Vrtić "Bambini" Hadžići

07/04/2026

24/04/2025

Poštovani roditelji,

Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo upravo je objavilo detaljne instrukcije za upis djece u predškolske ustanove za narednu 2025/2026. pedagošku godinu.

Klikom na sljedeći link:

https://mo.ks.gov.ba/aktuelno/novosti/instrukcija-o-upisu-djece-u-predskolske-ustanove-u-skolskoj-20252026-godini

pronaći ćete sve potrebne informacije za rezervaciju mjesta i novi upis.

Lijep pozdrav.

PPU "Bambini"

21/03/2022

💚💙💜 Ljubav ne broji hromosome❤🧡💛

15/02/2022

Prostorno - materijalno okruženje kao poticaj za učenje i razvoj djece predškolskog uzrasta

Formiranjem raznovrsnih centara aktivnosti, koji su međusobno praktično povezani, stvaramo strukturu sobe dnevnog boravka koja pomaže djetetu da se u njoj lakše snalazi i osjeća ugodno. Kvalitetna struktura sobe djetetu pruža preglednost, red, te jasnoću materijala i sadržaja.

Tokom pedagoške godine, centre aktivnosti, kao i poticaje koji se u njima nalaze, mijenjamo, nadopunjavamo prema interesima djece, te plana i programa rada, kako bi uvijek imala mogućnost aktivno učiti kroz igru i zabavu a da im ne postane dosadno i monotono.

"Bambini" - vrtić po mjeri svakog djeteta ☀️

03/02/2022

Pored svakodnevnih usmjerenih aktivnosti za naše mališane, realizira se i Obavezni program predškolskog odgoja i obrazovanja.

Ovaj program namijenjen je svoj djeci u godini pred polazak u osnovnu školu i provodi se u skladu s donesenim programom MONKS-a.

Cilj programa je osigurati svakom djetetu, u godini pred polazak u školu, optimalne uslove, uslove za razvijanje vještina, navika i kompetencija, a sve s ciljem pripreme djeteta za buduće izazove - školu.

16/01/2022

ŠTA NE TREBA DA PITATE DIJETE KADA DOĐETE PO NJEGA U VRTIĆ

Ako ste roditelj djeteta koje ide u vrtić, možda Vam je nekad neko savjetovao da kada dođete po dijete, ne postavljate to čuveno pitanje: “Šta ste danas radili?”.
I vjerovatno ste se zapitali, kako da ne pokažem interesovanje za sopstveno dijete, kako da ne pitam, kako ću onda znati šta rade u vrtiću? Djeluje toliko normalno i prirodno da nekoga koga volite najviše na cijelom svijetu, a niste ga vidjeli čitav dan, pitate kako je proveo vrijeme. Mnogi to posmatraju i kao način da se djeca nauče osnovnoj kulturi i lijepom ponašanju – uljudno je pitati nekoga koga sretneš kako je i šta radi. Kod nas čuveno pitanje: “Šta ima novo?”. A jeste li primjetili koliko često na ovo pitanje dobijete kao odgovor jedno kratko: “Ništa”. Pa, ako odrasli ljudi ne mogu u trenutku da se sjete šta je to novo što im se dešava i što bi trebalo da Vam kažu, kako očekujete to od male djece?
Dakle, ono što prije svega treba da znate, jeste da Vaše dijete, ako je mlađe od pet godina, živi u trenutku. To znači da, kada dođete po dijete u vrtić, ono uživa baš u tom trenutku kada ponovo ugleda Vas, najvažniju osobu u svom životu. Ne kvarite mu radost postavljanjem pitanja: “Kakav je bio tvoj dan?” ili “Šta si radio danas?”, već ga pustite da uživa u tome što je ponovo s Vama, a Vi učinite isto. Osim što ćete djetetu oduzeti taj momenat sreće, vjerovatno nećete dobiti ono što ste tražili. Jer Vaše dijete neće imati spreman odgovor pošto mu je sekund prije nego što ste ga pitali na pameti bilo jedino to koliko je lijepo što Vas ponovo vidi. Djeca uživaju u trenutku i nisu u stanju da, kad im postavite ovakvo pitanje, odgovore onako kako biste očekivali. Sposobnost da opišu svoj dan u vrtiću i ponove ono što im se tamo dešavalo imaju starija djeca.
Osim toga, ako im to pitanje postavljate svakog dana, može im postati odbojno jer će osjećati obavezu da daju neki odgovor iako ga u tom trenutku nemaju. Tako stvarate nepotreban pritisak. Ako dijete zna da ćete ga, čim dođete u vrtić, odmah pitati šta su danas radili, postoji i mogućnost da će odgovoriti nešto što možda zna da bi Vam se dopalo ili će pomenuti neku aktivnost koje se prvo sjeti.
Također, to Vam možda nije palo na pamet, ali djeca ne posmatraju svakodnevne aktivnosti kao odrasli. Ono što bi se nama činilo važnim (recimo nova pjesmica) njima možda nije vrijedno pomena. Drugim riječima, koliko god da nama svaka, i najmanja aktivnost koju djeca imaju u vrtiću djeluje važna, u njihovim malim glavama, to je sasvim drugačije – dan kao i svaki drugi.
Pa, kako da onda, kao roditelji, dođemo do tih dragocjenih informacija? Kako da razgovaramo sa svojom djecom i saznamo kako su proveli dan, a da to pri tome ne izgleda kao forsiranje i stvaranje pritiska djetetu?
Jednostavno – primjerom.
Dajte im primjer kako bi trebalo da komuniciraju o tome kako su proveli dan. Ovo možete učiniti razgovorom s drugom odraslom osobom ili starijim djetetom, dok mlađe dijete sluša, ali i u razgovoru s Vašim mališanom za koga imate tako mnogo pitanja.
Evo, na primjer, došli ste po dijete u vrtić. Vidite slatko i veselo lice i odmah mu kažete: “Zdravo, baš se radujem što te vidim ponovo!”. Dijete će vjerovatno reći nešto slično. Dakle, u tom trenutku kada poslije 8 ili 9 sati konačno ponovo vidite svoje dijete, ne dozvolite sebi da ga zapitkujete. Ni učiteljicu. Ni druge roditelje. Ne uzimajte ni telefon u ruke. Jednostavno razgovarajte sa svojim djetetom. Dok pješačite ili se vozite kući, ispričajte mu kako je prošao Vaš dan – šta ste na poslu radili, da li Vas je neko naljutio ili posebno obradovao, kako Vam se dopao ručak… Poslije svake informacije koju date djetetu o svom danu, napravite malu pauzu. Možda će željeti nešto da Vas pita ili ga možda podsjetite na nešto važno što se njemu desilo pa želi s Vama da podijeli.
Na ovaj način ćete pomoći djetetu da shvati šta je to zapravo što se dešava u toku njegovog dana, a vrijedno je priče i pomena. Vremenom, ovim pristupom davanja primjera, Vaše dijete će samo osjetiti potrebu da i ono Vama kaže kako je provelo svoj dan u vrtiću. Dozvolite mu da samo dođe do toga, da samo razvije osećaj i potrebu da podijeli važne informacije s Vama. To će Vaš razgovor učiniti daleko sadržajnijim i smislenijim, a Vi ćete biti nagrađeni i jednim i drugim – i osmijehom svog djeteta kada Vas ugleda na kraju dana i informacijama o tome kako je provelo dan i šta je novo naučilo u vrtiću!

IZVOR: Zelena učionica

07/01/2022

ZNAČAJ IGRE U ŽIVOTU DJETETA

Igra je jednostavna i dobrovoljna aktivnost svakog djeteta, ali i najvažniji put razvoja ličnosti. Ima važnu ulogu od samog početka djetetovog života. Igrom dijete upoznaje svoju okolinu, uči o sebi, o drugima i o svijetu općenito. Igra je najprirodniji i najlakši oblik učenja jer je dijete u igri motivisano i angažovano. Dijete kroz igru razvija osjećaj sigurnosti, samokontrole, samostalnosti, razvija vještine te jača samopouzdanje. Važno je da dijete istražuje, otkriva, da dodirne, rastavi, isproba, pomiriše jer svojim iskustvom i zaključivanjem se intelektualno razvija. Važnu ulogu u djetetovom razvoju imaju odrasli koji trebaju poticati dječiju igru, osigurati adekvatan prostor, vrijeme i materijale potrebne za igru. Uloga odgajatelja-učitelja je također jako važna jer potiče razvoj djetetovih vještina i sposobnosti, potiče ga na komunikaciju i saradnju s vršnjacima te ga uključuje u aktivnosti. Igrom se dijete priprema za budućnost te je ona zbog toga neophodna za njegov daljnji razvoj.

04/01/2022

ZAŠTO JE RANO DJETINJSTVO VRIJEME
BESKRAJNIH MOGUĆNOSTI ?

Rano djetinjstvo predstavlja iznimno važan temelj za zdravlje, učenje i ponašanje tokom cijelog života. Tokom prvih godina života, djeca se mijenjaju iz zavisne i bespomoćne novorođenčadi u aktivnu djecu koja hodaju, pričaju i rješavaju probleme. Ova dramatična promjena dešava se uslijed kompleksnog
međudjelovanja prirode i odgoja, gena i okruženja. Odgojne odlike okruženja i odnosi koje djeca razviju s roditeljima, skrbnicima, porodicom, odgajateljima i zajednicom imaju jedan od najvažnijih i najdugotrajnijih utjecaja na njihov razvoj. Razvoj djeteta je postepeni rast kapaciteta djeteta da vidi, čuje, govori, kreće se, razmišlja i rješava probleme. Sva djeca razvijaju slične sposobnosti, ali različitim tempom, zavisno od njihove genetike i
uslova u kojim odrastaju. Društveno i fizičko okruženje u kojem se djeca podižu ima tendenciju da utječe na to da li će ona razviti znatiželju, entuzijazam prema učenju i samopouzdanje. Proces razvoja zahtijeva da se određeni poticaji dese u određenim vremenskim periodima. Odrasli koji se
brinu za dijete, uključujući roditelje, porodice, zdravstvene radnike, učitelje, socijalne radnike i druge, dužni su osigurati ove poticaje.

27/11/2021

SPRETNI PRSTI - SPRETAN JEZIK

Utjecaj impulsa iz mišića ruku je od velikog značaja u predškolskom uzrastu, jer u velikoj mjeri utječe na formiranje motornih - govornih oblasti.
Danas znamo da kad razvoj fine motorike zaostaje, da posebnu pažnju moramo obratiti na razvoj govora i obratno.
Preporuka je da se razvoj govora kod djece stimuliše i putem vježbanja pokreta prstiju na rukama.
Predlažemo NTC TAPŠALICE, kao i pjesmice koje aktiviraju male šake. 🌻

20/11/2021

SVJETSKI DAN DJECE 🌞

Svjetski dan djece obilježava se svake godine 20. novembra jer je toga dana 1989. godine usvojena Konvencija o pravima djeteta.

"Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me sputavati."

14/11/2021

PRVI DAN U VRTIĆU - Ko će teže da podnese dijete ili ja?!
U procesu uspješnog prilagođavanja djeteta na kolektiv, ključnu ulogu igra stepen fleksibilnosti i volje roditelja za ovaj korak. Dosadašnje iskustvo u radu sa djecom pokazalo je da su lekcije iz udžbenika na temu adaptacije veoma korisne, ali da se u njima zanemaruje nešto što smo mi, odgajatelji, kao aktivni učesnici u tom procesu uočili, a to je da je uvijek lakša adaptacija djeteta nego roditelja. Naša preporuka je da se proces privikavanja djeteta i roditelja uvodi postepeno. Dan kada treba da se odvoje od svog djeteta i da ga puste u život, veoma je važan za roditelje. Djeca ga se kasnije skoro i ne sjećaju, naročito ona djeca koja su u najranijem uzrastu stupila u kolektiv. S druge strane, za roditelje je to dan pred koji počinju preispitivanja i odugovlačenja (“Moramo li, hajde da ga pustimo do proljeća…..ili, dok mu prođe rođendan“), svo vrijeme pokušavajući da nađu rješenje za situaciju.

MORAM DA SE VRATIM NA POSAO, ŽELIM TO, ALI KAKO ĆEMO DA BRINEMO O DJETETU?!
Suštinski, u procesu uspješne adaptacije djeteta na kolektiv, ključnu ulogu igra stepen fleksibilnosti i volje roditelja za ovaj korak. Ukoliko se roditelj koleba, ima “plan B“ u vidu nane, dede, tetke, strine, dadilje, ukoliko su kod roditelja izraženi strah, nepovjerenje i panika, dijete će to primjetiti i to će se loše odraziti na uspješnost prilagođavanja i socijalizacije. Prvi i ključni korak je da sami sa sobom donesete odluku da je vrijeme za vrtić. Tom prilikom, stavite na papir sve ono pozitivno što će taj preokret donijeti Vama i Vašoj porodici (olakšana materijalna situacija, zadovoljstvo napredovanjem u karijeri) i sa druge strane negativno (eventualna loša reakcija djeteta na kolektiv) i vidjet ćete da li je pravi trenutak za odvajanje.

NAJČEŠĆA PITANJA RODITELJA U TOKU ADAPTACIJE:
• Koliko dugo traje prilagođavanje? • Kako će ono bez mene? • Šta smijemo da ponesemo od kuće? • Može li dijete da dovodi/odvodi neko drugi? • Možemo li mi prisustvovati prilagođavanju? • Šta vi radite ako oni plaču? • Koliko vremena danas može da ostane? • Da li smije da koristi svoju dudu, flašicu? • Šta da radim ako dijete sutra ne želi da dođe, ako puno plače? • Smijem li ja da virim od nekud? • Kada će moći da ostaje po cijeli dan?

Proces privikavanja na kolektiv je nešto što je vremenski nemoguće predvidjeti. Kod svakog djeteta je on individualan, pa tako i dužina adaptacijskog perioda varira od djeteta do djeteta. Ono što se pokazalo u praksi, to je da se djeca uglavnom priviknu na kolektiv poslije dvije nedjelje kontinuiranog dolaska. Naša preporuka je da se proces privikavanja djeteta i roditelja uvodi postepeno. Ovo podrazumijeva da prvi dan, dijete bude 30-ak minuta u novom kolektivu. To je dovoljno vremena da dijete “snimi” prostor i ode kući uz dogovor da će sutra opet doći. Slijedećeg dana dijete ostaje maksimalno sat vremena i to tako što se pozdravi sa roditeljima, oni mu kažu da idu na kratko do prodavnice, da kupe nešto što dijete voli (npr. slatkiš) i odu bez obzira na reakciju djeteta (plač, dozivanje...). Veoma je važno da dođu nakon isteka dogovorenog vremena i donesu to što su obećali da će kupiti jer dijete tako stiče osjećaj povjerenja i sigurnosti u roditelje da će se oni uvijek vratiti po njega. Nakon toga svaki slijedeći dan se dužina boravka djeteta produžava u zavisnosti od toga kako dijete reaguje. Naravno, ukoliko bi dijete burno reagovalo, roditelj bi bio pozvan da u najkraćem roku dođe.
Često roditelji pitaju da li mogu da budu prisutni dok se dijete adaptira. Naš odgovor je: “Što kraće, samo onoliko koliko je neophodno - pri dolasku i odlasku“. Ukoliko roditelj zajedno sa djetetom bude u grupi dok se ono adaptira, ono je svo vrijeme upućeno na njega (dodaje mu igračke, vuče ga za ruku od kutka do kutka u sobi), čime potpuno zanemaruje drugare koji su oko njega, a to je suprotno od onoga što adaptacijom pokušavamo da postignemo - socijalizacija djeteta unutar kolektiva. Također, ako je roditelj duže ostao u prostoru gdje djeca borave, dijete će se navići da je on tu, vezaće ga za taj prostor i svaki naredni dan će patiti jer će očekivati da su mama i tata “baš tu gdje su već bili i igrali se sa mnom“. Ono što je također značajno, već dolazeća, adaptirana djeca bi u tom slučaju tražila i bila tužna što njihovi roditelji nisu zajedno sa njima.
Kako će proces prilagođavanja izgledati u mnogome zavisi i od uzrasta djeteta i od toga da li je već bilo u kolektivu. Mlađa djeca, po pravilu, burno reaguju, jako plaču prilikom odvajanja od roditelja, što je i očekivano, jer je to znak da dijete reaguje na pravi način na odvajanje i da dolazi iz porodice gdje vladaju dobri odnosi (naravno da dijete više voli da bude sa mamom i tatom kod kuće, nego u vrtiću). Takva burna reakcija je, po pravilu, kratkotrajna, dijete plače jedan minut, a onda, čim mu nešto ili neko skrene pažnju, prestaje i uključuje se u igru. Naravno, ono se s vremena na vrijeme sjeti, opet zaplače ali je to sve kratkotrajno i može mu se skrenuti pažnja na nešto drugo. Važno je da se dijete navikne na prostor, na drugu djecu, na odgajatelje, a kako vrijeme odmiče, ono će se postepeno uključivati u sve elemente režima dana.

23/10/2021

POLAZAK U VRTIĆ

Polazak u vrtić je težak, kako za djecu tako i za roditelje. Očekivano je da dijete burno reaguje, da plače, da Vas doziva, ali Vi ste roditelj i treba da budete na visini zadatka jer ćete tako olakšati svom djetetu.
- Budite smireni, nikako djetetu ne pokazujte svoju zabrinutost, ili žalost što ga ostavljate,
- Nemojte se iskrasti bez pozdrava sa djetetom,
- Izađite odmah pošto ste se pozdravili. Ne otežavajte mu otegnutim opraštanjem. Koliko god Vam bilo teško oslobodite se ručica, koje su Vam se uhvatile za nogu i pozdravite se na uobičajen način, mašući i osmjehujući se i govoreći umirujuće riječi („mama i tata idu na posao i doći će po tebe…” ). Zatim krenite bez osvrtanja!

PRVI DAN I RASTANAK

Trudite se da ne pokazujete svoje uzbuđenje, djelujte samouvjereno, sigurno. Trudite se da djelujete vedro i raspoloženo da dijete ne bi zbog Vaše napetosti i oklijevanja osjetilo da nešto nije u redu, a znamo koliko je teško gledati dijete kako plače.

KRIZNI TRENUTAK

Roditelji bi trebalo da znaju da je trenutak rastanka krizan i da se većina djece nakon što roditelj ode primiri i zaigra. U vrtiću su učiteljice/odgajateljice obučene da adaptiraju djecu i ponudiće djetetu kako igračke, tako i nježnost i zagrljaj da bi se dijete što pre osjetilo sigurnim i zaštićenim.
Iako se rastanak smatra kriznim trenutkom, pravi krizni trenutak je trenutak kada ste obećali da ćete doći po dijete. Ispunjenje ovog obećanja daje sigurnost Vašem djetetu, dok neispunjenje budi još veće strahove. Znamo da mala djeca ne znaju da gledaju na sat, ali vrlo dobro znaju odrednice kao što je poslije užine, prije spavanja, poslije ručka!!! Zato kada govorite da OBEĆAVATE djetetu kada ćete doći držite se ovih odrednica i obavezno ispoštujte svoje obećanje. Svako kršenje dogovora može značajno poljuljati povjerenje u Vas i otežati proces adaptacije.

NAKON VRTIĆA

Provodite planirano više kvalitetnog vremena sa Vašim djetetom. Ovo mu daje ravnotežu u ovom teškom periodu. Radite sve ono što Vaše dijete voli, šetajte, posjetite nanu i dedu, idite u igraonicu, posvetite vrijeme Vašem djetetu onako kako ono želi.