Zlatko Lagumdžija

Neka različitosti koje nas oblikuju budu naša snaga, inspiracija i bogatstvo — temelj društva koje ih njeguje, uvažava i s ponosom slavi. Zajedno gradimo zajednicu zasnovanu na međusobnom poštovanju, solidarnosti i zajedničkim vrijednostima, kao odgovor na podjele, strah i diskriminaciju.
Dragim prijateljima i svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti želim da Vaskrs provedu u miru, ljubavi, radosti i zajedništvu.
Sretan Vaskrs!

U vremenu koje nosi mnogo neizvjesnosti, izazova i podjela, posebno je važno podsjetiti se koliko su bliskost, razumijevanje i solidarnost vrijednosti koje nas drže zajedno.

Uskrs nas podsjeća da snaga zajedništva uvijek može biti jača od razlika. Dok god jedni drugima pružamo ruku, dijelimo radost i ostajemo oslonac jedni drugima — postoji prostor za nadu, povjerenje i napredak.

Naša različitost, duboko utkana u identitet ove zemlje, ne treba biti prepreka, nego temelj za izgradnju društva koje poštuje, uvažava i njeguje sve svoje ljude. Upravo u tome leži naša najveća snaga i odgovornost — da gradimo zajednicu zasnovanu na vrijednostima koje nadilaze strah, mržnju i podjele.

Dragim prijateljima, građanima i vjernicima katoličke vjeroispovijesti želim miran, ispunjen i radostan Uskrs!

Iza nas je mjesec Ramazana, vrijeme u kojem se uči da budemo bliži jedni drugima, osjetljiviji na potrebe drugih i svjesniji vrijednosti koje nas povezuju. U tišini posta i snazi zajedništva Ramazan nas podsjeća koliko je važno činiti dobro – ne samo riječima, nego i djelima.
U vremenu kada su podjele glasnije od zajedništva, ostaje na nama da biramo razumijevanje, solidarnost i međusobno poštovanje kao temelj svakodnevnog djelovanja.
Svima koji slave Bajram želim da ga provedete u miru, dostojanstvu i radosti, okruženi porodicom, prijateljima i svima koje nosite u srcu, dijeleći sreću i dobrotu.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Precizno i jasno. Komentar Oslobodjenje

Tekst Vildane Selimbegović u Oslobođenju:

Federalni parlament je obezglavljen, Predstavnički dom je smijenio predsjedatelja Dragana Miokovića iz Naše stranke. Njemu se svojedobno omakla uistinu nedopustiva izjava kako je malo pobijenih na Bleiburgu, što je toliko uzrujalo predstavnike pučanstva u našem entitetu da nisu htjeli ni da čuju za ispriku koju je u više navrata ponovio. Miokovićevu smjenu, uz Klub koji čine HDZBiH - HNS, HDZ 1990 - HNP i zastupnici HSS-a i HRS-a, izglasali su zastupnici SDA, Demokratske fronte i Stranke za BiH (SDP je bio suzdržan, navodno zato što su multietnični, no zli jezici kažu da lider SDP-a Nermin Nikšić čuva svoju Vladu u kojoj mu je partnerstvo s Čovićem i bukvalno zlata vrijedno). Otkud DF s HDZ-om? Odgovor na ovo pitanje ne zanima drugog Dragana, onog s čela HDZ-a, njemu je važnije da na dnevni red nije dospjela smjena dopredsjedatelja Mladena Boškovića. HDZBiH sada suvereno vlada entitetom, držeći ključne pozicije u Federaciji. A Komšićev DF mu pomaže, sve zabavljajući nas usput Rezolucijom kojom se osuđuju napadi Irana na zemlje Zaljeva?!

Kada je, u noćnim satima prošle srijede, Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo tu Rezoluciju, RTRS je propustio reći da je i Bosna i Hercegovina jedna od 136 država koje su je kosponzorirale. I to je slika koja govori više od hiljadu riječi, u nju su stale i pokopane ambicije Željke Cvijanović da zakuca našu zemlju i Bošnjake u njoj na onu stranu linije fronta o kojoj tako žarko govori kao o sukobu civilizacija i vlastitom (i partijskom) angažmanu na odbrani hrišćanstva od antisemita, koji listom žive u Sarajevu.

BiH se ugurala na 129. mjesto kosponzora Rezolucije, zahvaljujući instrukciji MVP-a, no kada se debata rasplamsala, ministar Elmedin Konaković je zguran na marginu, a sve su haubice i ostala artiljerija, potpomognuti kojim dronom, usmjereni na ambasadora naše zemlje u UN-u, dr. Zlatka Lagumdžiju, krivog koliko je dug i širok što je Bosnu i Hercegovinu - umjesto uz Sjevernu Koreju, Kubu, Nikaragvu, Rusiju i Izrael - svrstao tamo gdje navodno želimo i biti, uz zemlje Evropske unije i NATO-pakta, pa ako ćemo baš biti sitničavi - i uz većinu islamskih i arapskih država. Predsjedatelj Predsjedništva Željko Komšić poveo je ovu odsudnu bitku pod egidom koja bi - da je prošla - bila i ključni argument članici Cvijanović da vječno ponavlja: BiH bezuvjetno podržava Iran! Ko je ovdje zbunjen, a ko lud?

Da probamo u pomoć pozvati činjenice. Rezoluciju su predložile Saudijska Arabija, Jordan, Katar, Kuvajt, Oman, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein. Tri posljednje bile su suzdržane kada se glasalo o našoj Rezoluciji o Srebrenici, što je odmah polovina za Komšića, koji je, ponavlja danima, podsjetio na to našeg ambasadora i još mu u više navrata, u direktnoj komunikaciji, ponovio da BiH ne treba biti kosponzor?! Iran - tumači nam Komšić - ima pravo da se brani od agresije. No, nikako nam ne govori čemu debata s ambasadorom kad je Predsjedništvo vlasnik spoljne politike? Zašto nije - kao predsjedatelj Predsjedništva - zakazao sjednicu prije Vijeća sigurnosti, već 20 sati nakon usvajanja Rezolucije?

Cvijanović je upravo to tražila, hitno - da ne kažem žurno izjašnjavanje, no ono je izostalo, jer je Komšić odlučio da je za domaću upotrebu puno prijemčiviji populizam bez granica. Ako ćemo pravo, jedan od rijetkih koga uistinu ne treba podsjećati na to ko je bio za, ko protiv, a ko suzdržan, kada je o Rezoluciji o Srebrenici riječ, jeste dr. Lagumdžija, ali i samo uvrštavanje Srebrenice u ovaj populistički obračun pokazuje metu koju cilja Komšić, braneći tobože Iran. To je bošnjački član Predsjedništva dr. Denis Bećirović kome se - jasno je - po svaku cijenu trebaju oteti zasluge i angažman na Rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Napadi su sinhronizirani iz istih onih uporišta koja našu spoljnu politiku dovode u pitanje(?!) tezom: Dodik u SAD nosi pare, a mi Cvijet Srebrenice. Što je samo po sebi savršena ilustracija obračuna u kojima - kad zatreba - strada i Bosna i Hercegovina. Valjda smo shvatili da populizam ne brine za kolateralnu štetu.

Zato se nije zgoreg vratiti na Cvijanovićkinu hitnost. Kolega Ivica Puljić je izračunao da je članica Predsjedništva sjednicu zatražila samo 10 sati prije odlučivanja u New Yorku. Zašto ne ranije? Ako protokol kaže drugačije, zar nije mogla biti telefonska? Puljić nema dilema, gospođa Cvijanović je ukalkulirala odbijanje kosponzorstva, nakon čega bi slijedilo likovanje nad nesnalaženjem naše zemlje, u najblažoj verziji. A u najgoroj, svi oni islamofobični objedi koji se već uveliko vrte u javnom prostoru, o Teheranu podno Trebevića, čiji je cilj proslijediti Bošnjacima breme krivice za potpuni zastoj zemlje na evropskom putu. Podijeliti ravnopravno antizapadni narativ na sve konstitutivne narode, s obzirom na to da su stavovi SNSD-a odavno poznati, da ih praktično podržava HDZBiH, iznimnim angažmanom na obustavi svega što je u nadležnosti Vijeća ministara BiH, a u državnom Parlamentu rušenjem pod vezanim zastavama. Zanimljivo: ni gospođa Cvijanović se nije zalagala za r***i prijedlog rezolucije, za koju su uz ambasadora Moskve stale još Kina, Somalija i Pakistan i koja je šapatom pala. Išla je na sigurno, ispravno procjenjujući Komšićeve poteze, a on je i nije razočarao. Sada s tribina vjerovatno uživa u sarajevskim dramama, makar je i njezin primarni cilj osujećen.

Komšić nam, pak, u svojim intenzivnim nastupima nikako ne govori zašto nije sazvao sjednicu i još važnije - zašto je i dalje, nakon što smo kroz iglene uši ugurani u društvo kome stremimo, istrajan u tezi da je dr. Lagumdžija morao čekati odluku Predsjedništva, pa makar ona došla kad svi vozovi prođu. Još je gore što baš svi znamo da naše Predsjedništvo ionako nema praksu da se usaglasi oko bilo čega, a naročito bitnih pitanja spoljne politike. Ambasador Lagumdžija nas je podsjetio da od početka mandata nije dočekao nijednu zvaničnu instrukciju po sličnim pitanjima s vrha države. Uostalom, možemo samo zamisliti kako bi na tom izglasavanju prošla i naša Rezolucija o genocidu u Srebrenici, ali i stav BiH prema ratu u Ukrajini ili napadima Izraela na Gazu.

A što se tiče Izraela, naprosto ga nema u Rezoluciji koja traži od Irana da zaustavi napade na susjede. Dakle, niko ne traži od Irana da se prestane braniti, jer je baš svima jasno da je Izrael taj koji - uz SAD - napada Iran. Drugo je posve pitanje - šta je nama Iran? Istina živa, Iran je naoružavao Armiju RBiH tokom rata devedesetih, čak i uz (prešutnu) suglasnost SAD-a. No, Iran je - kada je Bosna i Hercegovina u pitanju - pokazao da poštuje opredjeljenja ove zemlje. Čemu onda tolika drama oko spoljne politike kad već domaćih drama imamo i na izvoz? Odgovor je uvijek isti: izborna je godina! Debata o Rezoluciji, sve one haubice i dronovi usmjereni su na dr. Bećirovića i čišćenje terena na koji treba istrčati Bakir Izetbegović. Čija SDA također principijelno smjenjuje Miokovića, ali joj neprincipijelna koalicija s obožavateljem Thompsona nimalo ne smeta. Sve za oktobar!

O Rezoluciji...
Sat pred glasanje sam imao ponovljeno i konačno izjašnjenje predsjedavajućeg Komšića da je on protiv toga da budemo kosponzori Rezolucije, što su od nas tražile zemlje Zaljeva (Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati) i Jordan, te da sjednicu Predsjedništva i njihove interne konsultacije ne može okončati prije narednog dana do kada bi sudbina Rezolucije bila završena i bez nas.
To je konstatovano nakon što sam iznio detaljne činjenice o stavovima drugih ključnih aktera u UN-u, te da je do tada već prijavljeno preko 120 kosponzora (taj broj je na kraju bio 137). Rekao sam mu da su, između ostalih, među njima svih 27 drzava, EU, 32 članice NATOa, sve države kandidati za članstvo u EU, 21 od 22 države članice Lige Arapskih država, ogromna većina OIC država i u konačnici oko 90% država koje su bile u inicijalnoj Grupi prijatelja za Rezoluciju o genocide u Srebrenici kao i sličan procenat onih koje su u konačnici glasale za našu Rezoluciju 23.5.2024. godine u Generalnoj Skupštini UN-a.
Na drugoj strani, na “Ruskoj listi”, predvođeni Rusijom, su bili između ostalih, Izrael, Iran, Bjelorusija, Kina, Kuba, Nikaragva i Sjeverna Koreja.
Podsjećam, Bosna i Hercegovina nije neko usamljeno ostrvo na sredini nekog okeana. Mi smo država u srcu Jugoistočne Evrope.
Sve države Jugoistočne Evrope, sve države EU, sve države kandidati za članstvo u EU, i 32 države članice NATO su bile kosponzori.
Postavljam zato par preciznih pitanja koje se jednostavno odgovaraju sa da ili ne.
- Da li je Bosna i Hercegovina jedina država koja ne treba da pripada ovom društvu?
- Da li su neki od nas, koji treba da brane interese naše države i njenih građana, svjesni šta bi značilo da nismo u ovom društvu?
Uvjeren sam da bi naš izostanak sa te liste obradovao one koji ne misle dobro Bosni i Hercegovini.
Obzirom da je pismo, o kojem je g. Cvijanović znala putem MVP već dvije sedmice, tako tempirano da se može zakasniti sa očitovanjem, konstatovao sam da nam je postavljena providna “zamka”. Ako se iz bilo kojih razloga ne pridružimo kosponzorima Dodik će odmah to iskoristiti kao krunski argument u svojim izjavama da je on branitelj kršćanstva koji se godinama pokušava suprotstaviti “radikaliziranim muslimanima” sa sjedištem u Sarajevu koje on godinama naziva Teheranom.
Razumijem motiv g. Cvijanović koja u Dodikovim planovima želi da nas predstavi kao radikaliziranog dijela “Ruske liste”. Zato sam postavio logično pitanje imamo li uopšte političko i zakonito pravo na odustajanje od kosponzoriranja i zašto bi sebe doveli na suprotnu stranu od EU, NATO i drugih navedenih prijateljskih država. Na to nisam dobio odgovor koji bi nas zajedno vodio ka cilju.
Zbog toga je Misija, kako bi izbjegli postavljenu vremensku “zamku”, okončala uobičajenu višednevnu proceduru slanja Ministarstvu poslednje konsolidovane informacije sa posljednjim presjekom stanja i procjenom očekivanih relevantnih aktivnosti sa zahtjevom za instrukcijom da budemo kosponzori Rezolucije. Kroz svu ovu problematiku sam još jednom detaljno prošao sa Ministrom Konakovićem koji je na osnovu svega navedenog dao instrukciju da se pridružimo listi kosponzora.
Naše obaveze proistekle iz mirovnog sporazuma, usvojena spoljno politička dokumenta, opredjeljenje za članstvo u EU i NATO nas obavezuju da usklađujemo svoju sigurnosnu i spoljnu politiku sa EU. Zato, podsjećam, da smo od mog dolaska na poziciju Stalnog Predstavnika u BiH u UN-u, ovakav “algoritam”, usaglašen sa ministrom i dva člana Predsjedništva, koristili kod sličnih glasanja vezanih za Rezoluciju o genocidu i spomenik Cvijet Srebrenice, kao i za rezolucije i očitovanja podrške Ukraini, Gazi i Palestini.
Bez ovakvog pristupa, koji smo doslovno primijenili i posljednjih dana, mi danas ne bi imali ni Rezoluciju o obilježavanju međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici, ni spomenik Cvijet Srebrenice ispred zgrade UN-a u Njujorku, niti bi imali svoj glas upisan u dokumentima podrške Ukraini, Gazi i Palestini.
Odluka Predsjedništva se nije mogla čekati zato što u prethodne dvije i po godine nisam dočekao ni jednu zvaničnu instrukciju za glasanje po sličnim pitanjima na osnovu odluke Predsjedništva već smo se ponašali na način koji sam vam detaljno opisao.
Predsjedavajući Komšić mi je jasno rekao da sam ovo uradio bez odluke Predsjedništva i da je to od sada moj problem. Moram priznati da me je, ne baš puno, ali ipak donekle začudilo da se ne sjeća da nikad od kada sam imenovan nisam u sličnim situacijama dobijao takve odluke.
Prirodno, Predsjedništvo može donijeti odluku suprotno principima, zakonima, ustavu i međunarodnim obavezama ali za to bi im trebao puni kosenzus i puno ozbiljnog rada nakon toga.
Ne vjerujem ipak da sam trebao pretpostaviti da je baš sada poslije svih ovih godina odlučio da tumači Ustav i zakone tako što hoće da paralizira naše djelovanje u Ujedinjenim Nacijama kroz operativne instrukcije isključivo na osnovu konsenzusom usvojenih odluka Predsjednštva.
Da u ovom slučaju ne bude nikakve dileme, trebali bi naći odgovore na pitanja koja nisu za mene: Zašto npr. Predsjedavajući nije obavio nikakve konsultacije sa kolegama u Predsjedništvu na ovu temu iako su imali vrijeme, informacije i poslovničke preduslove da to radi?; Zašto Predsjedavajući nije npr. sazvao sjednicu u skladu sa poslovnikom na vrijeme ili na standardnim konsultacijama i riješio problem koji su stvorili?
Ili kada već nije uradio ništa od toga, zašto je morao čekati Rezoluciju čiji su kosponzori 137 država, naših strateških partnera, da bi iskazao svoj stav, da nam pravi dilemu, NATO i EU ili “Ruska lista” sa Iranom i Izraelom - koju će Predsjedništvo da nam “raspetlja” kada se sastane po Poslovniku?
Da li je šteta nanesena? Sami možete odgovoriti je li šteta ili nije, što smo za malo “pali” na pripremljenu Dodik/Cvijanović “zamku” pa se sada logično pitamo kako ili sa kojim ciljem nas skoro pa dovedoše u situaciju da svijetu i sebi objašnjavamo da nismo na strani Rusije i Sjeverne Koreje, nego da smo zajedno sa članicama NATO-a i EU? Ako znate činjenice koje sam vam izložio, onda je savršeno jasno da bi bila katastrofa da smo “po Poslovniku donijeli odluku neodlučivanjem” i tako završili na “Ruskoj listi”.
Kada sam ga izvijestio o rezultatima glasanja, kao što sam prognozirao u posljednjih nekoliko sati prije odluke o kosponzoriranju, da je Rezolucija usvojena bez Ruskog veta,u Vijeću sigurnosti UN-u, Predsjedavajući Komšić mi je poručio da je to od sada moj problem i da ću se zato pravdati po Bosni.
Priznajem da me je to malo iznenadilo, jer sam mislio da je i njemu laknulo kada je vidio koje su sve zemlje među kosponzorima, koje nisu, i da je još neočekivano Rezolucija usvojena bez Ruskog protivljenja. Rekao sam mu tada i to mogu svakome ponoviti i sada: moja sreća je što “branim” ovakvu odluku koju su donijeli odgovorni ljudi u okviru svog institucionalnog kapaciteta; moja sreća je da nismo upali u Dodik/Cvijanović zamku pa da se moram pravdati što nismo uspjeli zaustaviti one koji bi nas svjesno ili u neznanju, odveli u krivom smjeru i ostavili u zagrljaju “Ruske liste”.
Bogu hvala danas nam stižu čestitke i zahvalnost velikog broja kosponzora. Najveći broj je onih sa kojima smo bili u ovome zajedno i na Rezoluciji o genocidu i na spomeniku Cvijet Srebrenice.
Na današnjem redovnom sedmičnom brifingu u prostorijama EU Delegacije pri UN-u za zemlje kandidate za clanstvo u EU svim državama kandidatima su se posebno zahvalili predstavnici EU za kosponzoriranje jučerašnje Rezolucije. Konstatovano je da je ovo bila rijetka prilika da su sve članice EU kao i kandidati, među kojima smo i mi, bili jedinstveni pred takvim geopolitičkim i sigurnosnim izazovom. Zajedno smo došli do usvajanja Rezolucije koja će voditi ka daljem smirivanju umjesto širenju rata u širem regionu.
Ne trebam vam posebno objašnjavati šta bi prosperitetno moglo značiti da smo mi bili jedina zemlja od Atlatika do Crnog Mora i Ukrajine koja je ostala na “Ruskoj listi”.
Ne vjerujem da nekome može biti nejasno kakav bi to bio poklon Dodiku i koliki bi pozitivan efekat imao u svojim projektima lažnog borca protiv “radikalnih islamista” da nismo jučer bili među 137 kosponzora u Vijeću sigurnosti UN-a i tako bez konsultacija i bez riječi “poručili” da ne pripadamo porodici evropskih država članica EU i NATO.
Rezolucija i njen prevod se mogu pročitati ovdje.

Slobodnom voljom svojih građana, prije 34 godine Bosna i Hercegovina se opredijelila za nezavisnost i time osigurala međunarodno priznanje i državni suverenitet.
Na referendumu 1. marta glasalo se za zajedničku državu ravnopravnih građana i naroda koji u njoj žive.
Ne smijemo zaboraviti cijenu kojom je nezavisnost BiH plaćena. Isto tako, obaveza nam je da na demokratski način kreiramo državu kakva bi trebala biti, normalna i funkcionalna u službi jednakih i ravnopravnih građana i naroda!
Također, ne smijemo zaboraviti da ono što nas čini Bosancima i Hercegovcima, su naše različitosti koje nas ujedinjuju.
Svim građankama i građanima sretan 1. mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. 🇧🇦

Dragim prijateljima i svim vjernicima želim sretno Badnje veče i Božić.

Aria i Maduro: dvije Venecuele i dva međunarodna prava – paradigma genocida u Srebrenici

Diego Aria i Nikolas Maduro su simboli dvije različite Venecuele i dva dijametralno suprotstavljena odnosa prema međunarodnom pravu. Aria je jedan od miliona ljudi koji je našao utočište u SAD, u Njujorku, od političkog progona i ekonomskog propadanja Venecuele. Maduro je čovjek koji je svoju zemlju i građane doveo do prosjačkog štapa a međunarodno pravo koristio po “crnom udžbeniku dvostrukih standarda” da bi sada “čekao” suđenje u Njujorku zbog upravljanja narko kartelom koristeći mehanizme države kojom je upravljao.
U svojoj zemlji i u međunarodnim diplomatskim krugovima ambasador Aria je simbol prosperitetne i visoko cijenjene zemlje u kojoj danas u siromaštvu živi 9 od 10 stanovnika - zemlje u kojoj je društveni proizvod manji nego prije tri decenije, kada je Aria predstavljao Venecuelu u Ujedinjenim Nacijama, dok je u istom period planetarni društveni proizvod, bogatstvo, povećan za četiri p**a. Maduro je simbol propadanja bogate i prosperitetne države u sukobu sa svojim građanima i progresivnim dijelom svijeta kojem pripada i Bosna i Hercegovina. Poštivanje i jačanje međunarodnog prava na primjeru genocida u Srebrenici oslikava dva svijeta, dvije Venecuele, gdje se u konačnici pokazuje da je “Aria međunarodno pravo” okvir za bolji i pravedniji svijet.
Aria je čovjek koji je pravio Venecuelu i svijet u kojem živimo boljim za sve ljude. Maduro je čovjek koji je “krao” zemlju i njenu budućnost od svojih građana, a prema ostatku svijeta primjenjivao međunarodno pravo i pravdu kroz prizmu duplih standarda i obračuna sa “kolektivnim zapadom”.
Diego Aria, stalni predstavnik Venecuele u Ujedinjenim Nacijama, predsjedavajući Vijećem sigurnosti u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, je prije mjesec dana bio naš počasni gost na otvaranju spomenika cvijet Srebrenice u dvorištu UN-a u Njujorku.
Specijalna zasjedanja Vijeća sigurnosti UN-a u tzv. Aria format, su dobila ime po čovjeku koji je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu uspostavio novu formu rada Vijeća sigurnosti koja je omogućavala slobodan i suštinski dijalog o gorućim pitanjima mira i sigurnosti. Njegov boravak u Srebrenici 1993. godine je otkrio svijetu šta se dešava i šta se sprema Srebrenici i Bosni i Hercegovini.
Vijeće sigurnosti UN-a, kao i vodeće svjetske medije, Aria je upozorio da moramo zaustaviti “usporeni genocid u Srebrenici” (slow-motion genocide) koji se dešava pred našim očima. Prošle su decenije da bi UN čelnici konstatovali da je Srebrenica najveća mrlja na savjesti čovječanstva i u konačnici da bi Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o uspostavljanju dana sjećanja na genocid u Srebrenici i postavili spomenik Cvijet Srebrenice.
U orkestriranoj kampanji protiv Rezolucije, predsjednik Srbije se posebno zahvalio svom prijatelju Maduru za podršku koja je okončala sa njihovih manje od 10% glasova protiv Rezolucije država članica UN-a. U svom oprobanom maniru, predsjednik Srbije je to proglasio pobjedom koju smo mi, nakon toga, ovjekovječili postavljanjem spomenika Cvijet Srebrenice ispred UN-a. Kao što su tada “pobijedili”, te pokazali svoje pravo lice i podršku međunarodnom pravu, tako su i danas Vučić i Maduro pobjednici i promotori istog “međunarodnog prava”.
Za kraj, za sada, niko ne spori da budućnost Venecuele mora što prije preći u ruke njenih građana. Međunarodno pravo i sukladno djelovanje ključnih aktera, uz uvažavanje i naučenih lekcija na greškama iz novije istorije, kada su uspješno uklonjeni razni diktatori, ali je uslijedila neuspješna i u konačnici dugotrajna tranzicija, predstavljaju neophodan bazni okvir “Postmadurovskog” vremena.
Zato danas ne čudi da žal za Madurom upakovan u “brigu” za međunarodno pravo dolazi od velike većine onih koji su pokazali šta misle o međunarodnom pravu kada su činili sve da zaustave usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i postavljanje Spomenika ispred zgrade UN-a u Njujorku.
Nakon današnje sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srbije, ponovljene javne izjave zahvalnosti predsjednika Srbije za sve ono što je Madurova Venecuela učinila na negiranju genocida u Srebrenici nam daje za pravo da podržimo Aria međunarodno pravo i njegovu Venecuelu. Na primjeru genocida u Srebrenici, pred međunarodnim sudom pravosnažno presuđenom djelu, današnja VM (Vučić Maduro) Srbija i Venecuela su jasno pokazale kako izgleda VM međunarodno pravo.

U svakoj krizi se krije prilika za kreiranje boljeg svijeta u mjeri u kojoj imamo zajedničke vrijednosti, odgovornost i ciljeve, djelujući brzo, pametno i ujedinjeni. U ovoj izuzetno teškoj godini za cijelo čovječanstvo, a koja će uskoro biti iza nas, nadam se da će nas predstojeći Novogodišnji praznici ujediniti u potrazi za novim početkom naše zajedničke budućnosti kroz više dijaloga, poštovanja, učenja i razumijevanja. Sve dok smo tu jedni uz druge i jedni za druge, svaki dan će biti pobjeda zajedništva nad podjelama. Dragim prijateljima, građankama i građanima želim sretne novogodišnje praznike.
Sretna Nova 2026. godina!

Godina na izmaku bila je najdramatičnija za Bosnu i Hercegovinu od Daytona. Obilježena je pokušajima secesije koji su, uz jasan stav međunarodne zajednice, definitivno zaustavljeni. Pitanje rata skinuto je s dnevnog reda, a rušenje Daytonskog sporazuma i mira u regionu je spriječeno odlučnim djelovanjem u Ujedinjenim nacijama. Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i postavljanje spomenika "Cvijet Srebrenice" u sjedištu UN-a označili su simboličan kraj projekta razbijanja BiH.
Zapad je nedvosmisleno opredijeljen za stabilnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, uz fokus na vladavinu prava, borbu protiv korupcije i snažne investicije. Južna plinska interkonekcija je, strateški i geopolitički ključan projekat, koji otvara prostor za energetsku tranziciju, obnovljive izvore energije i jače američko i evropsko prisustvo u našoj zemlji.

Lagumdžija iz New Yorka: Projekat secesije u BiH je zatvorena knjiga, rata neće biti Lagumdžija iz New Yorka: Projekat secesije u BiH je zatvorena knjiga, rata neće biti.Ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija...

Dragim prijateljima i svim vjernicima od srca želim sretan Božić.