Hanefijski mezheb

Jutro je već odavno svanulo i sunce granulo,
I sabah namaz bi trebalo da se klanjao.
Hvala svakom ko je za stanje i zdravlje pitao,
Allah ga svakim dobrom iz Svoga obilja nagradio.
Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
nedjelja, 28. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 14.06.2026.god.

341. Ko želi da ostvari cilj, on ozbiljno na tom putu!

Ibnul-Dževzi je rekao: „Nemojte misliti da ćete osjetiti slast zikra dok su vaša srca zaokupljena raznim beskorisnim mislima i sumnjama. Kako može biti Allahov miljenik onaj ko je prisni drug šejtanu? Kako se može nadati dolasku do cilja onaj ko se ne trudi ozbiljno na svom putu? Ugled, poštovanje i visoki stepeni se ne postižu lagodnim životom i bezbrižnošću; njih postižu samo ozbiljno radini, junaci.“

Slavljenje, veličanje i spominjanje Allaha Uzvišenog (zikr) jedno je od najboljih djela i jedno od najlakših ibadeta za čovjeka.

Međutim, da bi zikr ostavljao trag na srcu, neophodno je da bude praćen srcem i dušom.

Zikr uz zaokupljenost drugim mislima i stvarima ima slab učinak, pa srca ne mogu osjetiti njegovu slast i blagodati.

Onaj ko traži Allahovu ljubav i Njegovo zadovoljstvo treba da usmjeri svoj život i ponašanje ka tom cilju.

Put do Allahovog zadovoljstva i ljubavi pojasnio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisi-kudsijji: „Moj rob Mi se neprestano približava dobrovoljnim djelima (nafilama) sve dok ga ne zavolim...“

Na tom tragu treba kazati da je velika razlika između onoga koji noću stoji pred svojim Gospodarom, skrušeno Mu se obraćajući i dozivajući Ga, i onoga koji provodi noć slijedeći šejtana, uronjen u grijehe i zabranjena djela!?

Kako onda takav može biti miljenik Milostivog?

Put do Allahovog zadovoljstva i ljubavi dug je i zahtjevan.

Do cilja neće stići onaj koga zaokupe ukrasi i prolazne ljepote ovoga svijeta, pa zaboravi na cilj kojem teži.

Ako čovjek ne bude ustrajan i ozbiljan u svom hodu, vrijeme će ga 'pregaziti' i on će zalutati.

Dosezanje visokih stepena među dobrim i pobožnim ljudima ne postiže se težnjom za lagodnim životom i potragom za raskoši i užicima.

Kada bi taj put bio lahak, svi bi ljudi bili dobri i bliski Allahu.

Međutim, Allah je na tom putu postavio prepreke i iskušenja koja mogu savladati samo oni koji se bore sa sobom, obuzdavaju svoje strasti i vladaju svojim prohtjevima.

Zato je u hadisu rečeno: „Džennet je okružen neugodnostima i teškoćama, a Vatra je okružena strastima.“

U drugom hadisu stoji da je Muhammed, alejhisselam, kazao: „Ko želi uspjeh na Ahiretu, ostavlja ukrase ovoga svijeta.“

Stoga, onaj ko iskreno želi stići do Allahovog zadovoljstva mora biti ustrajan u ibadetu, strpljiv u iskušenjima i odlučan u borbi protiv vlastitih strasti, jer se veliki ciljevi postižu samo velikim trudom i iskrenom predanošću.

Gospodaru, izvedi nas iz našeg stanja u Svoju blizinu, iz naše neodlučnosti u Tvoju sigurnost, iz naše slabosti u Tvoju jačinu, iz našeg posrnuća u Tvoje uzdignuće.
Nazif Garib

Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
subota, 27. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 13.06.2026.god.

340. Iskren nijjet, visoki ciljevi i snaga volje!

Ibnul-Dževzi je rekao: "Zvijezde vodilje u životu ārifā (ljudi koji su kroz življenje vjere pokazali da su na visokom stepen spoznaje Allaha Uzvišenog) kreću se u sazviježđima njihovih odlučnosti da spoznaju; među njima nema Saturna."

Značenje ove mudrosti jeste u pohvali onih koji istinski poznaju Allaha Uzvišenog i svojim življenjem vjere pokazuju visok stepen spoznaje i odgovornosti, ističući da su njihove težnje uzvišene, a njihova odlučnost postojana na putu približavanja Allahu Uzvišenom.

Njih ne savladavaju hladnoća i slabost nemāra niti malaksalost i posustajanje, kamoli odustajanje.

Zato je njihovu snagu i odlučnost da spoznaju usporedio sa zvijezdama koje se neprestano kreću, ukazujući na njihovu uzvišenost i trajnost.

Također, izraz Saturn (Zuhal) je upotrijebio kao metaforu za hladnoću, klonulost i prekidanje p**a ka duhovnom usponu, jer se Saturn, zbog svoje velike udaljenosti od Sunca, u tradicionalnom poimanju smatra najhladnijom planetom, među planetama.

Dakle, oni koji istinski žele spoznati Allaha Uzvišenog i svojim življenjem vjere pokazati odgovornost nastavljaju kretati se ka usponu, jer njih poljuljati i odvratiti ne mogu bilo kakvi izazovvi i iskušenja.

Gospodaru, podari nam snagu vjere u uspjeh na putu odgovornosti i sticanja Tvog zadovoljstva. Amin!
Nazif Garib

"Neznalice su bolesnici, a alimi su liječnici. Slab alim ne zna valjano liječiti. Pravi alim pak liječi onoga koji traži liječenje i za koga drži da se može izliječiti. Ako je bolest kronična i neizlječiva, svo umijeće potrebno liječniku biće u tome da uvidi uzaludnost liječenja, pa da badava ne troši vrijeme."

(Ebu Hamid Muhammed El Gazali, Ejjuhel veled)

Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
petak, 26. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 12.06.2026.god.

339. Nijjet je bitan!

Ebu Osman el-Hīrī je rekao: „Onome čija osnovna početna namjera i nijjet nije ispravna/ ispravan, prolazak dana neće mu donijeti ništa drugo osim nazadovanja i udaljavanja.“

Učeni ljudi su kazali da se volja (el-irādetu) u Allahovoj Knjizi dijeli na dvije vrste: Odredbena, kosmička i stvaralačka volja (el-irādetu-l-kaderijjetu el-kevnijjetu el-halkijjetu), i Vjerska, zapovjedna i šerijatska volja (el-irādetu-d-dīnijjetu el-emrijjetu eš-šer'ijjetu).

Vjerska, zapovjedna i šerijatska volja podrazumijeva ono što Allah voli i čime je zadovoljan, dok Odredbena, kosmička i stvaralačka volja predstavlja Njegovu sveobuhvatnu volju i htijenje koje obuhvata sva druga postojeća bića i događaje.

Vjerovanje u sveobuhvatnost volje Allaha Uzvišenog podrazumijeva uvjerenje da je Njegova volja uzrok svega što postoji.

Sve što se dogodilo u postojanju dogodilo se Allahovom voljom, a ono što se nije dogodilo nije se dogodilo zato što On Uzvišeni nije htio da se dogodi.

Da je htio, to bi se dogodilo i ostvarilo.
To je značenje česte izreke muslimana: „Što Allah hoće, to biva, a što neće, to ne biva.“

Uzvišeni Allah kaže:
„A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, ne želi.“ (Et-Tekvīr, 29)

Svaki početak sa iskrenim nijjetom, utemeljen na bogobojaznosti prema Allahu i težnje za Njegovim zadovoljstvom, čine da vjernik ostane postojan u svojoj vjeri i principima, okrećući se dobru, a ne udaljavajući se od njega.

Takav se trudi u činjenju dobrih djela sve dok ne dostigne ono dobro koje mu je Allah odredio u njegovom životu.

Međutim, ako je početak bio sa nijjetom nepotpune iskrenosti odmah je čovjek opterećen manjkavošću i slabom predanošću vjeri, pa tada iskušenja i životne situacije otkrivaju slabosti i nedostatke koje rob nije otklonio.

Zbog toga takvog čovjeka često savlada povlačenje i nazadovanje, samoća i slabost.

Gospodaru, molimo Te da otkloniš od nas svaku bol i tegobu, da razotkriješ svaku nevolju i iskušenje, da ukabuliš svaku našu dovu i molbu, da nas zaogrneš odjećom zaštite i takvaluka, dan učiniš džennet našim krajnjim staništem.
Nazif Garib

Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
četvrtak, 25. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 11.06.2026.god.

338. Težnje i brige čestitih (dobrih) ljudi?!

Jezid er-Rekkaši je rekao: „Čestiti ljudi imaju visoke težnje koje ih dovode do činjenja dobrih djela. Dovoljno je vrijedna ona težnja koja te poziva ka dobru i vodi te do njega.“

Čestiti ljudi imaju uzvišene ambicije, iskrene odluke i čvrstu volju, kojima nastoje steći Allahovo zadovoljstvo i ostvariti dobra djela koja Allah Uzvišeni želi i voli.

Oni ne prihvataju da ih neko pretekne na putu ka Allahu, jer znaju vrijednost tog nadmetanja, a to je Allahovo zadovoljstvo i Njegov Džennet, a nagrada je srazmjerna uloženom trudu i djelima.

Najljepši primjer takve uzvišene težnje jeste ona kojoj je težio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je probudila i oživjela ummet, izvodeći ga iz stanja beznađa u stanje nade i aktivnost, iz marginalizacije u životu u aktivnog i utjecajnog učesnika svih životnih tokova, te od odbačenog i nepoželjnog među narodima do toga da postane vodeći i predvodnički narod, svjedok nad ostalim narodima.

S druge strane, među ljudima ima i onih kojima su date i koji imaju niske i ograničene ambicije, pa ne teže sticanju vrlina.

I te niske i ograničene ambicije se razlikuju po stepenu njihove ograničenosti.

Tako među njima ima onih koji nauče napamet dio Kur'ana, ali ne osjećaju vrijednost istog, niti želju da ga upotpune.
Ima i onih koji su zadovoljni najmanjim udjelom u svemu.

Kada bi njihove težnje bile uzvišenije, ozbiljno bi nastojali steći sve vrline.

Na razliku među ljudskim težnjama ukazuje i činjenica da neki ljudi mogu provoditi veliki dio noći budni slušajući beskorisne razgovore i zabavu, ali im je teško ostati budnim slušajući Kur'an!?

Čovjek će biti proživljen sa svojim težnjama i bit će mu dato u skladu s onim što je postigao na ovom svijetu.

Onaj ko nije težio savršenstvu i bude se zadovoljio sa nižim stepenom, bit će zadovoljan sličnim stepenom i na Ahiretu.

Gospodaru, izvedi nas iz našeg stanja u Svoju blizinu, iz naše neodlučnosti u Tvoju sigurnost, iz naše slabosti u Tvoju jačinu, iz našeg posrnuća u Tvoje uzdignuće, iz tjeskobe našeg izbora u prostranstva Tvoje volje.
Nazif Garib

Ne smatrajte da opskrba (rizk) kasni.
Jer nijedan čovjek neće umrijeti dok ne primi i posljednji dio opskrbe koji mu je određen. Zato budite umjereni i čestiti u njenom traženju: uzimajte ono što je halal, a ostavljajte ono što je haram.

Hadis, zabilježen u djelu „El-Mustedrek ala es-Sahihajn“.

Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
srijeda, 24. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 10.06.2026.god.

337. Zastor običnih vjernika i zastor odabranih?!

Ibnu Ata' Es-Skenderi je kazao: „Zastor (sitr) dijeli se na dvije vrste: zastor od grijeha i zastor u grijehu. Obični vjernici mole Allaha da ih sakrije u grijehu, bojeći se da ne izgube svoj ugled kod ljudi, dok odabrani Allahovi robovi mole da ih sačuva od samog grijeha, bojeći se da ne izgube mjesto u pogledu Istinskog Vladara.

Obični ljudi traže zastor u grijehu iz straha da ljudi ne saznaju za njihova djela, kao što Uzvišeni kaže: „Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima...“ (En-Nisa, 108)

To je stanje licemjera, munafika i dvoličnjaka koji se skrivaju od pogleda Silnog Gospodara, a boje se da ljudi ne saznaju za grijehe i prijestupe koje čine.

Što se tiče odabranih Allahovih robova, oni mole Allaha da ih zaštiti od grijeha, tako što će između njih i grijeha postaviti prepreku, kako im on ne bi ni pao na um, bojeći se da ne izgube mjesto u pogledu Istinskog Vladara.

Govoreći o riječima Allaha Uzvišenog: „On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju.“ - Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, je kazao: '
Za takvog čovjeka je rečeno:
"On sjedi među ljudima pa pored njega prođe žena. Pred njima pokazuje da obara pogled, ali kada primijeti da su nemarni, krišom je pogleda. Kada primijeti da ga posmatraju, ponovo obori pogled. A Allah je već znao iz njegovog srca da je želio gledati u njene ženske ukrase tijela!“

Uzvišeni Allah je, govoreći o licemjerima koji su nastojali steći zadovoljstvo ljudi svojim vanjskim postupcima, a nisu se bojali da sebe izlože Allahovoj srdžbi i preziru. Allah Uzvišeni je objavio:
„a preče bi im bilo da Allaha i Njegova Poslanika zadovolje, ako su vjernici.“ (En-Tevbe, 62)

O sebi brinimo i među odabrane sse upišimo!?

Gospodaru, obraduj nas s onim što nas usrećuje, otkloni od nas ono što nam šteti i učvrsti našu vjeru.
Gospodaru, podari nam halal nafake što će nam biti dovoljno, a udalji od nas sve što nas uznemirava.

Nazif Garib

Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
utorak, 23. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 09.06.2026.god.

336. Nesretnik koji javno čini grijehe?!

Ebu Ali El-Dževzedžani je kazao: „Nesretnik je onaj koji otkriva ono što je Allah sakrio od njegovih grijeha.“

Jedan od znakova Allahove uzvišene blagosti prema Svojim robovima jeste to što ih ne kažnjava odmah zbog njihovih grijeha, već im daje određeni rok i pruža im nadu tokom tog vremena kako bi se pokajali.
Ne čini da očajavaju niti da gube nadu u Njegovu milost i oprost.

Allahovo prikrivanje grijeha Svojih robova jasan je dokaz Njegove blagosti i dobrote, jer On Uzvišeni poznaje njihovu slabost i voli da Mu se vrate, a da ljudi ne saznaju ništa o njihovom stanju.

Up**a Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da prikriva grijehe onih koji su posrnuli i da od njih otklanja kazne kada postoji sumnja.

Tako se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je jedan musliman došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u džamiji, pa ga je pozvao i rekao: „Allahov Poslaniče, počinio sam blud.“

Poslanik, alejhisselam, se tada okrenu od njega.

Čovjek je to ponovio četiri p**a, a kada je četiri p**a posvjedočio protiv samoga sebe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao ga je i upitao: „Jesi li pri zdravoj pameti?“
Odgovorio je: „Jesam.“

Zatim ga je upitao: „Jesi li bio u braku?“
Odgovorio je: „Jesam.“

Tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
„Odvedite ga i izvršite nad njim kaznu kamenovanja.“

Musliman treba da veliča Allaha i u tajnosti i javno, te da ne razotkriva zastor kojim ga je Allah prekrio.

Onaj ko pocijepa taj Božanski zastor, ljudima pokaže svoje sramote i javno govori o svojim grijesima, spada među one koji otvoreno čine grijehe i druge na njih podstiču, ne iskazujući Allahu dužno poštovanje.

To je jedan od znakova nesreće i uskraćenosti Allahove pomoći i upute.

Gospodaru, zaogrni nas Tvojom zaštitom. Učvrsti nas Tvojom čvrstinom. Učini nas od onih koji se na Tebe oslanjaju, pa si im bio dovoljan oslonac, od onih koji su od Tebe nešto tražili/ molili/ pa si ih obdario, od onih koji su molili za pomoć pa Si im je pružio, od onih koji su radili da steknu Tvoje zadovoljstvo pa Si zadovoljan bio s njim.

Nazif Garib

Kur’an ne kori kafire zbog toga što oni nemaju vjerske ubijeđenosti, već zbog njihove arogancije. Oni su osorni i nadmeni; zamišljaju da su superiorniji od siromašnijih, poniznijih ljudi Mekke, koje smatraju građanima drugog reda i koji stoga zavrijeđuju osudu.

Umjesto da shvate svoju potpunu ovisnost o Bogu, sebe i dalje smatraju u duhu istigna’a – samodovoljnosti – i odbijaju da se poklone Allahu ili bilo kome drugom.

Kafiri pucaju od važnosti koju pridaju samo sebi; hodaju unaokolo nadmeno, obraćaju se drugima uvredljivo, galameći i silno se ljute ako pomisle da je njihova čast dovedena u pitanje.

Oni su toliko uvjereni da je njihov način života bolji od bilo čijeg drugog, te se posebno naljute ako iko kritizira njihov tradicionalni životni stil. Oni ismijavaju Allahovu objavu, zlobno iskrivljujući značenje Kur’ana da prosto pokažu svoju bistrinu. Oni čak nisu bili u stanju da shvate bilo šta novo: njihova srca su bila “zastrta,” “zahrđala,” “zapečaćena,” i “zaključana.”

Glavni porok kafira bio je džahilijjet. Muslimani su tradicionalno koristili ovaj termin da njim označe predislamsko doba u Arabiji i stoga se uobičajeno prevodi kao “vrijeme neznanja.” Ali premda korijen JHL ima određene konotacije sa “neznanjem”, njegovo primarno značenje je “plahovitost”: žestoka osjetljivost na čast i prestiž; arogancija, pretjeranost, i iznad svega, stalna sklonost nasilju i odmazdi.

Ljudi džahilijjeta bili su isuviše ponosni da bi se predali islamu; zašto bi se jedan plemić (kerim) usklađivao i ponašao poput nekog roba (‘abd), klanjajući se nosom prislonjenim na zemlju i ponašajući se prema onima niskog porijekla kao prema sebi jednakima?

Muslimani su nazvali Ebu-l-Hakema, (Otac mudrosti) svog glavnog neprijatelja, “Ebu Džehl”, (Otac neznanja) ne zbog toga što je on nijekao islam – on ga je razumio isuviše dobro – već zbog toga što se borio protiv islama arogantno, slijepom, žestokom i neobuzdanom strašću.Međutim, plemenski etos bio je toliko uvriježen da su, kao što ćemo vidjeti, muslimani nastavili pokazivati džahilske simptome i dugo nakon što su prešli na islam.

Džahilijjet nije mogao biti iskorijenjen preko noći i ostao je latentna prijetnja, spremna da razorno plane u bilo kom trenutku.

(Karen Armstrong, Muhammed: Poslanik za naše vrijeme, prijevod M. Kovač)

Medinski glas mudrosti dobrih ljudi
ponedjeljak, 22. zu-l-hidždže 1447.h.g./ 08.06.2026.god.

335. U čemu je grijeh, u obznanjivanju ili skrivanju istog?!

Bilal ibn Sa'd je kazao: „Doista, kada se grijeh čini potajno (skriveno od očiju javnosti), tada šteti samo onome ko ga čini; a kada se javno ispoljava i ne bude spriječen niti osuđen, šteti cijeloj zajednici.“

Grijesi i greške su čista propast koje se nakupljaju kod čovjek sve dok ga ne upropaste, a kod zajednice i ummeta sve dok ne ostanu bez berićeta!?

Koliko je samo naroda kroz duga razdoblja uživalo ugled i vlast, ali kada su izmijenili Allahove propise, njihovo dostojanstvo pretvorilo se u poniženje i nemoć. To je bila samo posljedica zlokobnosti grijeha, prijestupa i loših djela.

Nema sumnje da su grijesi, dok ostaju u okvirima pojedinačnih prijestupa, štetni prvenstveno za njihove počinioce.
To ne znači poziv niti ohrabrivanje na njih, već objektivno sagledavanje posljedica.

Međutim, kada grijesi postanu javni i kada ih ljudi otvoreno čine, oni podstiču društvo na skrnavljenje Allahovih svetinja te na prekoračivanje Njegovih granica i propisa.

Čovjek koji počini grijeh ili pogrešku, a ostane skriven Allahovim zastorom, snosi posljedice svoga djela prije svega sam.

Ali ako svoj grijeh javno iznosi i priželjkuje njegovo širenje među ljudima, ubraja se među one kojima je upućena Allahova prijetnja i koji zaslužuju Njegovu kaznu. Allah Uzvišeni je objavio:
„One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (En-Nur, 19)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na javno činjenje i obznanjivanje grijeha i prijestupa zbog posljedica koje iz toga proizlaze, a to je da Allah spušta Svoje kazne na ljude još na ovom svijetu.

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, je kazao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo se prema nama i rekao: 'O skupino muhadžira, postoji pet stvari kojima, možete biti iskušani – a utječem se Allahu da ih ne doživite –:
1. Kada god se blud bude javno činio I mnogo raširio u nekom narodu, tada će se među njima pojaviti kuga i bolesti koje nisu postojale kod njihovih prethodnika;
2. Kada god ljudi budu zakidali na mjeri i vagi, tada će biti pogođeni sušnim godinama, teškim životnim prilikama i nepravdom svojih vladara;
3. Kada god budu uskraćivali zekat na svoj imetak, tada će im biti uskraćena kiša s neba – a da nije životinja, kiša im uopće ne bi bila spuštena;
4. Kada god budu prekršili Allahove i Poslanikove propise, tada će Allah nad njima dati vlast neprijatelju izvan njih samih, koji će im oduzeti dio onoga što posjeduju; i
5. kada njihovi vođe ne budu sudili prema Allahovoj Knjizi i ne budu birali ono što je Allah objavio, Allah će učiniti da se međusobno sukobljavaju.'"

Gospodaru, učini čestitim i uputi naše potomke, nama oprosti sve što je prošlo, preko mahana naših pređi, milost Svoju nam ukaži i grijehe oprosti, nama i našim roditeljima, živima i umrlima, te njih i nas nastani u Firdevsu džennetskom
Nazif Garib