21/08/2023
PAKISTAN - PRIJATELJ BOSNE I HERCEGOVINE
PAKISTAN FRIEND OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Na preko 800 hiljada kvadratnih kilometara se prostire Islamska Republika Pakistan. Zvanično je po broju stanovnika šesta zemlja na celom svijetu. Ujedno je i među zemljama, koje su naseljene muslimanskim stanovništvom druga na svijetu odmah nakon Indonezije.
Osim sa Kinom i Iranom, Pakistan se graniči i sa Indijom i Avganistanom. Zahvaljujući tako velikoj površini, zemlja se može pohvaliti i planinama i ravnicama, ali i odličnim plažama, budući da ima izlaz na Arabijsko more.
Interesantno je da se preko 100 planinskih vrhova, koji su na nadmorskoj visini većoj od 7 hiljada metara, nalaze na području Pakistana.
Sedma po veličini u celom svijetu među plodnim pustinjama je smještena u provinciji Sind, koja se nalazi u južnom dijelu ove države.
Sem glavnog grada, Islamabada, teritorija Pakistana obuhvata i provincije Sind, Beludžistan, Pandžab i Hajber – Pahtunva. Do 2018. godine su se u sastavu zemlje nalazila i plemenska područja, koja su bila pod federalnom upravom.
Neki kažu da naziv Pakistan znači zemlja čistih, međutim, što se tiče značenja ovog naziva ne postoji konsenzus. U Pakistanu se govori više od pedeset jezika. Službeni su urdu i engleski. Urdu ima mnogo sličnosti sa jezikom koji se govori u Indiji.
Broj stanovnika, prema zadnjem popisu iz 2017. godine, procijenjen je na oko 207.774.000, što Pakistan stavlja na 6. mjesto u svijetu po broju stanovnika. 96,4% izjašnjavaju se kao muslimani, od toga sunnije predstavljaju oko 85–90%, a šiije oko 10–15%, a ostali, kršćani, ahmedije i hinduisti predstavljaju 3,6%.
Iako područje današnjeg Pakistana nikad nije bilo država pod tim imenom sve do nezavisnosti 1947. godine, već dio raznih država i carstava, u ovom kraju razvila se jedna od najranijih svjetskih civilizacija.
Indska civilizacija bila je poznata po poljoprivredi, arhitekturi, trgovini i nauci, a koristila je dosad nedešifrirano indsko pismo. Ova civilizacija datira iz sredine 3. milenija p. n. e., a nestala je oko 1800. p. n. e. i još nije poznato zašto je nestala. Indska civilizacija protezala se uzduž Inda i njenih pritoka u Sindhu i Pandžabu sve do sjeverozapadne Indije i Gudžarata.
Sredinom 2. milenija p. n. e. u Pakistan iz središnje Azije dolaze Arijci. Njih je karakterizirala vedska kultura i hinduizam. U 4. stoljeću p. n. e. dolazi do širenja budizma, a dolaskom Aleksandra Velikog 326. p. n. e. dolazi do miješanja grčke i budističke kulture. U 2. i 1. stoljeću p. n. e. dolazi do procvata carstva Gandhara koje se nalazilo na prostoru današnjeg Afganistana i sjeverozapadnog Pakistana. Kasnije je Pakistan pripadao Kušanskom i Guptskom carstvu.
Početkom 8. stoljeća područje Pakistana došlo je u kontakt sa islamom, a 712. godine muslimani, pod vođstvom Muhameda ibn Kasima, osvojili su područje Inda.
Stoljećima je granica između islamske i indijske kulture bila istočno od Inda, tako da je Pandžab ostao izvan islamskog utjecaja. Tek oko 1000. godine turkijska dinastija Gaznavida proširila je svoje carstvo na cijeli Pakistan i sjeverne dijelove Indije.
Sve do početka 19. stoljeća područje Pakistana bilo je dio raznih muslimanskih carstava, uključujući vladavinu perzijske Guridske dinastije (12. i 13. stoljeće), sjevernoindijski Delhijski sultanat (13. i 14. stoljeće) i Mogulsko carstvo (od 16. do 18. stoljeće), te afgansku dinastiju Durrani (18. i 19. stoljeće).
Godine 1843. Britanska istočnoindijska kompanija kolonijalizirala je Sindh, a šest godina kasnije i Pandžab. Tada počinje stogodišnje razdoblje pakistanske historije pod britanskom kolonijalnom vlašću. Od 1858. godine britanski posjedi u Indiji su pod izravnom upravom britanske krune.
Pakistan kao država postoji od 14. avgusta 1947. godine, nastala je od predjela koji su bili većinski muslimanski, a bili su dio Britanske Indije. U momentu kad je proglašena nezavisnost, nekoliko miliona muslimana ostalo je u Indiji, dok je također nekoliko miliona hinduista i sikha ostalo u Pakistanu. Došlo je do razmjene većine ljudi koji su prebačeni u Pakistan, odnosno Indiju. Procjenjuje se da je u ovim sukobima oko podjele stradalo oko 750.000 osoba.
Nakon nezavisnosti, Pakistan se sastojao od istočnog i zapadnog dijela, između kojih je bilo oko 1.500 km razdaljine, tako da ova dva dijela nisu graničila direktno jedan s drugim.
Na području zapadnog Pakistana danas postoji Islamska Republika Pakistan, a istočni dio danas je Bangladeš, gdje žive većinom muslimani.
Oko Kašmira postoji i danas velik problem između Pakistana i Indije, obje države tvrde da imaju pravo na ovo područje. Većina stanovništva u Kašmiru su muslimani, ali tadašnja hinduistička vlast nije htjela da donese odluku ispočetka da bi ipak odlučila da se pripoji Indiji.
Pakistan se s ovim nije složio i osvojio je sjeverozapadni dio Kašmira. Ujedinjeni narodi su predložili referendum kako bi se vidjelo šta stanovništvo želi, ali do referenduma nikad nije došlo jer vlasti znaju da će se većina stanovništva izjasniti da se žele pripojiti Pakistanu s kojim osjećaju vjersku i kulturnu povezanost.
Indija i Pakistan dvaput su ratovali, od 1947. do 1949. i 1965. godine, ali status Kašmira ostao je nepromijenjen. I 1999. došlo je do sukoba koji zvanično nije bio podignut na nivo proglašavanja rata: stradalo je nekoliko stotina osoba.