01/09/2026
Sinoć mi je jedna buduća polaznica na konsultacijama rekla:
„Meni treba gramatika. Dok pričam, prevodim u glavi i razmišljam gdje šta treba da stoji u rečenici.“
Pa sam je pitala:
Znaš li šta je Present Simple?
Znaš li gdje u engleskoj rečenici ide subjekat?
Možeš li mi reći nekoliko jednostavnih rečenica o sebi?
Mogla je.
Riječi su bile tu.
Vremena su bila tu.
Znanje nije nestalo.
Onda sam je pitala:
„Šta misliš, šta ti onda trenutno najviše nedostaje?“
I sama je došla do odgovora:
Korištenje engleskog.
Nije ga govorila godinama. Nije ga aktivno učila više od deset godina.
I zato sada, kada želi nešto reći, pokušava svjesno složiti svaki dio rečenice i prevesti ga prije nego što ga izgovori.
Tu počinje naš rad.
Ne sa idejom da mora ponovo naučiti cijelu gramatiku od početka. Niti nove riječi.
Nego da ono što je godinama bilo pasivno počnemo ponovo dozivati, koristiti i povezivati kroz govor.
Jer ponekad ti ne treba još jedna lista od 50 novih riječi.
Treba ti da riječi koje već znaš konačno počnu izlaziti onda kada ti trebaju.
Od „znam ovo“ do „mogu ovo reći“.
Ako se i ti prepoznaješ u ovome, napiši mi GOVORIM u komentar ili DM.
Engleski za odrasle | konverzacija na engleskom | kako progovoriti engleski | pričanje bez prevođenja u glavi
engleskijezik