25/08/2026
Sada kada su naši prijatelji, stradali u tragediji na Elbrusu, konačno našli smiraj, možemo trezvenije, djelimično rasterećeni bolnog iskustva nezapamćenih gubitaka, sagledati neke dijelove ovog tragičnog mozaika. Više p**a sam istakao da ako iz ove velike tragedije ne izvučemo prijeko potrebne pouke, onda zalud žrtve i sva bol i patnja. Očekujemo da se oglase stručne komisije i tijela Planinarskog saveza, sa obrazloženjem koje nadilazi samo izraze saučešća i tuge, nego sa realnom analizom i autoritativnim preporukama da se u budućnosti nešto slično ne ponovi. Jasno je da postoji toliko pitanja bez jasnih odgovora i teško da će se ikada baš sve razjasniti i razotkriti, ali jedno je jasno – nakon prvih saznanja, provjere informacija i konačne potvrde, sa sigurnošću možemo reći da postupak Melihe Čaušević u ovom paklu koji je zadesio zeničke planinare, prevazilazi sve ono što nazivamo vrhunskim rezultatima, ostvarenjima, postignućima... Humanizam, čovjekoljublje i neviđena Melihina požrtvovnost zadivljuje u onoj mjeri u kojoj istovremeno i boli i razdire u duši. Vođena svim nabrojanim vrijednostima, ali i profesionalnom ljekarskom etikom, doktorica Meliha je odlučila da se ogluši o naređenje vođe grupe da spašava vlastiti život, što je u tom trenutku, vjerovatno bilo i najracionalnije, a da bi se tragični epilog sveo na manju mjeru. Ali ne! Meliha se vraća do Alme i Denisa, koji su već u kolapsu, pokašavajući da im pomogne zadnjim atomima snage – i ostaje uz njih zauvijek. Nemoguće je pretpostaviti kako bi u toj situaciji postupio bilo ko od nas, jer takve scene smo viđali samo u filmovima i nismo ni tada ostajali ravnodušni – a ovo na Elbrusu nije bio film, nego surova stvarnost. I ako u ovoj nezapamćenoj tragediji možemo naći mrvicu utjehe, onda neka to bude spoznaja, koju je Meliha njegovala i gajila zadnjih nekoliko godina svog aktivnog planinarenja – voljela je reći kako samo njeno tijelo luta ulicama grada, dok je njena duša zauvijek ostala gore u planinama. Ovaj svojevrsni predosjećaj i nagovještaj da je njena duša tamo gdje je i najsretnija, neka nam obriše tugu sa lica i vrati osmijeh zbog njene sreće.
Odluka da joj se posthumno dodijeli počasna plaketa „Prenjski vuk“ nije inspirisana velikim rezultatima i postignućima vrhunskog alpiniste, jer Meliha to nije bila, ali njen postupak u najkritičnijim trenucima, žrtvujući i vlastiti život, prevazilazi sve to i na još neviđen način pokazuje nam i uči nas kako ostati čovjek do zadnjeg udisaja.
Počasna plaketa „Prenjski vuk“ za Melihu Čaušević posthumno će biti uručena na svečanom otvorenju ovogodišnje škole alpinizma SCORPIO, a vrijeme i mjesto biće objavljeni naknadno.
Uz ovaj osvrt donosimo i nekoliko arhivskih snimaka sa Melihinih sudjelovanja na našim školama na Prenju i Čvrsnici.
