02/03/2024
Bez promjene načina razmišljanja, nema ni napredka
Sve 5, vezano za koeficijente. No, opet to su samo mrvice u pitanju. Stalno isto: štrajk- mrvice, štrajk mrvice...pa dokle?
Nema napredka, ni za koga, dok mi u prosvjeti ne promijenimo način razmišljanja i rada. Kako to točno možemo dugoročno napredovati?
Te plaće, dugoročno gledajući, jedino mogu narasti (ne samo za prosvjetu, nego posljedično svim ljudima) PROMJENOM NAČINA RADA.
Dakle, ne treba tu izmišljati toplu vodu. Pogledajte samo pametnije, uspješnije, one kod kojih naš narod odseljava. Kako oni rade s djecom?
Naime, današnja djeca su već sutra odrasli ljudi, koji će, ako je netko s njima kreativno radio, ako ih je netko naučio komunikaciji i da se napredak postiže sinergijom, suradnjom s ljudima oko sebe, biti uspješniji, kreativniji ljudi koji će poduzimati nešto, otvarati obrte... pridonositi rastu gospodarstva. Kakvo školstvo, takvo i gospodarstvo! Zaostalo školstvo, posljedično takvo i gospodarstvo.
Zadržimo li hrvatski tridesetogodišnji model rada: nastavnik predaje, učenik pasivno sluša...taj učenik će vrlo vjerojatno tako pasivan i ostat, te čekati da ga jednog dana netko negdje zaposli ili će odseliti u inozemstvo.
Školujemo djecu za otići u inozemstvo. Pa dokle ćemo se zavaravati, da možemo ostati isti i očekivati napredak i bolje plaće?
Netko te novce mora i zaraditi. A to u budućnosti, mogu biti naši današnji učenici, ako razmislimo, malo izađemo iz zone našeg komfora, napravimo neku super pripremu za sat u kojoj će djeca biti u središtu, koja će ih navesti da počnu surađivati...
Naravno, tu je i dio s roditeljima. Voljeli bi, ipak da nam u školu šalju naspavanu djecu, a ne one koji surfaju do 2, 3 ujutro.
Čelne ljude, te stvarne promjene, izgleda uopće ne zanimaju il naprosto ne znaju kako.