09/04/2026
U Sarajevu sam naišla na ovaj citat Nikole Tesle na zidu jednog lokala i baš mi je pokrenuo razmišljanje.
Ne brine me što su ukrali moje ideje. Brine me što nemaju svoje.
I koliko god da zvuči oštro meni ovo nije priča o krađi. Ovo je priča o praznini.
Jer ideje su svuda. Svi ih imamo.
Ono što je retko je: svoj pravac.
Svoj ukus.
Svoj potpis.
Ono što je još ređe je da neko uzme jednu ideju i iznese je do kraja kroz dosadu, sumnju, ponavljanje, sitne popravke, rad “iza scene”.
U poslu (i u učionici) najviše vredim onda kada ne jurim da budem “prva”, nego kada gradim nešto što je moje:
•sistem koji radi i kad nisam tu
•standard koji se ne spušta
•kvalitet koji se prepoznaje bez objašnjavanja
Ne treba nam još ideja.
Treba nam više izvršenja i više identiteta u onome što već radimo.
Šta je tvoj “potpis” — ono po čemu se tvoj rad prepoznaje i kad niko ne gleda?