Ehlis-Sunnet vel-džemat

Zabrana sredstva - onoga što vodi ka širku!

Ako smo čitali siru i životopis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda znamo koliko se trudio po pitanju tevhida, koliko se mučio, krvario, borio se na Allahovom, dželle ve 'ala, putu, dok Allah, subhaneh, nije dao pobjedu. Pa je od zadnjih njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, vasijeta – savjeta na samrtnoj postelji, da je ostavio u vasijet da se zabrani sredstvo ka širku, ono što vodi ka širku, pa je rekao: „Neka je Allahovo prokletstvo nad Jevrejima i kršćanima, uzeli su grobove svojih poslanika za mesdžide, a ja, zaista, vam to zabranjujem.“ Ovo je mutevatir prenešeno kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bolestan, a prije nego je preselio.

Također, rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: „Istjerajte mušrike sa Arapskog poluostrva“. To je da se istjera širk, njegovi znakovi i simboli. Sve je to ostavljao u vasijet Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je zatim preselio. A svaki musliman svjedoči da je prenio svoju poslanicu – risalu.

Nakon njega su došli njegovi ashabi, pravovjerni hunefa, Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, i ashabi generalno, radijallahu anhum edžemin, nastavljajući tim putem, braneći Allahov din – tevhid i zabranjući širk i odvraćajući od širka. Tako, da su tim putem nastavile generacije koje su tekstom poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pohvaljene, i nije bilo nekih mjesta, kipova, isl a što se obožavalo mimo Allaha, dželle ve 'ala, U prvim generacijama toga nije bilo.

Postojale su određene sekte koje su činile kufr. Ali, da se pojavi u određenom mjestu da se neko drugi mimo Allaha, javno obožava, to nije postojalo! To se pojavilo tek kasnije, nakon prvih generacija, selefu-saliha.

Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao je širk svim mušricima, bez da razlikuje između vrste širka, i pozvao ih je sve u čisti tevhid!

U prijašnjim narodima koji su bili uništeni postojale su razne filozofije i oni su imali razne ideje i filozofije, ideologije širka, iz objave šejtana, i zato su širk činili. I zato je rekao Allah: „O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni! Jer je on taj koji naređuje ibadet drugome mimo Allaha.'“

Zato je Ibrahim, alejhisselam, rekao svome ocu, kao što nas je obavijestio Rabb Uzvišeni: „Nemoj ibadet činit šejtanu“ i kako su neki preveli: „Oče moj, ne pokoravaj se šejtanu“, ispravno je to prevedeno, „šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan.“ Znači, ovdje u tefsiru znači u ajetu: „Ne pokoravaj se šejtanu u ibadetu drugima mimo Allaha, azze ve dželle.“
Zato što je šejtan taj koji je naredio ibadet kipovima. To je istina.

Ibadet šejtanu je kako? Nije to samo da budeš satanista i da obožavaš šejtana direktno, i bukvalno da mu upućuješ ibadet. Ne! Ako poslušaš šejtana i činiš Allahu, dželle ve 'ala, veliki širk ti si obožavao šejtana. Zašto? Jer si mu se pokorio u širku Allahu, dželle ve 'ala. To je obožavanje šejtana.

Znači, mušrici su imali raznorazne filozofije i ideologije i pojašnjenja neispravna, a osnova toga se vraća na dvije stvari. Ili je to njima bilo iskušenje dobrim ljudima na Zemlji, kao što se desilo u narodu Nuha, alejhisselam, ili se to desilo sa zvijezdama na nebu, kao što je narod Ibrahima, alejhisselam, obožavao zvijezde. Zato, u suri El-Enam, nakon što je spomenut događaj Ibrahima, alejhisselam, sa zvijezdom, Mjesecom i Suncem. Šta je nakon toga rekao Ibrahim, alejhisselam? Kaže, dželle ve 'ala, da je rekao: „Ja okrećem lice svoje kao pravi vjernik prema Onome Koji je nebesa i Zemlju bez prethodnog primjera stvorio i ja nisam od mušrika. I narod je njegov s njim raspravljao. Zar da sa mnom o Allahu raspravljate, a On je mene uputio? Reče on. Ja se ne bojim onih koje vi Njemu pridružujete, osim što se bojim da moj Gospodar htjedne nešto. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata sve, zašto ne razmislite i pouku ne prihvatite?!“

Znači, osnova širka je da se obožavaju drugi mimo ili uz Allaha, dželle ve 'ala, ili na Zemlji ili oni koji su iznad nas. To je osnova širka kod ljudi. I postoje kriva uvjerenja – ubjeđenja po pitanju toga. Kod mrtvaca su mislili da oni imaju položaj kod Allaha, dželle ve 'ala, i zato mogu služiti kao posrednici između ljudi i Allaha, i tako su im usmjerili stvari od ibadeta koje ne pripadaju osim Allahu, dželle ve 'ala. Da bi ih približili Allahu i da bi bili posrednici i šefadžije (oni koji se zagovaraju) kod Allaha, dželle ve 'ala. To je mušrička filozofija.

A ovi drugi, od mušrika, gledali su u zvijezde, Mjesec, Sunce i kako su visoko iznad nas i kako imaju svjetlo, pa su vjerovali da oni imaju snagu i moć i uticaj, ili samostalno, ili kao vid sebeba (uzroka) da imaju uticaj ili da upravljaju događajima na Zemlji. Pa su se ovi mušrici obraćali njima ibadetom. A sve je to od širka Allahu, dželle dželaluhu. Pa je Allah poslao poslanike da to negiraju (širk).

Svi poslanici su poslani radi toga, sve do našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Pa, kada ga je Allah, dželle ve 'ala, poslao među mušrike od Arapa, ti mušrici su bili različiti po pitanju njihovog ibadeta drugima mimo Allaha. Nisu svi ti mušrici bili na jednome i na istome. Bilo je onih od mušrika koji su ibadetili drveću, bilo je mušrika koji su ibadetili kamenju i kipovima, neki su ibadetili melecima, neki su ibadetili Mjesecu, neki Suncu, neki džinima, neki dobrim ljudima, neki od mušrika su ibadetili poslanicima kao što je Isa, alejhisselam, itd. Pa kada je došao Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, negirao je širk svim mušricima, bez da razlikuje između vrste širka, i pozvao ih je sve u tevhid čisti, u ibadet samo Allahu Jedinome Koji nema sudruga, i to su riječi tevhida – la ilahe illallah. To znači da ne dolikuje da se usmjeri ibadet, ili vanjštinskim djelima, ili nutrinskim djelima, nikome osim Allahu, subhanehu ve te'ala.

Prvi širk (pridruživanje Allahu u Njegovim pravima) se pojavio u vrijeme Nuha, alejhisselam!

Ljudi su bili na tevhidu sve dok se nije pojavio širk, a to se desilo u Nuhovom, alejhisselam, narodu. Tada im je šejtan uljepšao da čine ibadet dobrim ljudima. Na samom startu je to bilo sa stvarima koje vode ka širku. Time što su od tih dobrih ljudi pravili slike. Sjedili su kod njihovih kaburova (grobova) i kući su njima pravili slike i statue, i obožavali su Allaha, dželle ve 'ala, ne te slike. Ali su Allaha obožavali kod tih slika i statua.

Zatim, kad je nestala i umrla ta generacija, došao je šejtan, Allah ga prokleo, onima poslije njih i obmanuo ih je. Natjeravši ih direktno da im ibadet upućuju. Znači, počeli su direktno da upućuju ibadet ovim slikama, statuama i mrtvacima (kaburovima). Kad se pojavio taj širk, onda je Allah, dželle ve 'ala, poslao prvog Resula stanovnicima Zemlje, nakon pojave širka, a to je Nuh, alejhisselam. Zato je Allah, dželle ve 'ala, rekao:
„Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega“.

Znači, svako ko je došao nakon Nuha, alejhisselam, pozivao je da'vom (pozivom) koju je činio Nuh, alejhisselam. A to je koja da'va? To je da'va tevhida, islama.
Zato je rekao Uzvišeni o Ibrahimu, alejhisselam, u suri Es-Saffat, nakon što je spomenuo priču Nuha, alejhisselam:
„Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim“. Ovdje su preveli „iste vjere“, a znači bukvalno „iz njegove skupine“ je bio Ibrahim, alejhisselam. Koja je to skupina? Pod skupinom se cilja ovdje na din – vjeru, na njegovom putu i metodologiji, na tevhidu i obožavanju Jedinog Allaha, dželle ve 'ala.

Svi poslanici, alejhimusselam, su poslati sa ovom osnovom. Jer, tu su se razilazili sa svojim narodima. Kad god bi neki ummet počinio širk Allahu i napustio pravi put (tevhid), Allah, dželle ve 'ala, bi im poslao poslanika koji bi im naređivao Allahov, dželle ve 'ala, tevhid. Pa, kaže Allah, dželle ve 'ala:
„Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu ibadet činite a taguta se klonite!'“
I rekao je Allah, dželle ve 'ala:
„Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: 'Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!'“

Ovdje u ovom ajetu kod riječi Allaha: „Nema istinskog boga osim Mene“, treba shvatiti šta znači ova riječ „bog“. Rekli smo da mušrici nisu imali problem sa tim da vjeruju da je Allah, dželle ve 'ala, Stvoritelj, i u tom smislu bog. Nego su imali problem kod ibadeta samo Allahu. Jer, „ilah“ na arapskom znači „obožavani“, pa kad kažeš „nema obožavanog osim Allaha“, to znači da nema pravo niko biti obožavan – da mu se čini ibadet, osim Allah. To znači „la ilahe illallah.“

Rekao je Allah, dželle ve 'ala:
„A pitaj one koje smo prije tebe od naših poslanika poslali da li smo mi naređivali da se osim Milostivog božanstva obožavaju?!“ Znači, ovdje je bilo razilaženje sa mušricima, oko ibadeta samo Allahu, obažavanja samo Allaha, dželle ve 'ala. Usput je bilo i drugih razilaženja u određenim poglavljima uvjerenja i poglavljima šerijata i zakona, ali osnovno razilaženje je bilo u osnovi vjere – tevhidu, a to je u ibadetu samo Allahu Jedinom, obožavanju samo Allaha Jedinog Koji nema sudruga.
I, zato je narod Hudov, alejhisselam, rekao:
„Oni su govorili: 'Zar si nam došao zato da samo Allahu ibadet činimo, a da napustimo one koje su preci naši obožavali? Učini da nas snađe to što nam prijeteći obećavaš ako je istina to što govoriš?!'

Znači, ovdje imamo dokaz za ono što smo spominjali, a to je da je „ilah“ onaj koji se obožava, a ne bog u smislu stvoritelja. Znači, da je značenje la ilahe illallah da nema niko pravo da se obožava, nema niko pravo da mu se usmjerava ibadet osim Allah, dželle ve 'ala. Zašto? Pa, upravo Hudov narod ovdje u ajetu, kad kažu: „Zar si nam došao zato da samo Allahu ibadet činimo?“ Znači, o tome se radi. Oni su shvatili u šta ih je Hud, alejhisselam, pozivao.

Isto su to mušrici od Arapa rekli našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže, dželle ve 'ala, da su oni rekli:
„Zar da on obožavanje svede na boga jednoga“, znači na ilaha jednoga – jednog koji se obožava i kojem se ibadet upućuje, „...to je, zaista, nešto veoma čudno.“

Problem je u značenju i shvatanju riječi tevhida la ilahe illallah. A to je da je Allah, dželle ve 'ala, Jedini Koji zaslužuje ibadet i da bude obožavan. On, bez ikakvog ijednog sudruga – partnera, ortaka.

Širk nije osnova kod čovječanstva!

Obavijestio nas je Rabb, dželle ve 'ala, o osnovi ljudi prije slanja poslanika, kad kaže:
„Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu (to je početak čovječanstva), pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu i po njima je slao Knjigu sa istinom da po njoj sudi ljudima u onome u čemu se oni razilaziše. A u njoj su se u međusobnoj zavisti razišli samo oni kojima je ona data, i to nakon što su im došli jasni dokazi. Zatim, je Allah Svojom dozvolom uputio ka istini o kojoj su se oni razišli, one koji vjeruju. A Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.“

Na startu – samom početku, imamo da su svi ljudi sačinjavali jednu zajednicu. Prenio je Ebu Ja'la u svome Musnedu i Ibn Ebi Hatim u svome tefsiru, i drugi, da je značenje „jedne zajednice“ tj bili su na islamu, i na ovom značenju je većina selefa. A neki su rekli da su bili na kufru. Kako? Gledajući na stanje prije Nuha, alejhisselam. Tad kad su upali u širk. Ali, ispravno je da su na startu, prije pojave širka, bili ljudi na islamu.
Rekao je Katade: „Bili su svi na uputi, pa je Allah slao vjerovjesnike (ovo „pa“ znači da se nešto moralo desiti prije slanja poslanika, a to jeste da su činili širk ili su se razišli). A prvi vjerovjesnik koji je bio poslan je bio Nuh, alejhisselam.“

Činjenica da su, u osnovi, ljudi bili na jednome oko toga postoje dva mišljenja kod selefa.

- Prvo mišljenje je da su bili na tevhidu kada ih je Allah, dželle ve 'ala, izvadio iz kičmi Adema, alejhisselam. I to je tefsir Ubeja ibn Kaba, radijallahu anhu, kao što je prenio Taberi. Rekao je: „Bili su jedna zajednica kada su bili pokazani Ademu, pa im je tada Allah, dželle ve 'ala, usadio fitru na islamu. I potvrdili su mu, tj Allahu rububijjet, i bili su jedan ummet, svi muslimani. A razišli su se nakon Adema, alejhisselam.“

Znači, ovdje je išaretio na misak (ugovor) koji je Allah, dželle ve 'ala, uzeo od Svojih robova. I taj misak se tefsiri sa fitretskim znanjem koje je usađeno u roba kada se rodi. Kaže Allah, dželle ve 'ala: „Ti upravi lice svoje vjeri iskreno. Prirodnoj vjeri Allahovoj prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahovog stvaranja, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.“
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu: „Svako novorođenče se rađa na fitri.“
Allah, dželle ve 'ala je na ova značenja, također, išaretio kada je rekao: „Ljudi su bili samo jedna zajednica, a onda su se razdvojili. A da nije riječi ranije izrečene od Gospodara tvoga ovima bi već bilo presuđeno u onome u čemu se razilaze.“

Tako, širk nije osnova kod čovječanstva. Naprotiv, osnova je tevhid – islam. Jer, Adem, alejhisselam, i oni koji su bili nakon njega koji su bili na njegovom dinu od njegovih sinova, oni su bili na tevhidu i slijedili su poslanicu njihovog oca Adema, alejhisselam. Zato su došle riječi Allaha, dželle ve 'ala, o Ademu, alejhisselam: „Mi rekosmo: 'Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, a oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati niti će za bilo čime tugovati. A oni koji budu kufr činili i dokaze i ajeta Naše budu poricali biće stanovnici Vatre i u njoj će vječno ostati.'“

Ljudi su upali u širk tada kada su napustili obrede i zakone svojih poslanika, alejhimusalatu ve selam. Kad se ostavi put poslanika, a koji je objavio Allah, dželle ve 'ala, to je ono što ljude odvede u širk i kufr. Zato je došlo u suri Ta-ha, gdje Allah, dželle ve 'ala, kaže: „Izlazite iz njega svi! Reče On. Jedni drugima ćete biti neprijatelji. Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko se okrene od opomene Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu slijepim ćemo ga oživjeti. Gospodaru moj! Reći će. Zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao? Evo zašto – reći će On. Ajeti i znakovi Naši su ti dolazili ali si ih ti zaboravljao, pa ćeš danas tako i ti biti zaboravljen.“

Konflikt i razilaženje svih poslanika sa mušricima je bio u tevhidu ibadeta

Također, u govoru selefa o Iblisu, lanetullahi alejhi, kad su murdžije govorili o kufru Iblisa je dokaz podjele i kategorizacije tevhida. Rekao je Seid ibn Abdilaziz:
„Ko kaže iman je govor bez djela, pa njegov iman je bliži imanu Iblisa. Jer, Iblis je potvrdio rububijjet a počinio kufr djelom.“

Znači, Iblis, Allah ga prokleo, je znao da je Allah, dželle ve 'ala, Rabb, da ga je stvorio, da mu je dao naređenje, da vodi u zabludu Svojom pravdom, kao što je rekao Ibn Abbas, radijallahu anhuma, o govoru Allaha: „Pa ću im, doista, i sprijeda i straga, i s desna i s lijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti“, rekao je Ibn Abbas: „Nije rekao odozgo jer je znao da je Allah iznad njega.“

Znači, generalno, općenito, imaju tevhid rububijjeta, spoznaje i potvrde. Iblis je znao za Allaha, znao je da je iznad njega i znao je da ga je stvorio itd, potvrdio je da je Allah Taj Koji vodi ljude Svojom pravdom u zabludu, pa je rekao Allah, dželle ve 'ala o Iblisu: „Eh, kao što si me u zabludu zaveo, reče...“

Također, Iblis zna za Sudnji dan. Kaže Allah, dželle ve 'ala, o njemu da je rekao: „Gospodaru moj, reče on. Daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni.“ Znači, sve su ovo spoznaje. Zato je rekao Seid ibn Abdilaziz, rahimehullah, da je Iblis potvrdio rububijjet, općenito po pitanju Allahovih djela, a kufr je učinio po pitanju svojih djela, a to se tiče tevhida ibadeta. Znači, toga imamo u govoru selefa.

Pa je tako tvrdnja da je kategorizacija ili podjela tevhida izmišljotina Ibn Tejmijje ili izmišljotina „vehabija“ i da je to batil (neispravno), to ne kaže osim čovjek zindik (otpadnik) – neprijatelj tevhida, muslimana i muvehhida. Zašto ovo? Zato što smo vidjeli da je ta podjela prisutna u Allahovoj Knjizi – Kur'anu, pa čak i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, podjela je prisutna i kod učenjaka prije Ibn Tejmijje. To je spominjao Taberi u svom tefsiru. Također, spominjao je Ibn Mende u Kitabu tevhid, i spomenuta je jasno u govoru Ibn Betta u Ibanetul-kubra, kada je govorio o Allahovim, dželle ve 'ala, imenima i svojstvima, gdje u prvim poglavljima ibn Betta dijeli tevhid na kategorije. I na drugim mjestima.

A prije toga, u govoru selefa u ajetima koji se tiču tevhida u rububijjetu, i da su mušrici potvrdili, općenito i generalno Allahova djela vezana za Njegov rububijjet. Kao što je stvaranje, davanje rizka (opskrbe), davanje života i smrti, upravljanja, puštanja kiše itd. Ovo su, općenito, oni potvrđivali i nije im to predstavljalo neki problem. Čak su neki i sifate (određena svojstva) Allaha, dželle ve 'ala, prihvatili iako kažemo da su činili kufr u nekim stvarima rububijjeta. Zato, kažemo da su općenito prihvatili, ali ne potpuno tevhid rububijjeta. Jer, potpuno prihvatanje Allahovog, dželle ve 'ala, rububijjeta – Gospodarstva, tjera i obavezuje roba da prihvati Njegov uluhijjet, tj Njegovo pravo da bude samo On obožavan, i da se samo Njemu usmjerava ibadet.

Ali, ima ih od mušrika, koji su negirali, na primjer, proživljenje, i tražili su kišu od zvijezda, imali su određene vrste sujevjerja kod sebe itd, a to su od stvari koje se suprotstavljaju tevhidu rububijjeta. Znači, kod ovih mušrika ni tevhid rububijjeta nije bio čist. Ali, kad kažemo generalno – općenito su prihvatali tevhid rububijjeta, gdje je bila rasprava sa njima? Rasprava i konflikt je bio u tevhidu ibadeta. Konflikt – razilaženje svih poslanika sa mušričkim narodima je bio u tevhidu ibadeta, a Kur'an na to upućuje.

Pa tako nas je obavijestio Rabb, dželle ve 'ala, o osnovi ljudi prije slanja poslanika, kad kaže: „Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu (to je početak čovječanstva), pa je Allah slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomenu i po njima je slao Knjigu sa istinom da po njoj sudi ljudima u onome u čemu se oni razilaziše. A u njoj su se u međusobnoj zavisti razišli samo oni kojima je ona data, i to nakon što su im došli jasni dokazi. Zatim, je Allah Svojom dozvolom uputio ka istini o kojoj su se oni razišli, one koji vjeruju. A Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.“

Dokaz za više kategorija tevhida

Znači, naučili smo da ima tevhid koji se tiče Allahovih, dželle ve 'ala, djela i ima tevhid koji se tiče djela robova Allaha, dželle ve 'ala. A to je da rob jedino čini ibadet Allahu, tebareke ve te'ala, bez da mu pridruži – pripisuje nekog u ibadetu, a to je širk. Širk je pridruživanje nekoga Allahu, dželle ve 'ala, u ibadetu, i usmjeravanje ibadeta nekome drugome mimo ili uz Allaha, dželle ve 'ala, to je širk.

Od dokaza za ovu podjelu je ono što je došlo u govoru Allaha, dželle ve 'ala, da je rekao:
„Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim, tako što Mu druge pridružuju (što mu širk čine, da su mušrici).“

U ovom ajetu je potvrđeno njima da vjeruju, jer je došla riječ iman, i potvrđen im je iman, a također, istovremeno, Allah, dželle ve 'ala, im potvrđuje širk. A poznato je da su iman i širk dvije suprotnosti i jedna drugu isključuju i ne mogu se sastaviti iman i širk. Ne može se to dvoje nikako spojiti. A čim su se ovdje spojili, a u Kur'anu nema greške i nema kontradiktornosti, onda znamo da se ovdje riječima „iman“ cilja na nešto posebno. A ne cilja se na iman šerijatski za koji insan zaslužuje nagradu od Allaha. Tako, ovdje u ovom ajetu, „iman“ znači vjerovanje u rububijjet, općenito, u Allahovo Gospodarstvo, da je On Stvoritelj, Opskrbitelj i da upravlja svime, a to takvo vjerovanje nije dovoljno da čovjek uđe u islam. A širk u ajetu znači širk u ibadetu.

Kad pogledaš tefsir selefa u vezi ovog ajeta iz sure Jusuf, vidjećeš da im je jedan govor – identičan, tj svi kažu u prijevodu što je došlo: „Većina njih ne vjeruje u Allaha“ tj ko je stvorio planinu, nebo, ko je vas stvorio, ko spušta kišu, mušrici na sve to kažu da je to Allah. Znači, mušrici potvrđuju ove stvari za Allaha, dželle ve 'ala, a to je tevhid Allahov u djelima Gospodarstva – rububijjeta. Općenit tevhid u Gospodarstvu.

A drugi dio ajeta u prijevodu: „Osim tako što mu druge pridružuju“, osim da mu širk čine, tj u Njegovom ibadetu. Pridružuju Allahu, dželle ve 'ala, druge u ibadetu, čine širk u ibadetu. I to poništava tevhid ibadeta. Jer, tevhid ibadeta (tevhid uluhijje) je ništavan ako je prisutan veliki širk.

Pa, čim su se u ovom ajetu spojile ove dvije stvari (iman i širk) znamo da ima razlike između vrste tevhida, pa su tako u jednu vrstu tevhida, općenito, generalno, vjerovali, iako imaju greške, a to je tevhid rububijjeta, a u drugu vrstu tevhida su širk činili, u tevhidu ibadeta. Tako, ovdje imamo išaret (ukazivanje) da imamo više kategorija tevhida. Dokaz za više kategorija tevhida.

Osnove tevhida!

Pred nama je risala u kojoj ćemo pisati o Allahovom, dželle ve 'ala, pravu – tevhidu. Allahovo, dželle ve 'ala, pravo kod Njegovih robova jeste da samo Njega obožavaju, da sav ibadet samo Njemu iskreno upućuju. Pa ćemo u ovoj risali pisati o tevhidu ibadeta – tevhidul-uluhijje. To je tevhid (jednoća) u Allahovom, dželle ve 'ala, ibadetu.

Tevhid uluhijje – tevhid u ibadetu je jedna od dvije kategorije tevhida.

Tevhid se može podijeliti na više vrsta. Imamo one koji dijele tevhid na tri kategorije:

1. Tevhid rububijje – a to je tevhid u Allahovom, dželle ve 'ala, gospodarstvu. To znači da je Allah, dželle ve 'ala, Stvoritelj, Opskrbitelj, da On upravlja svjetovima i svime što je stvorio.

2. Tevhid uluhijje – a to je tevhid koji se tiče Allahovog, dželle ve 'ala, roba, da samo Allahu pripada ibadet Njegovih robova, odnosno da samo Njega, dželle ve 'ala, obožavaju. Znači, ovo je tevhid koji se tiče djela robova, da oni usmjeravaju svaku vrstu ibadeta samo Allahu, subhanehu ve te'ala.

3. Tevhid esmai ve sifati – a to je tevhid, Allahova, dželle ve 'ala, jednoća po pitanju Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava.

Imamo i one koji tevhid dijele na dvije vrste.

1. Tevhid – Allahova, dželle ve 'ala, jednoća po pitanju spoznaje, ilma (znanja) i potvrde. Znači, ovaj tevhid se veže za akidu, odnosno, šta vjeruješ, kako vjeruješ, znanje, i šta Allahu pripisuješ.

2. Tevhid – Allahova, dželle ve 'ala, jednoća cilja – nijjeta (koga želiš svojim djelima, i kome upućuješ svoja djela) od koga tražiš i djelo samo – kome usmjeravaš djela ibadeta.

Spominjali smo ranije o tevhidu esmai ve sifati, o Allahovim, dželle ve 'ala, lijepim imenima i savršenim svojstvima, pa smo upozoravali na puno problema koji se ovdje pojavljuju. Na mnogo problema kod ovog tevhida kod mnogih ljudi i džemata i trudili smo se, s Allahovom dozvolom, da to koliko je moguće popravimo. I hvala Allahu, dželle ve 'ala, koji nam je dao tu blagodat i znanje pa imamo oko toga ono što smo govorili i pisali, ko hoće nek se vrati i nađe o tome.

Tevhid ibadeta – tevhid uluhijje je tevhid koji se tiče naših djela, i kome usmjeravamo naša djela, ibadet. Znači, učimo ono što pripada samo Allahu, dželle ve 'ala, i usput učimo njegovu suprotnost, a to je ono što kvari ovaj tevhid, i što ga ruši, ili što ga umanjuje. A to je širk Allahu, dželle ve 'ala. Bilo da je to veliki širk koji ruši ovaj tevhid u potpunosti, ili mali širk koji ruši njegovu potpunost i obavezu (obaveznu potpunost).

Ove podjele tevhida, da li ga dijelili na tri kategorije, ili na dvije kategorije, su terminološkog karaktera. One upućuju na značenja koja se istražuju i po pitanju kojih su se selefi – prve generacije muslimana složile. Ta značenja su došla u Allahovoj, dželle ve 'ala, Knjizi – Kur'anu, i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mnogobrojne su predaje koje pojašnjavaju to u tefsirima.

Kada vas neko pita: Gdje da naučim Allahova lijepa imena i savršena svojstva? Da li ima od selefa o tome? Odgovorit ćemo: Ima mnogo, mnogo knjiga koje su napisane na tu temu. Ima dvadeset, trideset... stotinu knjiga po pitanju lijepih imena i savršenih svojstava Allaha, azze ve dželle.

A gdje ćemo naći govor selefa o tevhidu uluhijje – tevhidu ibadeta? Da li ima knjiga koja samo govori o ovome tevhidu – tevhidu ibadeta, od selefa? Malo ćeš teže naći takvu knjigu ciljano o tom tevhidu. Dobro. Gdje se onda nalaze predaje selefa o tevhidu ibadeta? Nalaze se u tefsirima gdje Allah, dželle ve 'ala, govori u ajetima o Njegovom tevhidu po pitanju ibadeta. U tefsiru i ispod tih ajeta možete naći predaje tih selefa. Tu se one nalaze. Pa, tako ko god govori o tevhidu uluhijje – tevhidu ibadeta, on mora da se vraća na tefsir da bi saznao stav selefa po pitanju toga.

"Hutbetul hadže" - Poslanikova hutba!

Ovo je hutba s kojom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počinjao svoj govor, obraćajući se ashabima na hutbama i drugim prilikama!

"Zahvala pripada Allahu, dželle ve 'ala. Samo Njega obožavamo i samo od Njega pomoć tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša. Koga On uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludu odvede, niko ga na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da nema drugog (istinskog) boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov Poslanik.

"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani." (Alu Imran, 102.)

"O ljudi, bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je suprugu (drugu) njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte s imenom čijim jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte, jer, Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa, 1.)

"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postići će ono što bude želio." (El-Ahzab, 70-71.)

Uistinu, naljepši govor je Allahov govor, i najbolja uputa je uputa Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije - svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda će u vatru."

(Ovaj hadis bilježe imami Muslim, Nesai, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ibn Džarud, Ahmed, Abdurrezak, Taberani, Hakim, Bejheki, Tajalisi, Kurtubi.)

Moderna žena - feministkinja - lažno božanstvo - tagut!

Moderna žena voli samo samu sebe!

Prestanimo se pretvarati. Moderna žena ne traži ljubav. Ona traži ogledalo. Eho odjek i komoru. Aplauz. Simpatije. Ona želi pažnju i to zahtijeva. Ona želi poslušnost da je se sluša i to bez da je se ispravi ili ukaže na njene "greške". Ona želi ljubav ali da se ne žrtvuje.

Hajmo to razložiti:

1. Ona ne želi muškarca - ona želi publiku, popularnost. Ona ne traži vođu da je vodi - jer je muškarac upravo to, vođa po prirodi. Ona traži obožavatelja (neuzubillahi). Nekoga ko će joj pljeskati za svaki selfi. Nekoga ko će braniti svaku njenu promjenu raspoloženja. I nekoga ko će plaćati - finansirati njen život iz mašte. Onoga koji kad je se upita šta ti donosiš na stol ili u naš dom? Ona kaže: "Ja sam stol." A istina je? Da je ona samo ukras - dekor.

2. Opsjednuta je ljepotom - ali alergična na odgovornost. Želi potrošiti 10,000 dolara na svoje tijelo. Ali, neće ni prstom mrdnuti da izgradi i pomogne kuću i domaćinstvo. Brojat će kalorije ali ne i karakter. Reći će da želi dijete. Zatim će majčinstvo tretirati kao neugodnost u svojoj karijeri. Moderna žena ne odgaja sljedeću generaciju. Ona vježba za instagram i popularnost - publiku.

3. Njeno tijelo je "sveto" (neuzubillahi) - dok ne dođe vrijeme da poštuje sebe pa kaže: "moje tijelo, moj izbor." Zaštit će svoje tijelo od muškaraca. Ali, ne i od odluka koje uništavaju njeno naslijeđe. Savladala je umjetnost samoizražavanja i izgubila je zaplet sa samokontrolom.

4. Moderna žena - feministkinja - najčešće lažno božanstvo - tagut, koji traži da je se obožava, neuzubillahi, imat će dijete ako ček vrijedi. Moderno majčinstvo je poslovni model. Ne želi oca. Želi finansijera. Ona ne kaže: "Hajde da odgajamo dijete." Ona kaže: "Ti plaćaš račune, dok ja preuzimam zasluge." Izdržavanje dijeteta nije za dijete. To je njena mjesečna nagrada za neuspjelu obavezu.

5. Moderna žena - tagut ne vjeruje u pokornost - već ona zahtijeva lojalnost. Ona glumi boga. Odbija slijediti primjere muškarca i njega kao vođu. Jer, Allah, dželle ve 'ala, je muškarca odlikovao nad ženom i on je vođa, htjela to ona ili ne. Ona odbija da se pokori u bilo čemu, ali očekuje da finansiraš njen način života. Želi titulu, a ne zadatak. Vjenčanje, a ne posao. Odanost, a ne trud. Ona to naziva "jednakost." Ali u njenom riječniku to znači: "Uvijek sam u pravu."

6. Moderna žena - feministkinja, tagut - lažno božanstvo ne traži muža, ona traži prijestolje. Ne želi graditi s muškarcem. Želi vladati jednim. Želi biti obožavana (neuzubillahi) od strane mušrika muškaraca koji je izaberu za božanstvo mimo Allaha. Ona ne želi da se uda. Ona želi biti hvaljena, ali ne i pravo zaštićena. Ona kaže: "Treba mi kralj." Ali ono što ona zapravo misli je: "Treba mi sluga koji će me natjerati da se osjećam kraljevski, čitaj tagutski. Pravi tagut je ova žena. Pravo lažno božanstvo, koje se danas obožava i ima svojih sljedbenika mnogo od mušrika i jadova od muške vrste.

Završna riječ: Ne možete graditi život sa ženom koja je zaljubljena samo u sebe. To je bolesnica. Narcis. Manipulator. Ne preuzima odgovornost nego prebaca krivnju uvijek na tebe. Ona ne želi ljubav. Želi luksuz. Ne želi partnera. Želi moć. Ne želi se pokoravati mužu - muškarcu. Želi biti obožavana i slavljena bez žrtvovanja.

Zato, prije nego se oženiš i prije nego joj daš svoje ime, svoje vrijeme, i svoje sjeme, zapitaj se jedno: Može li ona voljeti izvan ogledala? Jer ako je ona lažno božanstvo - tagut, a jeste, ti nisi muž. Ti si samo još jedan sljedbenik - mušrik, njen obožavaoc. Zato nauči tevhid i sunnet i prepoznaj ih danas.

Sva hvala pripada Allahu, dželle ve 'ala, na početku i na kraju, za Njegov uspjeh i pomoć u razjašnjavanju ovog važnog pitanja - mesele davanja imena i propisa islama i kufra, koje je od jasnih pitanja u šerijatu.

I tako je postalo jasno svima onima koje Allah, dželle ve 'ala, želi uputiti ka tevhidu i sunnetu, da prihvatanje islama onoga koji otvoreno pokazuje znakove i obilježja islama predstavlja pitanje konsenzusa i ono oko čega se selef složio i svi oni koji su ih u dobru slijedili.

I postalo je jasno da su argumenti i dokazi havaridža današnjice, marika, od vrste iskrivljavanja džehmija. Jer, džehmije su iskrivile tekstove u vezi sa svojstvima Allaha, dželle ve 'ala, a havaridži - marici su iskrivili tekstove dvije objave koje su presudile sa islamom ko ispolji znakove islama ne čineći nikakvih djela koja im poništavaju islam.

Znajte, da sumnje i šubhe novotara svih vrsta, a posebno šubhe koje donose havaridži današnjice nemaju kraja. Novotari su pravi sihirbazi u obmanjivanju onih koji nemaju znanja i koje Allah, dželle ve 'ala nije učvrstio čvrstim jekinom - ubjeđenjem. Jer, oni imaju "dokaze" za svoje dalalete i pomagače od strane ljudskih i džinskih šejtana koji pozivaju na stranputicu i varaju mnoge od ljudi. Svaki novotar ima neki "dokaz" za ono u šta poziva. Većina tih novotara su ne samo izašli iz islama, nego su mnogi od njih lažna božanstva - taguti slijeđenja i pokornosti mimo Allaha, dželle ve 'ala.

Pa je, na onome ko želi sebi sigurnost za svoj din da ne gleda u šubhe i sumnje novotara. I da se šubhe novotara od havaridža posebno nisu proširile i da ljudi nisu upecani u njihove mreže i laži, onda mi ne bismo bili prisiljeni da dajemo odgovor na te novotarije, i da ih srušimo, opovrgnemo i potpuno uništimo sa Allahovom dozvolom. Jer, namjera govora o bojkotu novotara i strogoći prema njima, i objašnjavanje osnovih usula - principa u vezi sa meselom davanja imena i propisa islama i kufra, jeste da se ljudi poduče istini sa dokazima, a ne da se opovrgavaju šubhe ljudi. Niti je namjera vođenje rasprava i debata.

Jer, za onog ko nauči temelj ispravno postaće mu jasno koliko su novotari zabludjeli i postaće mu jasno nevažnost onoga što novotari iznose. I neće imati potrebu da zna argumente koji će opovrgnuti njihove laži i obmane. Od jednog muslimana - muvehhida koji slijedi sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se traži da nauči istinu, da je zna, da vjeruje u nju i da radi po njoj.

A od njega se ne traži da zna i nauči šubhe novotara, a što je ponašanje nekih od omladicana danas. Mnogi mladi ljudi traže odgovor na svaku šubhu i sumnju i zabludu na koju naiđu. A to često rezultira zabludom i zbunjenošću. Dakle, ovo je neprocjenjiv savjet: Nauči usul - osnovni princip i ostavi šubhu - sumnju i argumente ljudi koji slijede strasti, novotarije i laži.

Na nama je samo da slijedimo Kur'an, sunnet i selef, i esere (predaje), jer oni koji su bili prije nas nisu nas ostavili da lutamo i da istražujemo i raspravljamo, tako da ih trebamo samo slijediti i odmoriti se. Neka se Allah, dželle ve 'ala, smiluje onome ko govori hakk - istinu, slijedi predaje, pridržava se sunneta i slijedi pravednike.