Zoran Cvetković NLP, Geštalt coach

Zoran Cvetković NLP, Geštalt coach A nekada ste bili dobro...
Osećate da život nije kao što je bio
Želite da ponovo budete dobro? Rad individalni/grupni
500+ klijenata
Pošalji "?" u DM

26/08/2026

DA JE NEKO OD VAS U DUGOM BRAKU ILI PARTNERSKOM ODNOSU?

Kada partneri ulaze u vezu uglavnom ih privlači ta druga osoba i njena tajnovitost.
Ta druga osoba je imala svoju strast, svoja razmišljanja, svoju tajnovitost....
Bilo je nečeg skrivenog, neotkrivenog što vas je pozivalo da otkrijete.

E, onda su se partneri otkrivali i upoznavali u želji da stvore sigurnost i predvidivost.
I to je sve normalno, pa i poželjno, naročito u periodu života kada se čuvaju deca i vodi domaćinstvo.
U tom periodu je najbitnije da se podele obaveze i da sve postane predvidivo u vremenu punom turbulencija.
I tako prođe 10, 15 pa i 20 godina... I rutina više nije korisna, već počinje da smeta.
Onda ljudi dođu i kažu:
„Zorane, nestala je strast i kao da smo se otuđili.“
Paradoksalno... kada nekog najviše poznajemo imamo osećaj kao da smo se otuđili.

Čuvena terapeutkinja Ester Perel postavlja jedno pitanje parovima širom sveta:
„Kada vam je vaš partner najprivlačniji?“

Znate li šta ljudi odgovaraju?
Niko nikada nije rekao: „Najprivlačniji mi je partner kada sedi na kauču u trenerci i gleda telefon.“
Ili: „Kada partnerka radio ono šta inače radi.“

Ali svi kažu nešto ovako:
„Kada ga vidim u njegovom elementu.“
„Kada je strastvena oko nečega što voli.“
„Kada je vidim u društvu drugih ljudi, nasmejanu, samouverenu, kada zrači sopstvenom energijom.“
"Kada se nađe u nekoj novoj situaciji u kojoj ga ranije nisam videla i nisam ga takvog upoznala."

Drugim rečima: Partner nam je najprivlačniji onog trenutka kada ga vidimo kao samostalno, samouvereno biće, a ne samo kao deo našeg domaćinstva.

Postoji jedno jednostavno pravilo:
Da bi postojao pravi kontakt i privlačnost, moraju da postoje dve zasebne osobe. Ako su se partneri stopili u jednu veliku, jednoličnu naviku, onda više nema koga možete da poželite.

Ne možete želeti nešto što već u potpunosti i bez ikakvog iznenađenja „posedujete“.

Teško da ćete vratiti strast tako što ćete moliti ili zahtevati od partnera da vam pokloni pažnju.
Da bi vratili strast, potrebno je da prvo pronađete strast u sebi, pa da svojom strašću rasplamsate i strast kod partnera.

Pročitajte pitanja:
Kada ste poslednji put naučili nešto novo?
Kada ste poslednji put imali hobi ili interesovanje koje nema nikakve veze sa kućom i porodicom?
Kada ste poslednji put promenili frizuru, započeli sasvim temu za razgovor, izašli iz zone komfora?
Kada ste poslednji put imali svoj svet u koji partner može ponovo da poželi da uđe?

Ako želite da vaš partner ponovo vidi vatru u vama, prvo morate sami da je zapalite.
Ako želite promenu, probajte da se vi promenite.
To može da pomogne.

Ako želiš više da istražiš ovu temu, napiši u komentari i pošalji preko poruke tekst STRAST, poslaću ti spisak pitanja za samoposmatranja koja mogu da pomognu da napraviš prvi korak ka buđenju strasti u partnerskom odnosu.

25/08/2026

Niste prestali da se volite.
Samo ste postali savršeno organizovani cimeri.
Posle 15, 20 ili 30 godina braka, strast retko nestane uz veliku dramu ili svađu.
Ona nestaje tiho.
Ugušena obavezama, računima, decom, poslom i umorom na kraju dana.
Razgovori se polako svedu na:
„Jesi li platio račune?“, „Kad stižeš?“, „Šta ćemo za ručak?“.“
Sve funkcioniše. Kuća radi kao sat.
Ali u sobi vlada tišina.
Postoji jedna istina: "strast ne može da preživi u potpunoj predvidivosti."
Za nju je potrebna prisutnost, igra i hrabrost da drugu osobu ponovo pogledate – ne kao roditelja svoje dece ili saradnika u domaćinstvu, već kao muškarca ili ženu.
Strast se ne čeka da se „sama vrati“.
Ona se svesno ponovo stvara.
Ako osećate da ste se pretvorili u cimere i želite da vratite bliskost – napišite mi reč STRAST u komentar ili DM (poruku).
Rado ću vam poslati kratka pitanja za samorefleksiju koja mogu promeniti pravac vašeg parnterskog odnosa.

„Ne želim nikoga blizu.“„A opet… ne želim da budem sama.“Ove dve rečenice mogu paralelno da postoje u istoj osobi i da s...
18/08/2026

„Ne želim nikoga blizu.“
„A opet… ne želim da budem sama.“

Ove dve rečenice mogu paralelno da postoje u istoj osobi i da se bore jedna protiv druge.
I to ume da bude zbunjujuće.

Jer jedan deo nas želi bliskost, kontakt, odnos.
A drugi deo se povlači čim se neko približi.

I onda se dešava nešto zanimljivo:
pošaljemo jednu poruku da želimo bliskost…
a drugu poruku da nam treba distanca.

I ljudi oko nas postanu zbunjeni. A mi još više.
Kao da stalno stojimo između dva suprotna impulsa.

„Priđi.“
„Ne prilazi.“

I nijedan ne pobeđuje u potpunosti.
To često ne izgleda kao izbor, nego kao unutrašnja napetost.

Želja i strah u isto vreme.
Bliskost i potreba da se zaštitimo od jedne iste osobe..

I tada se lako uđe u krug:
što više želimo nekoga blizu, više se uplašimo kada se približi.
A što se više povlačimo, više osećamo usamljenost.
Možda u takvim situacijama nije prvi korak da donesemo odluku.
Nego da prepoznamo oba dela u sebi.

Onaj koji želi kontakt i onaj koji se plaši kontakta.

Jer tek kada ih vidimo oba počinjemo da razumemo sebe i šta nam tačno treba.
Kakav tačno kontakt želimo i kakvu tačno distancu želimo.
Kada to znamo, onda je malo lakše.

Da li se ponekad osećate bespomoćno u partnerskom odnosu?Kada se to dešava?U kojim situacijama imate osećaj da ne znate ...
16/08/2026

Da li se ponekad osećate bespomoćno u partnerskom odnosu?
Kada se to dešava?
U kojim situacijama imate osećaj da ne znate šta dalje?
Da li je to kada ne možete da se dogovorite?
Kada vas druga strana ne razume?
Kada imate osećaj da vas ne čuje?

Ponekad je taj osećaj vrlo jasan i tačno znate na čemu da radite.

A ponekad je tih, ali uporan.
Kao unutrašnja napetost koja se stalno vraća.
Ako zastanete na trenutak i porazmislite... šta je to tačno šta nemate u parnterskom odnosu?

Ne uopšteno „podrška“ ili „razumevanje“.
Nego konkretno.
Šta bi trebalo da se desi da bi ste se osećali bolje?
Da li je to realno očekivati od druge osobe… ako je potrebno, možda malo preformulišite i jasno odredite svoj zahtev.
Kako bi glasio vaš zahtev?

„Ja želim da ti uradiš.....“

Ponekad nije problem u parnteru, nego u našem iskazivanju konkretnog i jasnog zahteva koji je prihvatljiv, realan i moguć.

„Ne mogu da zamislim život bez te osobe.“„Samo da ostane… i biću dobro.“"Nemoj da odeš, molim te."Ponekad ljubav ne zvuč...
11/08/2026

„Ne mogu da zamislim život bez te osobe.“
„Samo da ostane… i biću dobro.“
"Nemoj da odeš, molim te."

Ponekad ljubav ne zvuči romantično.
Nego zvuči kao strah. Strah da će neko otići.
Strah da ćemo ostati sami.
Strah da ćemo izgubiti ono što nam je postalo najvažnije.

I tada se desi nešto suptilno.
Partner postane centar našeg sveta.
Ne samo neko koga volimo.
Nego neko bez koga mislimo da ne možemo.

I tada odnos počne da se menja.
Što je veći strah da ćemo izgubiti drugu osobu…
to je veća potreba da je zadržimo.

Da budemo bliže.
Da proverimo.
Da se uverimo.
Da ne pustimo.

Ali druga strana to često ne doživljava kao ljubav.
Nego kao pritisak.
I onda počinje povlačenje.

A povlačenje u nama pokreće još veći strah.
„Eto, ide.“
„Napustiće me.“
„Ne smem da dozvolim da ode.“

I tako se stvara krug:
što više držimo — druga osoba se više udaljava.

Šta se zapravo tu dešava?
Ljubav i bliskost su prirodne potrebe.
Ali jednako prirodna potreba je i prostor.

Da svako ostane malo svoj.
Da može da diše.
Da se vrati sebi.
I paradoks je u tome da se veza često ne učvrsti kada se držimo jače…
nego kada postoji dovoljno sigurnosti da možemo i da pustimo i dozvoimo partneru da izabere šta želi.

Ako se prepoznajete u ovome, možda pitanje nije:
„Kako da ne izgubim partnera?“
Nego:
„Šta se u meni aktivira kada pomislim da može da me ostavi?“

Kakvi su vaši partnerski odnosi?Da li vam se nekad desi da imate osećaj da se u odnosu više pita jedna strana?Ne mora to...
04/08/2026

Kakvi su vaši partnerski odnosi?
Da li vam se nekad desi da imate osećaj da se u odnosu više pita jedna strana?
Ne mora to biti otvorena dominacija.
Ponekad je to vrlo suptilno.
Vi kažete šta želite… a druga strana uradi drugačije.

Ćutite, izbegavate konflikt, pustite da “ne bude svađe”… a na kraju se opet desi ono što druga strana želi.

I vremenom se pojavi jedan osećaj: „kao da moje potrebe nisu jednako važne“.

Ako se u tome prepoznajete, zanimljivo je da zastanete i pogledate šta se tačno dešava u vama.

Ne spolja. Nego iznutra.

Šta vam tačno smeta u tim situacijama?
Da li je to što niste saslušani?
Što se ne uvažava vaše mišljenje?
Što stalno pravite kompromis na svoju štetu?
Šta biste želeli da bude drugačije?
I šta radite u tim trenucima?

Da li jasno kažete šta vam treba… ili odustanete pre nego što uopšte pokušate?
Jer često problem u odnosima nije samo u tome kako se druga osoba ponaša.
Nego i u tome kako mi učestvujemo u tom obrascu.

A to je deo koji može da se menja.
Ne preko noći, naravno. Nego kroz veću svesnost o sebi u odnosu.

Šta je to uporno radite ili uporno odbijate da uradite, pa održavate odnos takavim kakav je?

STRES - STRES - STRES....I TAKO SVAKOG DANA!!!!Stres nije nešto što “nije normalno”.Stres je normalna reakcija organizma...
02/08/2026

STRES - STRES - STRES....
I TAKO SVAKOG DANA!!!!
Stres nije nešto što “nije normalno”.
Stres je normalna reakcija organizma i svi ga imamo.
Pitanje nije da li ga imaš. Pitanje je koliko ga često osećaš i koliko dugo ostaješ tamo.

Jer nekad stres ne dođe kao veliki događaj,
nego kao niz malih unutrašnjih reakcija:
„Ne znam kako ću ovo.“
„Ovo ne bi smelo da se dešava.“
„Ovo će se loše završiti.“

I telo odmah reaguje.
Zategne se. Ubrza se. Postane spremno da se bori ili pobegne.

Kao da govori: “Nešto nije u redu, REAGUJ SADA.”

Problem nastaje kada ne znamo šta da uradimo sa tom energijom.
Pa ostanemo u njoj. PONEKAD JAKO DUGO.

I onda više nije samo stres na jednu situaciju.
Nego stanje u kome živimo.
A u tom stanju postaje teže da jasno mislimo, da biramo, da vidimo opcije. I često nam izgleda da nema rešenja.

Zato stres često nije problem sam po sebi.
Nego to što ne znamo kako da ga “spustimo”, "obuzdamo" kada se pojavi.
Šta vi radite kada osetite da vas stres preuzima?

Da li su vam rekli da vežbe disanje?
Da li bojite manadalu?
Da li popijete nešto?

Ili imate snage da za šta ne treba i proverite šta se u vama zapravo dešava?

Mnogi ljudi kažu da bi voleli da se opet osećaju kao deca.Lakoća. Igra. Radoznalost. Spontanost. Bezbrižnost.A onda vrlo...
28/07/2026

Mnogi ljudi kažu da bi voleli da se opet osećaju kao deca.
Lakoća. Igra. Radoznalost. Spontanost. Bezbrižnost.

A onda vrlo brzo dodaju:
„To više nije moguće.“
„To je prošlo vreme.“
„Tako može samo dete da se oseća.“

Kao da smo sami sebi zatvorili vrata tog dela iskustva.
I zanimljivo je koliko često ne primetimo da to radimo.

Zato me zanima jedno pitanje:
Čime vi sebi zatvarate pristup tom osećaju?
Ne onom “detinjastom” u lošem smislu.
Nego onom živom, neposrednom, neopterećenom.

Hajde da probamo nešto jednostavno.

Zamislite nekoliko mačića kako se igraju.
Bez cilja. Bez plana. Bez razmišljanja da li je “ispravno”. Samo igra.

I dok to posmatrate, obratite pažnju šta se dešava u vama.

Da li se nešto opusti?
Da li se pojavi blaga toplina?
Ili možda osećaj udaljenosti, kao da to “više nije za vas”?

Nema tačnog odgovora.
Samo posmatranje.
Jer često nismo izgubili sposobnost da osetimo lakoću.
Samo smo je naučili da je guramo i da bežimo od nje.

Kako je vama kada se dotaknete tog dela sebe?
Da li se uplašite jer lakoća i igra vas udaljava od kontrole, ili možda mislite da je to beskorisno, ili i dalje tvrdoglavno mislite da je to vreme prošlo?

Address

Dragoljuba Stankovica Turjanca 8
Niš
18106

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Zoran Cvetković NLP, Geštalt coach posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The School

Send a message to Zoran Cvetković NLP, Geštalt coach:

Shortcuts

Share

Category