Osmanistika.ba

U REKTORATU UNSA ODRŽANA PANEL-DISKUSIJA O „HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE“ I NAUČNOM PRISTUPU PROŠLOSTI - Institut za historiju U REKTORATU UNSA ODRŽANA PANEL-DISKUSIJA O „HISTORIJI BOSNE I HERCEGOVINE“ I NAUČNOM PRISTUPU PROŠLOSTI Institut 4 U Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu u četvrtak 04. juna održana je panel diskusija pod nazivom „Jedna historija, jedna istina, jedna Bosna i Hercegovina“, u ...

Mozaik religija, 30.05.2026 Javni servis Federacije Bosne i Hercegovine čiji je zadatak tačno, pravovremeno i objektivno informiranje javnosti.

Na današnji dan, 29. maja 1453. godine, prije 573 godine, Mehmed II Fatih je osvojio Konstantinopolis - Istanbul. Imao je 21 godinu. Bio je to, od pojave islama, 16. po redu pokušaj muslimana da zauzmu ovaj grad. Za 49 godina života osvojio je Bizantijsko carstvo, Trapezuntsko carstvo, Anadoliju, Krim, Transilvaniju (srednja i sz Rumunija i Moldavija), Moreju, Albaniju, srpsku Despotovinu i Kraljevinu Bosnu. Njegove jedinice su konačno kročile i na tlo Italije 1480. godine pod vođstvom Gedik Ahmed-paše. Smrt ga je spriječila u osvajanju Rima. Govorio je 7 jezika (turski, grčki, hebrejski, arapski, perzijski, latinski i slavenski). Matematika, astronomija i teologija dostigle su vrhunac u njegovo doba. Volio je književnost i umjetnost. Pod pseudonimom „Avni“ iza sebe je ostavio Divan – zbirku pjesama. U državi kojom je vladao izgrađeno je oko 500 objekata. Uspostavio je državni sistem – kodificirao brojne zakone. Bio je inženjer arhitekture, lično je napravio fizičke i matematičke proračune za jednu od četiri haubice (Šahi top) koje su probile zidine grada.
Kada su mu "mudre glave" iz njegovog tima savjetovale da ipak razmisli da li se upuštati u osvojenje grada, da li postoji snaga za takvu akciju, odnosno da li bi bilo pametno narušiti odnose sa Bizantom te nudili kompromisno rješenje, izgovorio je čuvenu rečenicu: „Treba pokušati nemoguće da bi se spoznale granice mogućeg.“ Kada je opsada grada bila u toku, izveo je jednu od najčuvenijih vojnih taktika kazavši: „Ako su oni toliko pametni da lancima povežu Zlatni rog (rukavac Halič), mi smo toliko ludohrabri da kopnom prevezemo galije.“ I galije su zaista išle kopnom!

Pogledajte dokumentarni film BHT-a o vakufu Gazi Husrev-bega, unuka sultana Bajazida II i praunuka sultana Mehmeda II Fatiha, bosanskog namjesnika i najvećeg vakifa (dobrotvora) Bosne.

Trajno dobro Gazi Husrev-bega - 27.05.2026. Web: https://www.bhrt.baFacebook: https://www.facebook.com/www.bhrt.baTwitter: https://twitter.com/MultimedijaBHRTInstagram: https://www.instagram.com/...

Dolaskom osmanskog sistema u Bosnu, uz proces širenja islama, kršćanske i druge sljedbe nisu bile ugrožene i na koncu nestale kao što je to bio slučaj sa Crkvom bosanskom nešto ranije, već su u novom sistemu nastavile svoje postojanje i razvoj kroz naredna stoljeća.

Na koncu, sultan Mehmed II Fatih je u odnosu prema “drugima” i “drugačijima” ustvari, samo oživio i povratio praksu “Dobrih Bošnjana” koja je krasila Kulina bana i mnoge druge srednjovjekovne bosanske vladare i velikaše, ali koja se usljed utjecaja vanjskih faktora vremenom bila izgubila, posebno od početka 15. stoljeća.

Ahdnama Mehmeda Fatiha – 563 godine jedne historijske poruke - Autor: Dr. Sedad Bešlija Povodom godišnjice susreta sultana Mehmeda II i fra Anđela Zvizdovića na Milodražu U drevnoj državi Bosni koja je stara preko 1.170 godina svašta se izdešavalo. Njena historija je složena, slojevita i kompleksna. Često zanimljivija i egzotičnija više strancima ne...

Osmanlije na Eurosongu

Na ovogodišnjem Eurosongu, predstavnici Hrvatske, grupa Lelek, pojavili su se s pjesmom "Andromeda" koja kroz koreografiju i stihove tematizira ili asocira na mitološko -običajno shvatanje života katolika u Bosni u osmansko doba. Prema tom shvatanju, katoličke djevojke i žene pretežno u srednjoj Bosni pravile su tetovaže križa i ostalih kršćanskih simbola koje su bile "odbrana" od Osmanlija. Navodno, kako su Osmanlije otimale kršćansku djecu i slali ih u Istanbul da budu janjičari i sluge, katolici su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Po predaji, katolici su tako tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u slučaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile. Tetovirana su muška i ženska djeca od 3. do 18. godine i to na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki petak i u Korizmeno vrijeme pomoću prirodnih materijala kao što su med, ugljen, pljuvačka i majčino mlijeko. Teme su bile: razbojnički križ, Jeličin križ itd. Tetoviranje je bilo redovmo do 1938. godine, a od onda je u padu. Zadnja osoba koja se je sicala tradicijski načinom rođena je 1969., a mati ju je sicala 1984. godine.

Za razliku od mitologije, naučna istraživanja o devširmi u Osmanskoj Državi i Bosni pokazuju prilično drukčiju sliku. Osim što je to bio strogo uređen zakonski proces, konkretno u slučaju Bosne zabilježeni su sljedeći zaključci:

"Sredinom 16. stoljeća muslimani su činili 78% dokumentiranog regrutnog potencijala, dok je taj procenat početkom 17. stoljeća iznosio 87% mladića iz muslimanskih porodica. Regrutiranje nemuslimana ni po čemu se ne razlikuje od muslimana, počev od uzrasta do drugih specifičnosti koje su pratile regrutaciju. Bilo je neznatnih odstupanja od zakonom propisanih normi u pogledu regrutiranja braće ili dvojice mladića iz jednog sela, što je vjerovatno rezultat želje roditelja. U protivnom, na takve pojave bio bi pokrenut spor pred sudom, na koji su roditelji imali pravo, ili na upućivanje žalbe višim instancama, kako je uobičajena praksa kod prekoračenja i odstupanja od zakonom propisanih obaveza. Želja nemuslimana za uvrštavanje u red janjičara prisutna je i u nekim drugim krajevima na području Balkana, ne samo u Bosni." (Više u knjizi: Aladin Husić, Devširma u Bosni - o regrutaciji Bosanaca u janjičare, Orijentalni institut, Sarajevo, 2023.)