Helen O'Grady Academy Sarajevo

Postoje trenuci kada znaš da ne gradiš samo projekat nego stvaraš prostor u kojem ljudi rastu, pronalaze glas i postaju ono što jesu.

U Drama Kids Sarajevo i kroz YouthArt ne učimo samo glumu. Učimo hrabrost. Učimo kako stati na scenu i u životu i na pozornici bez straha, bez zadrške, bez izvinjenja. Ovo nije samo priča o teatru. Ovo je priča o djeci koja prvi put vjeruju u sebe. O tinejdžerima koji pronalaze svoj identitet. O odraslima koji se, uprkos svemu, vraćaju sebi kroz umjetnost.
I zato danas ne govorim o ponosu nego o snazi koja pokreće sve ovo.
Arma Tanović Branković je dio te snage. Vizija koja ne pristaje na prosjek. Energija koja pomjera granice. Upornost koja ne odustaje ni kada je najteže. Mozda je to razlog zasto ovo radimo zajedno.
Mi ne čekamo prilike mi ih stvaramo.
Ne tražimo podršku mi gradimo temelje koji je privlače.
Ne radimo ovo jer je lako ali radimo jer je važno.

Hvala svima koji su dio ovog p**a hvala našim učiteljima koji sa toliko ljubavi rade sa uzrastima od 5.5 godina pa do 70+,roditeljima koji vjeruju, djeci koja sanjaju, ljudima koji dolaze umorni, ali odlaze ispunjeni.

Ovo je tek početak.

Vidimo se tamo gdje se rađa hrabrost na sceni. 🎭 Vidimo se na Drama Kids Festivalu od 15.6 pa sve do 29.6.

PORUKA U POVODU 20.MARTA - SVJETSKOG DANA POZORIŠTA ZA DJECU I MLADE

PREDSJEDNICA MREŽE ASSITEJ INTERNATIONAL: POSTAVLJANJE DEČJIH
PRAVA NA SCENU

Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade – ASSITEJ International
Širom svjeta, naši članovi — umjetnici i organizacije koji rade u oblasti pozorišta i izvođačkih umjetnosti za djecu i mlade i sa djecom i mladima — neumorno rade na tome da njihovo stvaralaštvo i njihova publika budu prepoznati i priznati. Djeca i mladi mlađi od 18 godina čine približno 29% svjetske populacije, a ipak ovaj značajan dio čovječanstva u većini društava trpi kulturnu marginalizaciju, samo zbog svog uzrasta. Posebno djeca, koja imaju malo moći, novca ili izbora i zavise od odraslih u svom okruženju i od onih koji donose odluke u njihovo ime.
Ovogodišnja kampanja povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade, predstavlja ključni trenutak za usmjeravanje pažnje na ciljeve ASSITEJ-a u specifičnom trenutku u vremenu. U pitanju je globalna kampanja koja ističe prioritet kulture za svu djecu i mlade ljude. Najvažnije, ona pokreće niz aktivnosti, prilagođenih lokalnim kontekstima, koje se svakog 20. marta odigravaju širom svijeta.
Ovo je trenutak koji vrijedi stvoriti. Umjetnost i kultura za djecu i mlade predstavljaju suštinski dio šire kulturne ekologije. U tom prostoru njeguju se i razvijaju mladi umovi, oblikuje se pronicljiva publika i osnažuju se aktivni učesnici u kulturnom životu.
Kada je riječ o pristupu pozorištu i izvođačkim umjetnostima, postoji jednostavan ključ: odrasli su ti koji omogućavaju ili ograničavaju iskustvo djeteta ili mlade osobe. U mnogim sredinama pravo djece i mladih na učešće u kulturnom i umjetničkom životu nije opšteprihvaćeno, niti se razumije ili shvata ozbiljno. Njihovo pravo na samoizražavanje i na to da se njihov glas čuje takođe se zanemaruju ili ignorišu. Kada je riječ o pristupu djece i mladih pozorištu i izvođačkim umjetnostima, postoji jednostavan ključ: odrasli su ti koji ga omogućavaju ili, pak, stoje kao čuvari kapije.
Zato naša kampanja povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade naglašava važnost POSTAVLJANJA NA SCENU DJECE I MLADIH PRAVA NA KULTURU I UMJETNOST — čineći to pravo vidljivim, prisutnim i neposrednim za sve odrasle koji mogu da omoguće da se ono ostvari.
Kako to radimo? U svakoj zemlji u okviru naše ASSITEJ zajednice, kroz sve izvođačke discipline, umjetnici i umjetničke organizacije koje su naši članovi stvaraju pozorišne predstave i druge izvedbe — to dragocjeno, živo, zajedničko iskustvo susreta sa drugom osobom, koje može biti snažno i nezaboravno, ponekad za cio život. Pozorište može da rasplamsa ideje, da ponudi nove ili drugačije perspektive. Ono se usuđuje da zaroni u složene i zapetljane probleme i da stavi pod lupu one dijelove naših života koji su često neprimjetni.
Znamo da pozorište nudi prostor za maštu — a bez mašte nema ni nade. Znamo da pozorište može da ponudi tumačenje svijeta bez kog bi svijet mogao da djeluje zbunjujuće i nerazumljivo. Znamo da pozorište stvara prostore u kojima se nepoznati ljudi okupljaju oko ideja, djele zajedničke trenutke ljepote, radosti ili čuđenja — a bez toga bi u svijetu bilo manje empatije.
POSTAVLJANJEM NA SCENU PRAVA DJECE I MLADIH NA KULTURU I UMJETNOST, DANAS i SVAKOG DANA, osiguravamo da su djeca i mladi uključeni u kulturni život, da imaju pristup pozorištu i izvođačkim umjetnostima, da imaju pristup velikim idejama i ljepoti, čudesnim avanturama i magičnim trenucima, domišljatostima i iznenađenjima — najboljim i najuzbudljivijim iskustvima koja im odrasli oko njih mogu pružiti.
Mreža ASSITEJ International je tu da promoviše i povezuje — čineći prava djece i mladih na kulturu i umjetnost centralnim stubom svog djelovanja širom svijeta. Naša obaveza je i da djelujemo, da stvaramo i kreiramo sa inspiracijom i posvećenošću. Samo tako možemo da svakog odraslog člana publike sa radošću uvjerimo u važnost potrebe da pozorište i izvođačke umjetnosti budu dostupne i pristupačne djeci od samog rođenja, i da ih podstaknemo da se posvete tom cilju.
POSTAVLJANJEM NA SCENU PRAVA DJECE I MLADIH NA KULTURU I UMJETNOST 20. marta možemo zajedno da stvorimo veliki i lijep trenutak. Možemo da pošaljemo talase radosti i optimizma koji će privući pažnju onih izvan naše zajednice — odraslih koji brinu o djeci, onih koji rade kao vaspitači i nastavnici, onih u opštinama, vladama, odborima i ministarstvima. Možemo da im kažemo: „Vodite djecu i mlade u pozorište ili dovedite pozorište njima; pobrinite se da imaju pristup umjetnosti koja se stvara za njih i sa njima — u vrtićima i jaslicama, u školama i na fakultetima, u lokalnim bibliotekama, na festivalima, u pozorištima — pobrinite se da ovaj vitalni dio čovječanstva, gotovo 30% svjetskog stanovništva, ima pristup izvođačkim umjetnostima. To je njihovo pravo!“

Sju Džajls
Predsjednica udruženja ASSITEJ International

Predstava „Bilo jednom u Novom Sadu“, koja gostuje na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo 19. marta, na duhovit i provokativan način postavlja jedno vrlo ozbiljno pitanje: šta bi bilo s društvom kada glumaca jednog dana ne bi bilo?
Možda se na prvi pogled čini da je pozorište samo zabava. Međutim, pozorište je mnogo više od toga ono je ogledalo društva. Glumci su ti koji nas uče da razumijemo emocije, sukobe, pravdu, nepravdu, hrabrost i slabost. Kroz likove na sceni učimo da gledamo svijet iz tuđe perspektive. Zato je izuzetno važno da glumački rad počinje od malih nogu. Djeca kroz glumu razvijaju samopouzdanje, sposobnost izražavanja, empatiju i hrabrost da javno iznesu svoje mišljenje. Uče kako da slušaju druge, kako da sarađuju i kako da razumiju različite ljudske karaktere. Gluma ne stvara samo umjetnike ona stvara slobodne, misleće i empatične ljude. A društvo bez takvih ljudi bilo bi mnogo siromašnije. Upravo zato je važno da djeci damo priliku da istraže svijet pozorišta, da razvijaju svoju kreativnost i glas. Jer možda baš među njima raste neki budući glumac koji će jednog dana publici postaviti ista ona velika pitanja koja ova predstava postavlja danas. 🎭 Dragi roditelji, ako želite da vaše dijete raste u samopouzdanu, kreativnu i funkcionalnu osobu kakvu ovo društvo treba, dovedite ga u Drama Kids Akademiju mjesto gdje djeca slobodno razvijaju svoj glas, hrabrost i ličnost.

Dok se naši učenici zabavljaju na časovima naša Dunja iz Upper junior grupe i naša Meda iz Adult teatra su se “družile” na setu filma

Novi/stari program naše škole je Drama dance. Ples i pokret nisu samo vještina, oni su primordijalni izraz.Kroz pokret, ritam i igru, djeca imaju priliku izražavati emocije koje često ne znaju ili ne mogu izreći riječima. Ples pomaže u oslobađanju stresa i napetosti, jača samopouzdanje i sliku o sebi, te razvija osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom.
Za mlade, ples je siguran prostor za emocionalno rasterećenje, istraživanje identiteta i izgradnju socijalnih vještina. Grupni ples potiče osjećaj pripadnosti, empatiju i međusobno poštovanje, dok istovremeno pozitivno utiče na mentalno zdravlje, koncentraciju i emocionalnu stabilnost.
Kada se tijelo pokrene – pokreću se i emocije, snaga i iscjeljenje.
Ples je jezik tijela koji njeguje zdrav razvoj djece i mladih, iznutra i izvana. Uz .anaa s nama su i Dalila Kaučić, svi briljantni učitelji i učiteljice! Pridružite nam se na demo času u

i .k.p su naše nove učiteljice! Sretni smo jer okupljamo ovako divne i stručne ljude .anaa .mesic Edis Bilić Jasenko Pašić i naša “intern” su dobili sjajno pojačanje! Sretno svima

Naši učenici u predstavi “Šindlerov lift”

Nisam ekspert da pisem kritike o predstavama ali radeci sa djecom pa i odraslima punih deset godina i gledajuci sve te generacije kroz koji proces prolaze dok dodju do samog vrha ako ga mozemo tako zvati dovodi me u razmisljanje predstave koju su na sceni Pozorista Mladih igrala mlada grupa nasih ucenika Youth theater. Moram reci da je predstava bila više od pozorišnog komada – bila je ogledalo. Surovo, iskreno, bez cenzure. Stajauci uz svoju kolegicu Armu bila sam u prilici vidjeti da je publika sjedila tiho pa cak i izašla tiha, pognutih glava, neki sa suzama u očima, a mnogi sa pitanjem: “Kako smo dosli dovde?”

Od prve scene, atmosfera je bila nabijena tenzijom. Nije bilo vremena za opuštanje, glumačka postava nas je odmah bacila u vrtlog stvarnosti koju mnogi žele izbjeći. Tema? Teška. Životna. Previše poznata. I upravo zbog toga neophodna.

Emocionalna prisutnost izvođača bila je brutalna. Nije bilo glume bilo je istine. Strah koji se uvlači pod kožu. Pogledi koji ne traže aplauz, nego razumijevanje. Glasovi koji ne igraju ulogu, nego viču u tišini. Svaka replika bila je udarac. Svaka šutnja još jači.

Brutalna realnost kojom se predstava bavi nije nametnuta publici ona je izvučena iz nas samih. Podsjećala nas je na ono što ne govorimo kod kuće, na poslu, u društvu. Na ono što gutamo, trpimo i gurnemo pod tepih dok ne eksplodira. Ovo nije predstava koju želite „ponovo gledati“. Ovo je predstava koju trebate nositi u sebi još dugo. Kao podsjetnik. Kao opomenu. Kao nadu da možda, ako se pogledamo u oči i priznamo stvarnost, postoji i prostor za promjenu. Za sami kraj molim vas da cuvamo vasu/nsdu djecu jer ako ih cuvamo i oni ce znati da se cuvaju. Lsku vam noc!

Ponovo igramo Budjenje proljeća 19.02.2025 u (objekat u Grbavickoj ulici) u 19.30 a ulaz je free