"Alterico"

"Alterico" Prirodna bogatstva R.Srbije imaju svoje mesto u ocuvanju zdravlja. Kvalitet, aroma, ukus, vrhunska h

24/10/2022

...

24/10/2022

❤️

04/06/2019

Da li je ispravno reći srbski ili srpski jezik?
srbpski

Odavno postoji rasprava na društvenim mrežama da li se ispravno kaže za naš jezik da je „srPski“ ili je „srBski“. Kako ja govorim srBski, pa me stalno zbog toga ispravljaju govoreći mi da sam nepismen, dužan sam da dam svoj doprinos ovoj raspravi. Pri tome naglašavam da sam veoma kvalifikovan i pozvan da iznesem svoj stav po ovom pitanju, jer preko pedeset godina upotrebljavam ovaj jezik sa kojim sam se čak sav svoj životni vijek uspješno sporazumijevao i to sa ogromnom večinom ljudi koji uopšte ne govore srbski jezik. Dakle, pozvanost da govorim o ovoj temi je neupitna.

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, braćo i sestre, sapatnici, srbski i srpski nijesu isti jezik.

Od srpskog jezika nije nastao niti jedan drugi politički jezik, a od srbskog jesu, počev od latinskog, pa preko grčkog koji nam je uzeo i slova, pa do hrvackog, bosanskog, crnogorskog, bugarskog, makedonskog i da ne nabrajam dalje.

Srbski jezik je u stvari taj nekakav izmišljeni indo-evropski jezik koji ima toliko veze sa Indijom koliko su taj jezik naši bijeli orlovi[i] tamo odnijeli, pa sada mnogi nepotpuno školovani lingvisti akademske sredine, šire laži da smo od Indusa dobili jezik, a u stvari je odrnuto. Iz Indije smo dobili samo njihove stanovnike.

Jer, svi koji hoće da vide, vide da je bijela rasa osvajačka i da je dopra do svih kutova Zemljine gromade (više liči na gromadu nego na kuglu). A zna se i ko su nosioci širenja gena bijele rase - Srbi kao zaštitnička kasta tog prvobitnog bjelačkog naroda i njegove podgrupe Skiti, Kelti, Geti (Goti), Gali i sl. Zato je i jasno zašto je ovolika rasprostranjenost srbolikih jezika po vascijeloj Zemljinoj gormadi.

Dakle uzaludno je prepiranje šta je ispravnije reći srbski ili srpski, pošto su to dva jezika. Srpski jezik je nastao od srbskog trudom lingvista da ga popeglaju, da uvedu standarde i pravila i u jezik. Jer je stigla ta nekakva era pospremanja. Tu prvobitnu časnu namjeru naučnika lingvističara da se jezici sređuju radi lakšeg učenja strancima, su Zapadnjaci iskoristili da drobe lingvistikom velike narode na manje, jer su upravljiviji.

Jer kako nije baš zadovoljavajuče išlo drobljenje naroda preko uvođenja različitih vjera, onda se prešlo na uvođenje političkih imena za isti jezik, pa je žargonima srbskog jezika davano posebno ime, kako bi se poklapalo sa imenom nacije koju su krenuli da prave od srbskog naroda. Pa su tako i srpski lingvisti krenuli da kanališu razbarušeni srbski jezik i prave od njega srpski, kako bi se uspješno napravila razlika između nacija u nastajanju i time umanjila veličina srbskog naroda.

Sređivanje jezika ponekada i nije tako loša stvar, ali ako su namjere časne, a mnogo češće nijesu, jer sve to u stvari dolazi od strane naših vijekovnih neprijatelja. Nema zaista ništa loše u ideji Save Mrkalja da od razigrane srbske azbuke krene da pravi jednoglasovno pismo.

Jezik je živ i evoluira i normalno je da starosrbski jezik odudara od sadašnjeg srbskog, pa se može naći kakav pametnjaković da negira vezu starosrbskog jezika, pogrešno nazvanog indo-evropski, sa ovosrbskim jezikom, ali su korijen i srž oba jezika proistekli iz istog narodnog uma. Isti mozgovi su ga oblikovali, a govor tj. jezik nekog naroda je u stvari otisak njegovog mentalnog sklopa. Promjenom govora tj. jezika nekom narodu, se mijenja i njegov mentalni sklop, kao i karakter. I to je proces koji traje i nije ga moguće zaustaviti, ali ga je moguće usmjeravati.

Zato je od svih ratova najopasniji i najučinkovitiji rat riječima.

Prvo je bila misao, pa glas pa slovo, zato nama sve ide kako ne treba u nametnutom ratu, kada smo dozvolili da nam se uzme srbski jezik i počne predstavljati kao mnogi drugi.

Govoreći srbski stavljamo do znanja da smo stari narod koji je podario što-šta ovoj zapadnoj civilizaciji, kao i mnogim drugim, a govoreći srpski stavljamo do znanja da smo mladi narod kojem su prebili obje noge pred maraton.

Duško Bošković, 15. deveti mjesec 7524(2016) godine

06/04/2013

Села у Србији - Villages in Serbia

Гостопримство и срдачност домаћина, и то она природна, спонтана и никако увежбана, главне су одлике атмосфере боравка у српским селима. Туриста у било ком селу у Србији неће се осећати као странац, биће прихваћен од свог домаћина као блиски рођак и драги гост, чија свака жеља мора бити испуњена. На сваком кораку дочекаће га топлина, осмех, предусретљивост и присност, потпуно неуобичајени за остатак планете.

Села Србије су праве еколошке оазе, без загађења савремене цивилизације, са благом климом, чистим ваздухом и здравим намирницама. Састојци за храну коју домаћини припремају на традиционалан и здрав начин, потичу са његовог имања и туриста може свакодневно да се увери да су то биљке и животиње узгајане на природан начин.

Мириси, звуци и укуси села су оно што га чини посебним, лепшим и пријатнијим од града. Од Војводине на северу, преко западне, централне, источне и јужне Србије, постоје разлике у многим детаљима, али свуда у Србији ритам живота села је ритам природе: смена годишњих доба, прелазак из радног дана у ноћ одмора, природни поредак ствари и људи.

Сеоски туризам није само боравак туриста у сеоским домаћинствима, већ обухвата и излете у околне пределе, обилазак природних атракција и културно-историјских знаменитости краја, традицоналне, фолклорне и туристичке манифестације, спортске и рекреативне активности у природи, продају занатских и ручних радова и сувенира и хране и пића из кућне радиности.

Традиционални знак добродошлице у српску сеоску кућу је послужење залогајем вруће погаче натопљене у со. Потом следи слатко од локалног воћа или мед са чашом хладне изворске воде, а за наздрављање ту је домаћа ракија или вино. Гост и домаћин ће се затим упознати и упитати за здравље и породицу, уз мезе: сир, кајмак, шунку или пршуту. Ручак са јелима по традиционалним рецептима тог краја, има и посебан зачин – пажњу и љубав с којом домаћице спремају своја јела.

Гост се са домаћином договара хоће ли да буде класичан туриста или жели активан одмор тако што ће боравак да искористи за упознавање свакодневног живота и рада на селу. Може, али не мора, да помаже домаћинима у свакодневним кућним пословима, на њиви и код збрињавања стоке. Боравак на селу у природи пружа туристима и могућности за шетње по ливадама и шумарцима, обилазак оближњих пећина, извора и водопада, могућност лова и риболова, јахања и планинарења, брања шумских плодова и лековитог биља или уживање у народним обичајима, играма и песмама тог краја.

Сеоска домаћинства своје гостинске собе опремају у складу са традицијом свога краја, по специфичном осећају за лепо, топло, ушушкано и угодно. Спавање на перјаним јастуцима, у дрвеним креветима, у молованим собама са дуњама на ормару и ћилимом на зиду, гарантује здрав сан. Ујутро, и пре него што се пробудите, знаћете да сте на селу – по петловима. А онда следи звук вађења воде из бунара, најпријатније воде за јутарње умивање. Питоме краве у штали су већ дале свеже млеко за доручак, па сад на миру жваћу сено. Овце, козе, свиње, говеда, коњи – можете да их нахраните и помазите у току дана или чак одведете на испашу на оближње ливаде.

А кад крене својој кући, гост може као сувенир да понесе и теглу домаћег меда, мало шунке или пршуте, качицу сира или кајмака, флашу ракије или младог вина, теглу љутог ајвара...
-----------------------------------------
The natural, spontaneous and never phony hospitality and warmness of the hosts are the key elements of the atmosphere experienced when staying in a Serbian village. A tourist will not be made to feel like an outsider in any village in Serbia; he or she will be accepted by the host like a close relative and dear guest whose every wish is to be fulfilled. Around every corner warmth, smiles, consideration and affection await the tourist, something which is hard to find in other countries.

Serbian villages are ecological oases; free from the pollution of modern civilisation, they have a mild climate, clean air and healthy foods. The ingredients which the hosts use to prepare food in a traditional and healthy way come from their own property and the tourist can be secure in the knowledge that the vegetables and animals are grown and raised naturally.

The smells, sounds and tastes of a village are what make it more special, more beautiful and more pleasant than the city. From Vojvodina in the north, through the western, central and eastern regions, to southern Serbia, the individual details vary, but the life-rhythm of villages all over Serbia is the rhythm of nature: the coming and going of the seasons, the transition from the working day to the restful night, the natural order of things and people.

Village tourism is not limited to tourists simply staying in village households. It also entails trips to surrounding areas, visiting the natural attractions and cultural and historical sights of the region, traditional folklore and events put on for tourists, outdoor sports and recreation and buying crafts, handmade items and souvenirs, as well as homemade food and drink.

A traditional welcome to a Serbian village house involves the serving of bite-sized pieces of warm pogača (home-made bread) dipped in salt. Next up is slatko (a sweet preserve) made from local fruit or a helping of honey with a glass of chilled, spring water, while a drink to your health is done with local rakija (Serbian brandy) or wine. The guest and the host will then get to know each other, asking after each other’s health and family over a cold starter of sir (cottage cheese), kajmak (kaymak – similar to clotted cream), šunka (ham) or pršut (proscuttio – cured ham). A lunch consisting of dishes made to regional, traditional recipes has an extra special ingredient – the care and love which the hostess puts into preparing her food.

The guest will let the host know if he or she wants to be a classic tourist or if they would prefer an active holiday, where they will learn about the everyday life and work of the village. Guests can help their hosts with the daily housework, in the field or in taking care of livestock, but it is by no means obligatory to do so. For tourist, staying in a village, surrounded by nature means the chance to go for walks through meadows and forests, visit nearby caves, springs and waterfalls, to go hunting and fishing, horse riding and hiking or picking forest fruit and medicinal plants, as well as to enjoy the folk customs, games and songs of the region.

Village households furnish their guestrooms in line with regional traditions and individual preferences for beauty, warmth, taste and comfort. Sleeping on wooden beds with feather pillows, in painted rooms with ćilim (rugs) on the walls, guarantees a sound sleep. In the morning, just before waking up, the roosters will remind you that you are in the village. Next you will hear the sound of water being brought up from the well – the best kind of water for your morning wash. The docile cows in the barn have already provided fresh milk for breakfast, and are now peacefully chewing hay. Sheep, goats, pigs, cows and horses – you can feed and pet them throughout the day or even take them out to graze on the nearby meadows.

And when you head back home, you can take with you a jar of domestic honey, a little ham or prosciutto, a small tub of cheese or kajmak, a bottle of rakija or young wine or a jar of spicy ajvar (pepper and aubergine relish) amongst other treats.

06/04/2013

Етно Србија
-----------
Ethno Serbia

21/01/2013

Iako se rak smatra kompleksnom bolešću, važno je shvatiti da su kancerogena oboljenja „simptomi“ i vrh ledenog brega. Da bi telo dozvolilo ukorenjivanje i rast kancerogenih ćelija, potrebno je da s...

16/11/2012

Copyright © Alterico RB

15/11/2012

Address

Kralja Petra 19

11000

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when "Alterico" posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

  • Want your school to be the top-listed School/college?

Share