Littera Croatica

Padom Zapadnoga Rimskoga Carstva, došle su do izražaja brojne promjene, kako gospodarske i političke, tako i one društvene. Povrh svega, srednjovjekovno je razdoblje obilježila i sama prevlast Katoličke crkve, stoga ni ne čudi nagla pojava ponajprije crkvene književnosti, a kasnije i same crkvene drame. Naime, crkvena se književnost sastojala od raznoraznih misala i brevijara koji su pripadali hrvatskome glagoljaškome području, poput Misala kneza Novaka iz 1368. godine. No, osim misala i brevijara, svoje mjesto u crkvenoj književnosti pronašli su i evađelistari/lekcionari, hrvatski psaltiri, apokrifi, vizije ili viđenja, životi svetih, poezije i moralno-didaktički spisi da bi se na kraju iz navedenoga razvila jedinstvena crkvena drama koja će kasnije i obilježiti dramaturgiju srednjovjekovnoga kazališta. Ovdje je pritom važno istaknuti kako nije postojao jedinstveni oblik srednjovjekovnoga kazališta, a samim time ni takva srednjovjekovna književnost. No, ono što je postojalo, samo su eventualnih trenutci kazališnih događanja.

Dramaturgija hrvatskoga srednjovjekovnoga kazališta (1. dio) Srednjovjekovno je razdoblje, kao što mu i samo ime kaže, označavalo srednje godine koje su obilježile rana zbivanja europske povijesti. Službeni početak srednjega vijeka, obilježio je pad Zapadnog…

Mjesec hrvatskoga jezika obilježava se od 21. veljače i kao njegov se početak uzima Međunarodni dan materinskoga jezika. Završava 17. ožujka kada je 1967. objavljena Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika.
U Mjesecu hrvatskoga jezika sadržana su i neka bitna povijesna zbivanja ⬆️🇭🇷 koja su uvelike obilježila današnji položaj i upotrebu hrvatskoga jezika.

Na današnji dan 1483. Hrvati su dobili svoj Prvotisak.

Hrvatski Prvotisak iz godine 1483., najstarija je hrvatska tiskana knjiga. Poznata je kao Misal po zakonu rimskoga dvora. Otisnut je dvobojno crnim i crvenim slovima, 22. veljače 1483. godine, po starom Julijanskom kalendaru. Misal je tiskan hrvatskom glagoljicom hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom, stoga predstavlja izrazito visoku društvenu i kulturnu razinu Hrvata 15. stoljeća. Ujedno je i prvi katolički misal koji nije na latinskom jeziku i koji nije tiskan latinicom. Sedam se primjeraka hrvatskog Prvotiska čuva u Hrvatskoj, a pet ih je izvan domovine. Tiskan je na 440 str, 19×26 cm. Nagađa se da je mjesto tiskanja Misala Rim, Venecija, Kosinj, Senj i Modruš, no najnovija istraživanja pokazuju da je najizglednije mjesto tiskanja bio Kosinj, odnosno Kosinjska tiskara. Bitno je spomenuti da je hrvatska glagoljica bila peta koja se pojavila u povijesti europskog tiskarstva, vrlo brzo nakon latinice, gotike, grčkog i hebrejskog pisma.

Više o glagoljici i glagoljskim spomenicima pronađite na portalu litteracroatica.wordpress.com
#1483.

22. veljače – Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva Hrvatska glagoljica predstavlja izrazito bitnu odrednicu hrvatskoga identiteta (baš kako kaže i naslov istoimenoga djela Mile Bogovića). Na samome bismo se početku trebali osvrnuti na pojam glagolj…

Od polovice se 19. stoljeća u Hrvatskoj pojavilo nekoliko filoloških škola koje su nastojale riješiti problem što ih ilirski pokret nije uspio riješiti. Brojne su se rasprave u njima ponajviše odvijale oko temeljnih pitanja standardizacije, tj. oko pitanja kako se odnositi prema neštokavskomu, odnosno kajkavskomu književnojezičnomu naslijeđu i kako na najbolji način dokončati štokavsko ikavsko-(i)jekavsko dvojstvo. Središta filoloških škola bila su Zadar, Rijeka i Zagreb. U Zagrebu je predvodnik filološke škole bio Adolfo Veber Tkalčević, u Rijeci Fran Kurelac, a u Zadru Ante Kuzmanić. Četvrta je filološka škola bila poznata pod nazivom škola hrvatskih vukovaca. Sve su navedene škole, koliko se god međusobno razlikovale, težile jednome cilju – učvršćivanju hrvatskoga jezičnoga standarda na tradiciji pisane riječi.

Riječka je filološka škola, zanesena preporodnom idejom slavenstva, smatrala da osnovicu pismenome jeziku trebaju činiti oni elementi u hrvatskim tekstovima koji su zajednički većini slavenskih jezika, stoga je Fran Kurelac oštro kritizirao nove gramatike i savjetnike, imenički genitiv za množinu -ah, osvrćući se pritom na stare gramatike kao na bolje, dok je Zagrebačka filološka škola uvelike zagovarala u imeničkom genitivu množine morfem -ah (npr. mnogo jelenah, mnogo ženah…) i kao glavni je cilj imala dovršiti jezičnu standardizaciju što ju je započeo preporodni program. Shodno tome, Milan Moguš ističe riječi Adolfa Vebera Tkalčevića: „Zagrebačka je škola imala zadatak da kajkavce i čakavce privede u kolo štokavacah kako bi se raširilo književno polje. Ne bi bilo mudro da su za taj cilj poprimili Ilirci, među kojimi je bilo i štokavacah, namah skrajnju štokavštinu jer bi tim bili morali žrtvovati silu dobrih riječih i frazah. Zato su, proučivši sva tri narječja, prihvatili iz štokavštine one oblike kojimi se ona najjače ističe, a zadržali iz kajkavštine i štokavštine one, koji su pravilniji, a nisu još posve izumrli među štokavci. Takvim su načinom doveli Ilirci na čudo svijeta u kratko vrijeme kajkavce i čakavce u štokavsku zajednicu. Pošto je to tako lijepo pošlo za rukom, ne smije zagrebačka škola, razboritim načinom, obustaviti svoje spasonosne radnje“.

Zadarska je filološka škola prva krenula sa svojim programom. Ante je Kuzmanić sa svojim sljedbenicima pokrenuo u Zadru 1844. časopis Zora dalmatinska s dva jasna cilja. Prvo, smatrali su da za književni jezik treba odabrati samo jedno narječje. S obzirom na to da je u Hrvata najrasprostranjenije narječje bila štokavska ikavica, upravo je ona trebala biti osnovicom hrvatskoga jezika. Polazilo se od toga da su baš tim narječjem bila napisana tada vrlo popularna djela, kao što su Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga Filipa Grabovca i Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića. Zadarskome su krugu bila dobro poznata i djela slavonskih pisaca, mahom ikavaca, poput Antuna Kanižlića i Matije Antuna Reljkovića, stoga je i to bio poticaj za ostvarenje cilja.

No, za razliku od zagrebačke filološke škole koja je zagovarala etimološki (morfonološki) pravopis, škola je hrvatskih vukovaca na čelu s Tomislavom (Tomom) Maretićem zagovarala fonetski (fonološki) pravopis, oslanjajući se ponajviše na djelovanje Karadžićeva učenika Đure Daničića.

https://litteracroatica.wordpress.com/2024/02/18/hrvatske-filoloske-skole-20-stoljece/

Hrvatske filološke škole (19. stoljeće) Od polovice se 19. stoljeća u Hrvatskoj pojavilo nekoliko filoloških škola koje su nastojale riješiti problem što ih ilirski pokret nije uspio riješiti. Brojne su se rasprave u njima ponajviše odvi…

Hrvatski narodni preporod - put ka jezičnom ujedinjenju?

Hrvatski narodni preporod (ili ilirski pokret) je od svojih početka s konca 18. stoljeća i tijekom ključne 1830. bio vođen isključivo romantičnim zamislima i veličanjem narodnosnoga gdje su Ljudevit Gaj i njegovi sljedbenici zagovarali jezik dubrovačkih štokavskih pisaca, tzv. književnu koine, a koja bi hrvatski narod pritom dovela do potpunoga jezičnoga i narodnoga jedinstva. Potrebno je odmah na početku spomenuti da preporod nije uveo štokavski govor jer su gotovo sto godina prije Gaja svi hrvatski pisci izvan sjeverozapadne hrvatske pisali prilično ujednačenim narječjem, neovisno je li njihovo izvorno narječje pripadalo štokavskome ili čakavskome. Shodne se tome može tvrditi da se radilo o izboru između dvaju jezika pismenosti: novoštokavskome ili kajkavskome. Moguš (2009.) u svome djelu Povijest hrvatskoga književnoga jezika navodi kako je vizija Iliraca bila posve jasna. Ona se očitovala ponajviše u jednome književnome jeziku koji bi se prostirao od Jadranskoga do Crnog mora za koji, kako stoji već u prvom broju Danice: „z vremenom jedna za vse od Pešta do morja živuče Slavjane slovnica iliti gramatika i jeden rečnik složiti bi se mogel“. Budući da se prema shvaćanju ondašnje građanske ideologije (kojoj su pripadali i Ilirci) jezik poistovjećivao s narodom, borba za jedinstvenu grafiju vlastitoga jezika bila je samo izvanjski oblik borbe za narodno jedinstvo svih Ilira, tzv. Južnih Slavjanah, stoga se i sam ilirski pokret u prvome redu može shvatiti kao najprije politički čin, a tek onda jezični i narodni.

Hrvatski narodni preporod – put ka jezičnome ujedninjenju? Hrvatski narodni preporod (ili ilirski pokret) je od svojih početka s konca 18. stoljeća i tijekom ključne 1830. bio vođen isključivo romantičnim zamislima i veličanjem narodnosnoga gdje su Ljudevi…

Dobro došli na novi portal Littera Croatica.
Littera Croatica nastala je kao djelovanje mladih hrvatskih studenata u svrhu promicanja i širenja svijesti o hrvatskome kulturnome, povijesnome i jezičnome nasljeđu.

U svome djelovanju želimo potaknuti promišljanje, rasprave i polemike o povijesnim, sadašnjim i budućim zbivanjima koji se direktno ili indirektno odnose na Republiku Hrvatsku i njezino stanovništvo. 🇭🇷

Dobro došli na Littera Croatica! Hrvatska, bakljo mojih tamnih putova, tvrdi kruše mojih nevolja, suzno uzglavlje mog progonstva! Kroacijo, jedina, posljednja boginjo mog buntovničkog bogomračja! Pruži mi kraljevsku, prosjačku ruk…

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska obratile su se 5. srpnja 2023. javnosti zajedničkom izjavom pod naslovom Nastavak srpske jezične i kulturne agresije na Hrvatsku, hrvatski jezik i književnost kojom su snažno osudile novonastalu Deklaraciju pod nazivom „Granice srpske književnosti“, koja je 29. lipnja 2023. izglasana na Četvrtoj interkatedarskoj srbističkoj konferenciji u, ni manje ni više, rodnome mjestu Vuka Stefanovića Karadžića – Tršiću.

HAZU i Matica hrvatska oštro osudile novonastalu Deklaraciju „Granice srpske književnosti“ Prisvajanje se hrvatske književnosti od strane Srba i dalje nastavlja.

/Kronologija vlastitog neuspjeha/

"Mnogo je mislioca koji su svojim idejama i vizijama bitno utjecali na razvoj zapadne civilizacije, ali isto tako postoje i ljudi, čije su ideje pomiješane s manjkom znanja, a istovremeno i željom za razumijevanjem, dovele do katastrofalnih ideologija, što je za posljedicu imalo smrt milijuna ljudi. Neke posljedice osjetimo i dan danas."

Kronologija vlastitog neuspjeha „Proleteri svih zemlja ujedinite se!“ To je bio pravi epohalni, pomalo i mitski poklič..."

//21. veljače - Međunarodni dan materinskog jezika//

Svake godine, 21. veljače, obilježava se Međunarodni dan materinskog jezika. Materinski ili materinji jezik, prvi je jezik koji osoba u svojoj obitelji nauči. Od prvih glasova, slova do prvih riječi pa rečenica. Materinski jezik ujedno obilježava i simbol pojedine države, ali i kulturu određenog naroda. Tako je, primjerice hrvatski jezik svojstveni simbol hrvatskoga naroda i hrvatske kulture.

No, većina bi se složila da je u posljednjih nekoliko desetljeća i on kao takav pred izumiranjem. Zašto je tomu tako, pročitajte u nastavku.

21. veljače - Međunarodni dan materinskog jezika socialize, politics, the influence of society, ideology, media, psychology

"Kao što ste zasigurno već mogli i primijeti, trenutno vrlo aktualna tema hrvatskoga društva jest – uvođenje eura. Većina medija zaokupljena je tom temom, a razni kritičari i analitičari svakodnevno se bore s prednostima i manama koje upravo ta promjena valute donosi." 💶

Inspirirani tom temom i raznim mišljenjima, odlučili smo vam iznijeti i neka naša stajališta, a vi nam svoja također možete iznijeti u anketi na kraju članka! ⬇️

"O lijepa, o draga, o slatka čizmo tuđinska!" socialize, politics, the influence of society, ideology, media, psychology