06/09/2026
Povratak u školu!?
Za neku djecu to znači novu torbu, nove bilježnice, susret s prijateljima i uzbuđenje zbog svega što dolazi.
Za neke roditelje to znači ponos, ali i malu knedlu u grlu.
Hoće li se snaći? Hoće li pronaći svoje mjesto? Hoće li imati s kim sjesti? Hoće li ih učitelj razumjeti? Hoće li se osjećati prihvaćeno?
A onda postoje djeca i roditelji kojima je početak školske godine još jedan veliki korak u nepoznato.
Djeca s teškoćama možda u novu školsku godinu ne ulaze samo s uzbuđenjem, nego i s tisuću pitanja više u glavi.
Hoću li moći pratiti nastavu? Hoće li me drugi razumjeti? Hoće li mi se smijati? Hoću li moći pokazati što znam? Hoće li netko imati strpljenja kada mi nešto bude teško?
A njihovi roditelji možda istovremeno nose još tisuću svojih pitanja.
Hoće li moje dijete biti prihvaćeno? Hoće li ga vidjeti kao dijete, a ne samo kroz njegove teškoće? Hoće li imati podršku kada mu bude najpotrebnija? Hoće li netko primijetiti njegov trud, čak i kada rezultat nije onakav kakav se očekuje?
Zato, dok jedni u školu kreću s leptirićima u trbuhu, drugi možda kreću s čitavim čvorom briga.
I zato nam ove školske godine svima treba malo više razumijevanja.
Učiteljima – hvala što gledate dalje od ocjene i ponašanja.
Roditeljima – hvala što učite svoju djecu da različitost nije nešto čega se treba bojati.
Učenicima – budite onaj prijatelj koji će pozvati, pričekati, pomoći i uključiti.
Jer dijete s teškoćama ne treba uvijek nekoga tko će učiniti nešto umjesto njega.
Ponekad mu treba samo netko tko će reći:
"Dođi, možeš s nama.“
„Imamo vremena.“
„Nije važno što ti treba malo više vremena.“
„Drago mi je što si ovdje.“
I možda upravo ta mala rečenica nekome promijeni cijeli školski dan.
Možda i cijelu školsku godinu.
Jer škola bi trebala biti mjesto u kojem svako dijete ima pravo pripadati.
Ne unatoč svojim teškoćama, nego zajedno sa svime što ono jest.
Sretan i nježan početak nove školske godine.
Neka ove godine bude malo manje uspoređivanja, a puno više prihvaćanja.
Malo manje „zašto ne možeš kao drugi“, a puno više „kako ti mogu pomoći da možeš na svoj način“.
Jer svako dijete zaslužuje osjećaj: „Ovdje pripadam.“