26/11/2013
DJEČIJI MEMORANDUM UPUĆEN RODITELJIMA
- Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što poželim. Ja vas samo iskušavam.
- Nemojte u mom odgoju koristiti silu. To me uči da se sila jedino uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
- Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obaveze.
- Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje, pa ću izgubiti vjeru u vas.
- Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje ''pobjede''.
- Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onoga što ste mi učinili.
- Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti ''velikog lafa''.
- Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
- Nemojte da moje loše navike oduzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.
- Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
- Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svadje. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
- Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam što je pravo, a što krivo.
- Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi. Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
- Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, morat ću se početi praviti gluh.
- Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
- Ne precjenjujte moje poštenje. Lahko me je zastrašiti, pa počnem lagati.
- Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.
- Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
- Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
- Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati, a informacije ću tražiti negdje drugdje.
- Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako budete odgovarali, uvjerit ćete se da samo želim da se bavite sa mnom.
- Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. Sa takvim je teško živjeti.
- Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
- Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tad ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
- Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške, zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
- Tretiraje me kao svoje prijatelje. Upamtite – više učim od primjera nego od kritike.
I PORED SVEGA, MNOGO VAS VOLIM, VOLITE I VI MENE!!!
Zaključak
Odgajanje djece je, uistinu, izuzetno važno, a uz to je i jedna od najtežih zadataka u životu covjeka. Za bilo koji posao covjek se priprema, pa kako bi se tek onda trebalo spremiti za odgajanje i pripremanje budućih generacija?! Nažalost, mnogi toga nisu svjesni. Otuda, treba razvijat i potrebnu svijest vjernika o toj važnoj dužnosti.
Uz sve pretpostavke koje ćemo pripremiti na tom putu, ne smijemo zaboraviti dovu Plemenitom Allahu da nam pomogne na putu odgoja naše djece, kao što navodi Gospodar svjetova u Svojoj Mudroj Knjizi: «Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.»
