24/03/2026
Kada smo na ivici snage, a dijete je umorno i osjetljivo, cilj je preživjeti. Naravno, lakše je to reći nego učiniti, ali kada se zapitamo šta je to što nam u tom trenutku treba, duboko u sebi čeka potreba da budemo sigurni, a to postajemo kada se umirimo ili "uzemljimo".
Evo nekoliko primjera koji meni pomažu:
Kada smo u autu, a gužva je i dijete želi izaći iz sjedalice što prije ili prosto ne želi biti mirno, možemo preusmjeriti njegovu pažnju, a kako to izgleda na različitim uzrastima:
1-2 god: "Šta se to čuje? Čuješ li brrm-brrm? Gdje je kamion? Ma je li to mooožda kamion na točkovima, ma nee, on je na sankama..."
2-3 god: " Viidim nešto crveno, možeš li i ti?" Tražimo boje, oblike, šare..
4+: "Šta sam to vidjela na nebu, pogledaj, to je neeki čudni oblak, pa on je u obliku sladoleda, izgleda kao da se topi..." Može i zgrada da primi neki oblik, sve što vidimo oko sebe. Humor nam pomaže da otpustimo stres.
Dok se igramo, nesvjesno se umirujemo. Umjesto da tvoj mozak vrti film: "Opet gužva, opet plače, kad ćemo stići, šta ću za ručak?", ti se vraćaš u sadašnji trenutak, fokusirajući se na vanjske stimuluse kroz igru, regulišeš sopstveni stres.
ALI..
sasvim je u redu i da ti nije do toga, da ti treba pauza od svega i da ti treba razgovor sa nekim. To mogu biti i prijatelji, komšije, vjerski učitelj, psiholog, grupe roditelja ili možeš pisati za savjet i ovdje u DM.
Pišite u komentarima šta je to što vama pomaže, možda i vaši savjeti nekome budu koristili.
