11/01/2013
Naša priča je priča o tragu koji svako od nas ostavlja na kugli zemaljskoj svojim ponašanjem
Kada napraviš prvi korak u svom životu, počinješ iza sebe da ostavljaš – trag.
Ti - ljudski tragovi u prirodi su tema našeg druženja. Da bi bila zadovoljena tvoja potreba za energijom koja služi da bi se rashladila i osvetlila tvoja kuća, "nahranio" porodični auto, da bi mogli da lete avioni i kreću se vozovi koje koristiš na putovanjima, da bude napravljena i isporučena hrana koju jedeš, da bi bile proizvedene patike i farmerke koje nosiš, ili kompjuter i mobilni telefon koje imaš, da bi bio zbrinut otpad koji nastaje prilikom svih tih radnji, mora da bude utrošena određena količina nekog "pogonskog goriva" (fosilnog, kao što su ugalj, gas ili nafta, ili drugog – sunčanog, vodenog, nuklearnog ...).
Činjenica je da je danas moguće meriti najveći deo proizvodnje otpada i potrošnje prirodnih zaliha („biokapaciteta“), neophodnih za zbrinjavanje „nastale štete“ koju ljudi prave za i obnavljanje utrošenog. Prevedeno na praktičan jezik svakodnevice, to znači: moguće je izračunati da li prirodu trošimo više nego što imamo na raspolaganju, da li nam je „račun u minusu“.
Kako životne navike ugrožavaju životnu sredinu – izračunava se uz pomoć ekološkog otiska, kako ga nazivaju stručnjaci. Ekolozi. Ljudi koji se, između ostalog, bave i zaštitotom životne sredine.
Oni znaju: osnovna jednica merenja „potrošnje prirodnih rezervi“ je „globalni hektar“. U njega se računaju i:
izgrađena zemlja (stanovi, kuće ...)
obrađena zemlja (za proizvodnju biljaka)
ograđena zemlja (za uzgoj stoke)
proizvodnja ribe (površina mora koja se koristi za ribolov)
proizvodnja drveta (šume za seču drva i proizvodnju papira)
proizvodnja vazduha (šume za upijanje proizvedenih otrovnih gasova)
i td.
Ukupna površina zemaljske kugle je oko 51 milijarde hektara. To su sva svetska mora, ledene površine, peščane pustinje i neplodna zemlja. Od te površine, samo 8,3 milijarde hektara „obradive zemlje" i nešto vode stoji nam na raspolaganju za obnavljanje potrošenog. Kada se tih 8,3 milijarde hektara (plus voda) podeli na broj ljudi koji danas žive na planeti, dobijamo tih poznatih 1,8 ha, prosek na koji „ima pravo" svaki živi pojedinac na kugli zemaljskoj.
