Književnost Bošnjaka

Srednji vijek u bošnjačkoj književnosti apsolutno se zrcali na srednji vijek u samoj Europi. Najreprezentativniji primjer iz srednjovjekovne bošnjačke knjizevnosti jeste sam roman o Aleksandru Velikom koji nosi naziv Aleksandrida. Srednji vijek je epoha koja je svoje osnove nalazila u Bibliji, dok je period koji je dolazio nakon nje, Osmanski period, motive za knjizevnost, ali i druga kulturna bogatstva tražio u Kur'anu.
Nakon 1878. godine, nakon dolaska Austro-Ugarske koja obilježava kraj starije bošnjačke književnosti, tekstovi, djela, kao i autori svoje osnove i inspiraciju za djela nalaze i vraćaju se opet na motive Biblije.

⚜️⚜️

Istočno Rimsko Carstvo bilo je zagovornik pravoslavlja na čijem je čelu bio patrijarh. Centar Istočnog Rimskog Carstva bio je Konstantinopolis.
Na drugoj strani Zapadno Rimsko Carstvo bilo je zagovornik katoličanstva, čiji je centar bio u Rimu, na čelu Zapadnog Rimskog Carstva bio je sam, papa.
Granica između ove dvije strane bila je, kao što smo već rekli, na rijeci Drini.
*Dolaskom Austro-Ugarske granica između lijeve i desne strane bila je premještena sa rijeke Drine, na rijeku Savu.
Teritorij Bosne bio je priklonjen Zapadnom Rimskom Carstvu.
Bosna je u tom periodu, kao i danas, predstavljana uvijek kao granična država, čvorište svijeta, država pod vakumom koji je pod pritiskom udara desne i lijeve strane.
Za našu Bosnu se oduvijek,
pa i danas kaže da boluje od Skadarskog sindroma.

Vječito smo granica!

Da li je Bosna samo talog kultura koji su preko nje prešli, zadržavši se ili ne?
Ostavljali su svako po nešto, mi smo pripajali, ali..

Da li je Bosna bila samo granica nakon koje su kulture talozile svoje blago ili je za vrijeme svog bivstovanja ostvarila dio SVOJE bezuslovne kulture?
Dala bi se stvoriti debata, svakako.

Dakle znamo, granica je mjesto gdje "glavni" ulaže sve napore i sredstva da zadrži granicu kakva zapravo ona i jeste ili da proširi granicu na račun drugog.

... ⚜️

Bošnjačka književnost počinje periodom koji nosi naziv starija bošnjačka književnost.
Taj period počinje prvim pisanim tragovima i traje sve do 1878. godine, koja je još poznata kao Aneksija Bosne, odnosno dolazak Austro-Ugarske.
Taj se period starije bošnjačke književnosti može podijeliti na dva temeljna djela:
-srednjovjekovna bošnjačka književnost i
-bošnjačka književnost u Osmanskom periodu.
Kraj srednjovjekovne bošnjačke književnosti, ali ujedno i početak bošnjačke književnosti Osmanskog perioda jeste sam dolazak Osmanskog carstva 1463. godine.
Kako nam je i poznato, Konstantina VII Porfirogenet u svom djelu, koje je napisao svome sinu, a koje nosi naziv De administrando imperio (O upravljanju carstvom) iz 10. stoljeća, opisuje današnju Srbiju i Hrvatsku, gdje između ostalog pominje i "horion Bosonu", što ima značenje zemljica Bosna.

Ona je tada spomenuta kao mali prostor sa dvije župe.
Bosna se poslije širi i u određenom periodu ona je obuhvatala i prostor Srblja, današnji dio Srbije, i prostor Primorja, odnosno današnji dio Hrvatske.

Zbog toga danas postoje stećci u Hrvatskoj i Srbiji, koji se pripisuju kulturnom bogatstvu same Hrvatske i Srbije, a zapravo su nastale u doba Srednjovjekovne Bosne i to na prostorima koji su nekada i pripadali teritoriji Bosne.

Kao što znamo da je crkva imala veliki značaj u samom srednjem vijeku, tako je neizbježno spomenuti i Istočno i Zapadno Rimsko Carstvo čija je teritorijalna granica bila na samoj rijeci Drini.

O tome detaljnije na idućem postu.

⚜️❤️