22/12/2025
Postoji trenutak…
onaj kratki, neuhvatljivi,
kada se u tišini zapitamo:
Da li se čuje ono što nikada nije izgovoreno?
Da li se vidi ono što smo godinama nosili u sebi - neprimećeno!
Iza osmeha - život.
Iza pogleda - borbe koje niko ne vidi.
Radosti koje smo sami sebi morali da dozvolimo...
Snaga koju smo oslobodili tek kad više nismo imali gde da se povučemo.
Jer niko ne zna koliko hrabrosti stane u jedno „dobro sam“!
A onda…
dogodi se susret.
Ljudi koji dolaze bez maske.
Bez potrebe da budu savršeni.
Samo spremni da čuju istinu -
onu koja ne viče, ali pogađa pravo u srce.
Oči koje slušaju.
Duše koje se prepoznaju.
Ovo nije priča o veri.
Niti o dokazima.
Ovo je priča o sećanju.
O onom unutrašnjem glasu
koji smo predugo utišavali
jer su nam rekli da ne postoji!
.. A on je tu...
Strpljiv.
Nepobediv!
I kada se jednom čuje…
više se ne može zaboraviti.
Jer nije važno
da li veruješ u ovu priču.
Važno je samo "jedno" -
da si je osetio.
A kad se duša prepozna -
ona više nikada ne ćuti!
"Halooo, da li se... ?!" .. ili možda NE!