31/01/2026
Ako bi bar 50% gradjana procitalo ovaj tekst, koliko bi ih reklo da, tako je, imacu to na umu svaki dan?
Nešto razmišljam možda bi zaista najbolje bilo da se kompletna Bosna i Hercegovina na godinu dana isprazni. Da nas sve, bez izuzetka, isele s ove zemlje. Da nas pošalju negdje gdje nema pitke vode, gdje je zemlja jalova, gdje se ne diše slobodno i gdje je svakodnevna borba za goli opstanak.
Da nas tamo zadrže barem godinu dana.
Bez naših rijeka, bez šuma, bez planina, bez rudnih bogatstava, bez plodne zemlje, bez mira koji ovdje još uvijek imamo.
Možda bismo se tek tada vratili svjesni kakvo bogatstvo imamo i koliko smo ga olako prokockali. Jer ovdje se većina ponaša kao da ima rezervnu državu. Kao da imamo rezervne rijeke, rezervnu zemlju i rezervni zrak. Nemamo. Imamo samo ovo.
Umjesto da čuvamo ono što nam je zajedničko, što nam je Bog podario, mi se dijelimo po imenima. Po tome kako se zovemo, kako se prezivamo, kako se krstimo ili klanjamo. Dijelimo se dok nam pred očima odnose vodu, sijeku šume, zagađuju rijeke i rasprodaju zemlju.
Dok se mi međusobno prebrojavamo, drugi se bogate. Dok se mi svađamo oko imena, drugi odlučuju o resursima. Te podjele su direktan uzrok ovakvog stanja jer razjedinjen narod je najlakše prevariti i opljačkati.
Nedostaje nam lider. Ne vođa radi funkcije, nego čovjek s kičmom, vizijom i potpunom posvećenošću ovoj zemlji. Nedostaje nam odgovornost i poštovanje prema državi koju su generacije prije nas branile, krvlju sačuvale i ostavile nama u nasljedstvo.
Danas se ta zemlja ne brani, ona se rasprodaje. I to bez imalo stida.
Najveći problem Bosne i Hercegovine nisu ni stranci ni komšije. Najveći problem smo mi sami jer pristajemo na podjele, šutimo i okrećemo glavu dok nam uzimaju budućnost.
Ne nedostaje nama resursa. Nedostaje nam svijesti, odgovornosti i posvećenosti prema zemlji koju smo vijekovima čuvali, a danas je olako gubimo.
Vrijeme nam ne ističe polako.
Vrijeme nam curi. 🇧🇦