dnevnikmladogpedagoga

🏹MJESEC KOJI JE POSVEĆEN OSVJEŠTAVANJU VAŽNOSTI DOJENJA🏹

Kao netko tko već 9. mjeseci uspješno doji želi ostaviti nježni podsjetnik o tome kako je dojenje jedno jako zahtjevno, ali divno iskustvo - kada se uspostavi. I da je u redu ako beba ipak mora biti na formuli. Važno je da ste dobro i ti i beba! Sretna mama znači sretna 👶🏻

Kao i većina toga u životu što je dobro i vrijedno - zahtjeva određeno odricanje, strpljenje i vrijeme.

Što mi je pomoglo da uspostavim i nastavim dojenje:

1. Prazna glava i jedan cilj - da uspostavim dojenje
2. Mirno okruženje bez nepotrebnih posjeta (90% vremena u danu, prvih mjesec dana beba stalno sisa, a vi ste polu goli…)
3. Podrška muža i mame (oni su preuzeli sve poslove i brigu oko kuće)
4. Listovi kupusa, toplo hladne obloge, lanolin i izdajalica (ako krene po zlu, a često se desi da krene, mastitis sam liječila kupusom i izajanjem, kasnije sam shvatila da najbrže grudvice koje se stvore izvuče - beba)
5. Odmor, odmor i odmor
6. Ne dozvoliti drugima da vam nameću savjete koje niste tražili - MOŽDA NEMAŠ DOVOLJNO i MLIJEKO TI NIJE MASNO DAJ MU DOHRANU - staviti na ignore, da sam slušala već bi odavno završila sa dojenjem
7. Beba mora plakati, to je njen način komunikacije, svaki plač ne znači da je beba gladna, to razlikovanje plača uči se tijekom prvih mjeseci
8. Nema potrebe brinuti se je li beba ima dovoljno mlijeka, sve dok napreduje i ne gubi na kilaži - ima dovoljno mlijeka
9. Stručni ljudi kojim sam se obratila kada mi je gorilo pod nogama su od presudnog značaja. Evo primjera: otišla sam u DZ zbog užasnih ragada na jednoj dojci, taj bol nisam nikad prije doživjela i nije se popravljalo stanje više od tjedan dana. Prva med. sestra koju sam srela mi je rekla da MORAM bebu stavljati na tu dojku jer će mi biti tako bolje, a doktorica me poslala da snimam UV dojke 🤣 Ne zna se tko se više čudio tome, ja ili druga doktorica koja je snimala UV. Pa bradavica mi je devastiran, a sa dojkom mi je sve ureduuu, to sam vidjela i ja laik🫨Tad sam vidjela da je vrag odnio šalu i pronašla stručnu osobu koja radi u bolnici i koja mi je odmah propisala antibiotsku mast, stvar se riješila za dva dana.
10. Želja za dojenjem

🫶🏼

🤍

Toliko istine u ovome!!

Ja imam sreću da dolazim na more svake godine od kako sam se valjda rodila. Nisam one prve godine jer nas je nesretni rat u tome spriječio… Mama bi znala reći da su znali jako dobro štediti samo da bih mogli vidjeti more. Kasnije je postalo lakše i jednostavnije jer smo imali smještaj kod obitelji u Dalmaciji.

Uz more sam rasla, zaljubljivala se i učila. Kada bi bilo teško plivala bih, pa bi taj teret podijelila s morem. Kada sam bila ljuta i bijesna, plivala bih, pa bi more umirilo moje misli… Kada bi me stigla anksioznost i panika, plivala bih, pa bi more odnijelo sve ono što me guši. Kada sam osjećala teret, taj teret u moru bi postajao lakši. Kada sam željela odletjeti daleko, more bi mi dozvolilo da letim u njegovim dubinama.

Ljuti me što su ljudi kroz godine počeli koristiti more kao nešto vlastito, kao da im pripada, kao da je njihovo. Nabili su ležaljke tik uz more, pa da bi uživao u prvom redu i divio se plavetnilu moraš imati novca. Ljuti me što su materijalizirali nešto što tolike ljude liječi, odmara i donosi sreću. More je svačije i ničije. More nitko ne može imati, a opet svi ga mogu imati, na jedan dan ili sat. More liječi dušu, more ne gleda koje si nacionalnosti, boje kože ili vjere. More te prigrli kao nekog svog. More ne bi smjelo biti luksuz, nego jednako dostupno svima. More nije briga je li pored njega jedeš paradajiz ili kavijar, moru smo svi isti… Ljudi kojima treba odmor, koji trebaju zagrljaj i mir…

More nije vaše ili naše!! More je svačije i ničije. I tako treba ostati… 🌊
•
•
•

Mene malo boli jer sa završetkom školovanja završila su i ljeta koja su trajala 3 mjeseca, pa zaboraviš pisati pisana slova do početka škole… 💔