigao.

Još kao djevojčica, kada bih dobila kompliment za nešto što sam uradila ili postigla, moj odgovor bi često bio: „Ma nije to ništa mogla sam i bolje.“

Kao da je priznati sebi da si nešto dobro uradio značilo hvalisati se.

Danas više ne mislim tako. Danas vjerujem da se ništa ne podrazumijeva.

Ni prilika.
Ni znanje.
Ni iskustvo.
Ni ljudi koje sretnemo.
Ni ono što kroz godine izgradimo u sebi.

Kada sam došla u Njemačku, došla sam puna entuzijazma, motivacije i želje za rastom.
Kao i mnogi ljudi, nisam puno preispitivala.
Učila sam. Radila. Prilagođavala se. Napredovala.
Tražila svoje mjesto i gradila život.

Nisam tada razmišljala o tome koliko toga zapravo radim prema onome što se od mene očekuje.

Samo sam išla dalje. A onda je došao jedan trenutak kada sam se zaustavila.
Imala sam posao. Znanje. Iskustvo.
Počela sam stajati na svojim nogama.

I tada sam prvi put mogla pogledati unazad i pomisliti: „Čekaj… kako mi je trebalo ovoliko dugo da vidim sve ovo?“

Ne samo koliko sam toga naučila.

Nego koliko sam toga već imala u sebi.

Koliko sam toga izgradila.

I koliko sam dugo svoju vrijednost gledala kroz ono što je bilo spolja posao, rezultate, iskustvo, potvrde umjesto da zastanem i pitam se:

A šta ja zapravo mislim o sebi?
Šta ja vidim kada pogledam svoj put?
I šta bih izabrala kada bih više vjerovala sebi?

Tu se za mene otvorio neki potpuno novi nivo.
A onda je došlo poduzetništvo.

Novi strahovi. Nova pitanja. Nove prilike. Nova iskustva. Nove saradnje, novi ljudi, nove teme.

I ponovo sam počela otkrivati nešto novo o sebi.
Pa onda opet dođe ono pitanje: Šta je još moguće?

I sve više shvatam da možda ni ne postoji jedan konačni „next level“.

Nastavak čitaj u komentaru ....

Adresse

Munich
80992

Benachrichtigungen

Lassen Sie sich von uns eine E-Mail senden und seien Sie der erste der Neuigkeiten und Aktionen von Jelena.Žarković.UniqueYou erfährt. Ihre E-Mail-Adresse wird nicht für andere Zwecke verwendet und Sie können sich jederzeit abmelden.

Die Schule/Universität Kontaktieren

Nachricht an Jelena.Žarković.UniqueYou senden:

Verknüpfungen

Teilen